Toba je naselje nastalo krajem 18. veka, kada i okolna sela Banatska Topola i Torda.[1] Prvo naselje na području današnje Tobe podiže 1789. godine Feldmaršal Grof Robert Ziči-Feraris (Robert Zichy–Ferraris).[2] Ziči-Feraris je svoj posed prodao negde u periodu između 1838. i 1845. godine pretendentu na francuski presto Anriju V (Henry V, comte de Chambord, 1820–1883).[3]
Anri V postavlja za upravitelja svog poseda francuskog Barona Kirila Bilea (Joannes Cyril Billot), koji sa svojim sinovima upravlja ovom regijom u periodu od oko 50 godina. Baronovi sinovi, Henrik i Judoks (Henrik, Eudoxe) se ističu u pomoći i brizi o siromašnim i bolesnim o čemu govori i spomen ploča postavljena u čast njihove donacije 1893. godine u holu stare zgrade Bolnice u Kikindi.[4] U to vreme su najverovatnije u selu podignuti kaštel i rezidencija koji nisu sačuvani. 1876. godine je podignuta crkva Svete Tojice.[5]
Do sredine 19. veka naselje je bilo poznato pod nazivom Velika Toba, a stanovništvo se uglavnom bavilo gajenjem duvana. U selu je tada bio oko 100 domaćinstava.[6]
Nakon smrti Anrija V, njegove posede nasleđuje Vojovoda Roberto I od Parme (Robert I di Borbone-Parma, 1848-1907), a nakon njegove smrti, njegov sin Vojvoda Ilija od Parme (Elias di Borbone-Parma, 1880-1959). Početkom 20. veka zemljište prelazi u vlasništvo „Delmađarorsagi“ banke koja vrši parcelizaciju u periodu od 1910. do 1911. godine.[7]
Nakon drugog svetskog rata, 1949. godine sazidana je dvospratna zgrada Doma lokalne zadruge. 1976. godine završena je nova škola, u to vreme, prva savremena, obrazovna ustanova u regionu. Trenutno u školi rade četiri razreda. U sklopu iste zgrade je i obdanište. Selo danas ima Dom kulture, Vatrogsnu stanicu i ambulantu. U Tobi se nalazi i sedište kulturnog udruženja “Petefi Šandor”.
U naselju Toba živi 557 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,4 godina (41,8 kod muškaraca i 43,1 kod žena). U naselju ima 265 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,61.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine).
^Link textArhivirano na sajtu Wayback Machine (22. septembar 2010), Bodor Antal, Délmagyarországi telepítések története és hatása a mai közállapotokra. 1914, Budapest.
^Link textArhivirano na sajtu Wayback Machine (22. septembar 2010), Borovszky Samu, Magyarország vármegyéi és városai. Magyarország monográfiája. Torontál vármegye.1911, Budapest.