Sjano
| Sjano Сянно; Сенно | |
|---|---|
.jpg) | |
 Zastava
 Grb
| |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Belorusija |
| Oblast |  Vitepska oblast |
| Rejon | Senenski rejon |
| Osnovan | prvi pomen 1442. |
| Status grada | od 1777. |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2012. | 7.656 (procena) |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 54° 48′ S; 29° 42′ I / 54.8° S; 29.7° I |
| Vremenska zona | UTC+3 |
| Aps. visina | 163 m |
  Sjano Sjano na karti Belorusije | |
| Poštanski broj | 211117 |
| Pozivni broj | +375 2135 |
| Registarska oznaka | 2 |
Sjano ili Seno (blr. Сянно; rus. Сенно) grad je u severozapadnom delu Republike Belorusije i administrativni je centar Senenskog rejonu Vitepske oblasti.
Prema proceni iz 2012. u gradu je živelo 7.656 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Sjano smešten je u centralnom delu Senenskog rejona na jugoistoku Vitepske oblasti, na južnoj obali Senenskog jezera. Nalazi se oko 58 km jugozapadno od administrativnog centra oblasti grada Vitepska i na oko 15 km od železničke stanice na liniji Lepelj—Orša.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U pisanim izvorima naseljeno mesto Sjano prvi put se pominje 1442. kao maleno trgovačko naselje u sastavu tadašnje Polacke kneževine u Velikoj Kneževini Litvaniji. Mesto je bilo poznato po trgovini senom, pa verovatno otuda i sadašnji naziv.[1][2] Naselje je zajedno sa okolinom jedno kratko vreme, počev od 1534. bilo u sastavu Moskovske velike kneževine. Od 1772. postaje sastavnim delom Ruske Imperije gde ubrzo dobiva status okružnog centra i administrativno uređenje u rangu grada (godine 1777).
Grad je 1860. zahvatio veliki požar u kojem su stradale gotovo sve njegove drvene građevine. Nakon obnove dve godine kasnije, Sjano dobiva i svoj prvi zvanični grb.
Od 1919. u sastavu je Vitepske gubernije tadašnje Ruske SFSR, a delom Belorusije (odnosno tadašnje Beloruske SSR) postaje 1924. godine.
Neposredno pre Drugog svetskog rata (a po rezultatima popisa iz 1939) Jevreji su činili oko četvrtine gradske populacije (1.056). Tokom rata nacistički okupatori su u gradu osnovali logor u kojem je pobijena gotovo celokupna Jevrejska populacija grada Sjana i bliže okoline.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema proceni, u gradu je 2012. živelo 7.656 stanovnika, ili za 351 lice manje u odnosu na popis iz 2009. kada je registrovano 8.007 stanovnika.
| 1898. | 1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2012. |
|---|---|---|---|---|---|
| 5.712 | 6.031[3] | 8.991 | 9.000 | 8.007 | 7.656 (procena) |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Belaruskaя эncыklapedыя: U 18 t. T. 15: Sledavіkі — Trыo / Rэdkal.: G. P. Paškoў і іnš. — Mn.: BelЭn, 2002. — T. 15. — 552 s. — 10.000 эkz. —. ISBN 978-985-11-0251-4. (T. 15)
- ^ Malіšэўskі U. A., Paboka P. M. Našы garadы. — Mn: Vыšэйšaя škola, 1991. — S. 171-175. — 303 s. — 10.000 эkz. —. ISBN 978-5-341-00240-1.
- ^ „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Informacije na portalu Vitepske oblasti
- Grad Sjano na vikimapiji.
- Položaj naselja na mapi pripadajućeg rejona
- Гарады і вёскі Беларусі: Энцыклапедыя. Т.2, кн.2. Гомельская вобласць/С. В. Марцэлеў; Рэдкалегія: Г. П. Пашкоў (галоўны рэдактар) і інш. — Мн.: БелЭн, 2005. 520с.: іл. Тыраж 4000 экз. ISBN 978-985-11-0330-6. ISBN 978-985-11-0302-3.
- Spisak naseljenih mesta u Republici Belorusiji
| Administrativni centar |  | |
|---|---|---|
| Gradovi (19) | ||
| Varošice (24) | ||
