Sociologija arhitekture

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sociologija arhitekture je sociološko proučavanje izgrađene sredine i uloga arhitekata u modernom društvu.

Arhitektura se može posmatrati iz estetskog, inženjerskog i društvenog aspekta. Izgrađenu sredinu čine dizajniran prostor i svakodnevne ljudske aktivnosti, dve stvari koje su povezane i ne mogu jedna bez druge. Na nama je da razumemo ovaj međusobni odnos i objasnimo ga. Društvenih ustanova ima mnogo i one zahtevaju funkcionalni prostor iz kog ljudi mogu da izvuku neku korist. Način projektovanja građevina koji ispunjava potrebe društvenih ustanova i uopšte potrebe društva predstavlja usaglašenost društvenih aspekata u arhitekturi.

Sociologija kulture[uredi | uredi izvor]

Arhitektura je vizuelna forma („geštalt”) društva. U okviru toga, različiti tipovi gradnje (arhitektura potrošnje, mobilnosti, politike i religije, kao i fabrika, zatvora, bioskopa, itd.) bi mogli da postanu predmet arhitektonske sociologije. Na primer: kako specifična arhitektura iskazuje strukturu i principe datog društva.

Klasična sociologija arhitekture[uredi | uredi izvor]

Sociološka analiza arhitekture može se pronaći kod klasičnih autora sociologije- Marsel Maus (eng. Marcel Mauss), Volter Bendžamin (eng. Walter Benjamin), Norbert Elijas, Majkl Fokalt (eng. Michel Foucault), Ernst Bloh, Zigfrid Kracauer (nem. Siegfried Kracauer), Pjer Burdije, Mauris Halbvac (eng. Maurice Halbwachs), Karel Tajg (eng. Karel Teige) i ostali.

Sociologija arhitektonskih artefakata[uredi | uredi izvor]

Sociologija tehnologije nudi pristup (arhitektonskim) artefaktima. Ova sociologija se pretežno interesuje za stvari tehničke prirode; umetnost nije srž ove discipline. Perspektiva arhitekture artefakta bi bila pitanje 'interakcije' arhitekture i predmeta: kako određena arhitektura sugeriše načine, pokrete, percepciju.

Urbana sociologija i sociologija prostora[uredi | uredi izvor]

Termin društveni prostor koristili su Pjer Burdije i drugi (za razliku od arhitekture i izgrađene sredine) u više apstraktnom smislu: kao društveno konstituisane prostorne strukture. Džordž Simel je osnovao sociologiju prostora i posmatrao je arhitekturu društva.

Simel je otkrio i urbanu sociologiju u pitanju specifičnih načina života u velikim gradovima (Veliki gradovi i duhovni život, 1903). Urbana sociologija se primarno bavi društvenim strukturama unutar grada: njihova gledišta su na primer, procesi segregacije, urbanizacije i pad gradova. Sada je fokus istraživanja na razlikama među gradovima, što je više povezano sa sociologijom arhitekture. Ronald Daus predstavlja nove koncepte u ovoj oblasti, proučavajući istoriju većih evropskih gradova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Paul Jones, The Sociology of Architecture: Constructing Identities, Liverpool University Press 2010 (in print).
  • Heike Delitz, Gebaute Gesellschaft. Architektur als Medium des Sozialen, Frankfurt/M., New York 2010.
  • Heike Delitz, Architektursoziologie. Reihe Einsichten. Themen der Soziologie, Bielefeld 2009.
  • Joachim Fischer/Heike Delitz (eds.), Die Architektur der Gesellschaft. Theorien für die Architektursoziologie, Bielefeld: transcript 2009.
  • Olivier Chadoin, Etre architecte : les vertus de l'indétermination — de la sociologie d'une profession à la sociologie du travail professionnel, Presses Universitaires de Limoges, 2007.
  • Heike Delitz, Die Architektur der Gesellschaft. Architektur und Architekturtheorie im Blick der Soziologie, in: Wolkenkuckucksheim — Cloud-Cuckoo-Land — Vozdushnyi zamok. Internationale ZS für Theorie und Wissenschaft der Architektur, 10. Jg. H. 1 (Sept. 2006): »From Outer Space: Architekturtheorie außerhalb der Disziplin« (https://web.archive.org/web/20070610121835/http://www.tu-cottbus.de/BTU/Fak2/TheoArch/wolke/deu/Themen/051/Delitz/delitz.htm).
  • Herbert Schubert, Empirische Architektursoziologie, in: Die alte Stadt 1/2005, 1-27
  • Joachim Fischer/ Michael Makropoulos (Hg.), Potsdamer Platz. Soziologische Theorien zu einem Ort der Moderne, München 2004
  • Schäfers, Bernhard (2003). Architektursoziologie. Opladen (Leske + Budrich). ISBN 978-3-8252-8254-7. 
  • Gieryn, Thomas: What Buildings do, in: Theory and Society 31 (2002), 35-74
  • Ankerl, Guy (1983). Experimental Sociology of Architecture. A Guide to Theory, Research and Literature. The Hagu], Paris, New York: Mouton de Gruyter Publ. ISBN 978-90-279-3219-8. 
  • Anthony D. King (ed.), Buildings and Society: Essays on the Social Development of the Built Environment, London 1980
  • Robert Gutman, "Architecture from the Outside In: Selected Essays by Robert Gutman (ed. Dana Cuff, John Wriedt), Princeton Architectural Press, 2010. „People and Buildings” (ed. Robert Gutman, Nathan Glazer), Transaction Publishers, 2009. "Architectural Practice: A Critical View, " Princeton Architectural Press; 5th edition, 1997.
  • www.architektur-soziologie.de[mrtva veza] task force Sociology of architecture in the German Sociological Association
  • Espaces et Sociétés « Sociologie et architecture : matériau pour une comparaison européenne », Olivier Chadoin et Viviane Claude (Coord), n°142, juin 2010.
  • Chadoin Olivier, « Le sociologue chez les architectes — Matériau pour une sociologie de la sociologie en situation ancillaire », Sociétés contemporaines, n°3/75, 2009.
  • Chadoin Olivier, Grudet Isabelle (Dir.), La sociologie de l’architecture : un domaine de savoir en construction ?, publication en 2014 aux Presses Universitaires de Rennes, coll. « Le Sens Social »