Stari nadgrobni spomenici u Brusnici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stari nadgrobni spomenici u Brusnici
Spomenici na groblju u Brusnici.
Opšte informacije
MestoBrusnica (Gornji Milanovac)
OpštinaOpština Gornji Milanovac
Država Srbija

Stari nadgrobni spomenici u Brusnici (Opština Gornji Milanovac) predstavljaju značajnu spomeničku grupu i važan izvor istorijskih podataka vezanih za genezu stanovništva ovog kraja i nastanak dinastije Obrenović. Posle propasti Prvog srpskog ustanka Brusnica (Gornji Milanovac) je postala sedište Rudničke nahije, a od 1834. godine Rudničkog okruga. Od polovine 19. veka Brusnica u potpunosti gubi značaj, kada je administrativni centar iz brdima skučene Stare čaršije, kao i iz političkih i dinastičkih razloga[1] prebačen u novoosnovanu varošicu, nazvanu po obližnjoj rečici Despotovica. Po povratku na kneževski presto, Miloš Obrenović 1859. godine menja naziv naselja u Gornji Milanovac, u spomen na svog polubrata, brusničkog vojvodu Milana Obrenovića.

Brusnica[uredi | uredi izvor]

Selo je dobilo ime po brusniku, kamenu za izradu bruseva i tocila. Majdan "Tociline" nalazi se na potesu Ravni gaj, u pravcu prema Takovu.[1]

Najstariji pomen Brusnice je iz 1345. godine, u hrisovulji koju je izdao car Dušan boreći se na ovim prostorima protiv Ugara.[2]

Brusnica se nalazi u južnom delu opštine Gornji Milanovac i prostire na 1.641 ha u pravcu sever-jug. Brusnički atar je bio mnogo prostraniji sve do 1853. godine, kada je na seoskoj utrini "Divlje polje" podignuta novoosnovana varošica. Osim gradskog područja, Brusnica se graniči se sa selima Velereč, Klatičevo, Takovo, Semedraž i Lunjevica. Kroz naselje protiče Rečica, pritoka Despotovice. Jednim manjim delom, selo prelazi na desnu stranu ove reke.

Selo je razbijenog je tipa. Brusničko naselje podeljeno je na dva velika kraja. Gornji kraj čine kuće po Brankovom Brdu, Trnjacima i Ravnom Gaju, a Donji grupe kuća u Staroj čaršiji, Križevcu, Perovom brdu, Mlakovcu i Banji. Za podizanje kuća i okućnica nekada su odabirane pozicije na kosama i blagim stranama, dok je poslednjih decenija prisutna tendencija da se porodične kuće grade uz saobraćajnice, što bliže gradu, a stanovništvo nije više tako homogeno. Kroz Brusnicu prolaze Ibarska magistrala i regionalni put Gornji Milanovac-Požega, a u prošlosti ovuda je prolazila i železnička pruga uskog koloseka Beograd-Užice-Višegrad-Sarajevo.

U Staroj čaršiji, nekadašnjem administrativnom centru Brusnice, Jovan Obrenović je 1836. godine podigao Crkvu Svetog Nikole. U crkvenoj porti nekada su održavani narodni sabori. Seoska preslava je Bela Subota, prva posle Trojica.

Seosko groblje u Vrblju[uredi | uredi izvor]

Nekada je Brusnica imala samo jedno groblje, na potesu Vrblje. U porti brusničke crkve od 1836. do 1962. sahranjivani su samo sveštenici, činovnici Okružnog načelstva i suda i članovi njihovih porodica. Od polovine 20. veka, meštani koji žive bliže gradu sahranjivali su svoje pokojnike na gornjomilanovačkom groblju, a oni iz Donjeg kraja na novoosnovanom groblju na bregu Rudine, ispod Stare čaršije.[3]

Groblje u Vrblju je na izduženoj humci, a nekada je tu bilo, pored srpskog i muslimansko groblje.[4] Na groblju još uvek postoji veliki broj starih nadgrobnih spomenika, iako je evidentno da ubrzano propadaju. Starost pojedinih spomenika seže do prvih decenija 19. veka. Grobovi pojedinih familija, koje su izumrle ili čiji se članovi sahranjuju na novom "donjem" groblju, gotovo u potpunosti su zapušteni i obrasli korovom.

Nova moda da se grobovi u gornjem i donjem brusničkom groblju ograđuju masivnom betonskom ogradom, na kojoj su postavljeni mermerni spomenici, donela je izvesno duhovno siromaštvo grobljima. Na novim mermernim spomenicima ispisuju se samo imena pokojnika sa upisom njihovih godina rođenja i smrti. Stari spomenici sa dugim, često dirljivim opisima pokojnika, ubetonirani su oko izgrađenih opsega ili su ostavljeni na ledini, pojedinačno ili na gomili i prepušteni zubu vremena.[3]

Stari nadgrobni spomenici[uredi | uredi izvor]

Na starom brusničkom groblju zastupljeni su svi tipovi nadgrobnika karakteristični za ovaj kraj i vremenski raspon od početka 19, do prvih decenija 20. veka: niski spomenici zaobljenog vrha, krstovi različitih oblika i dimenzija; veliki varijetet spomenika u obliku stuba; nadgrobne ploče različitih dimenzija itd. U najvećem broju spomenici su klesani od lokalnog kamena različitog kvaliteta, uglavnom peščara.[5] Osim toga, sporadično je prisutan i mermer, najviše u vidu malih krstova sa geometrijskim urezima, takozvanih "cirklaša".

Najstariji datovani spomenici[uredi | uredi izvor]

Najstariji članovi porodice Obrenović[uredi | uredi izvor]

Odlukom Skupštine opštine Gornji Milanovac iz 1994. godine, arheolozi Narodnog muzeja u Čačku iskopali su zemne ostatke Jakova Obrenovića, njegove supruge Đurđije (†1847) i Stoje (†1813), supruge vojvode Milana Obrenovića, nakon čega je izvršena antropološka analiza od strane Dr Živka Mikića.[1] Nakon prenosa zemnih ostataka vojvode Milana Obrenovića iz Hereštija u Rumuniji, posmrtni ostaci najstarijih članova porodice Obrenović su aprila meseca 1995. godine, uz najviše počasti, sahranjeni u porti Crkve Svetog Nikole u Staroj čaršiji.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ljušić, Radoš (2006). Milan Obrenović: vojvoda, komandant i savetnik Rudničke nahije (2. izd.). Gornji Milanovac: Skupština opštine. ISBN 978-86-86351-00-5. 
  2. ^ Vučićević, Dr Slobodan (2016). Gornji Milanovac i njegova sela. Beograd: Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. ISBN 978-86-7596-190-1. 
  3. ^ a b v Milovanović, mr Mihailo Kale (2000). Brusnica pod Rudnikom, Biblioteka „Hronike sela” br. 114. Gornji Milanovac: Odbor za proučavanje sela SANU Beograd. ISBN 978-86-82877-08-0. 
  4. ^ Filipović, Milenko S (2010). Takovo: naselja, poreklo stanovništva, običaji, Srpski etnografski zbornik SANU, knj. 37, reprint izdanje. Beograd: Službeni glasnik Beograd, SANU. ISBN 978-86-519-0668-1. 
  5. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Filipović, Milenko S (2010). Takovo: naselja, poreklo stanovništva, običaji, Srpski etnografski zbornik SANU, knj. 37, reprint izdanje. Beograd: Službeni glasnik Beograd, SANU. ISBN 978-86-519-0668-1. 
  • Milovanović, mr Mihailo Kale (2000). Brusnica pod Rudnikom, Biblioteka „Hronike sela” br. 114. Gornji Milanovac: Odbor za proučavanje sela SANU Beograd. ISBN 978-86-82877-08-0. 
  • Vučićević, Dr Slobodan (2016). Gornji Milanovac i njegova sela. Beograd: Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. ISBN 978-86-7596-190-1. 
  • Ljušić, Radoš (2006). Milan Obrenović: vojvoda, komandant i savetnik Rudničke nahije (2. izd.). Gornji Milanovac: Skupština opštine. ISBN 978-86-86351-00-5. 
  • Dudić Nikola, Stara groblja i narodni belezi u Srbiji, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13, „Prosveta” Beograd. 1995. ISBN 978-86-07-00900-8.
  • Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije, „Litopapir” Čačak, 1998.
  • Milovanović mr Mihailo Kale, Brusnica pod Rudnikom, Biblioteka „Hronike sela” br. 114, Odbor za proučavanje sela SANU Beograd, Gornji Milanovac. 2000. ISBN 978-86-82877-08-0.
  • Filipović Milenko S, Takovo: naselja, poreklo stanovništva, običaji, Srpski etnografski zbornik SANU, knj. 37, reprint izdanje, Službeni glasnik Beograd, SANU. . Београд. 2010. ISBN 978-86-519-0668-1. 
  • Krstanović Božidar, Radonjić Živkov Estela, Kesić-Ristić Sanja, Narodno graditeljstvo opštine Gornji Milanovac, Atlas narodnog graditeljstva sv. 2, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. . Београд. 2012. ISBN 978-86-6299-006-8. 
  • Vučićević dr Slobodan, Gornji Milanovac i njegova sela, Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. . Београд. 2016. ISBN 978-86-7596-190-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]