Pređi na sadržaj

Trg Nikole Pašića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trg
Nikole Pašića
Opština Stari grad (Beograd)
Početak Ulica Nušićeva (Beograd), Dečanska ulica, Terazije
Kraj Trg Nikole Pašića
Stvorena 1953.
Nazvana 1998.
Stari nazivi Trg Marksa i Engelsa
Trg Nikole Pašića

Trg Nikole Pašića je centralni gradski trg u Beogradu, Srbija. Nalazi se na prostoru između Terazija, Bulevara kralja Aleksandra i Dečanske ulice, u opštini Stari grad i to je najmlađi trg u gradu. Izgrađen je 1953. kada je na njemu izgrađen i vodoskok.[1]

Nazvan je po jednom bivšem gradonačelniku Beograda, Nikoli Pašiću, koji je pre Drugog svetskog rata bio i premijer Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Prvi naziv ovog trga je bio Trg Marksa i Engelsa - po Karlu Marksu i Fridrihu Engelsu, glavnim komunističkim ideolozima.[2] Ovaj naziv trg je nosio do 1997. godine, kada je odlukom Skupštine grada Beograda trgu određen nov naziv. Iste godine preimenovane su i ulice koje okružuju trg - Bulevar Revolucije (danas Bulevar kralja Aleksandra) i ulica Moše Pijade (danas Dečanska ulica).

Istorija

[uredi | uredi izvor]

U prvoj polovini 19. veka, na prostoru ovog trga je bila pusta livada, koju je presecao Carigradski drum. Posle Prvog svetskog rata, na ovom prostoru su se uglavnom nalazile prizemne i jednospratne kuće.

Zgrada Agrarne banke je izgrađena 1934 a Palata penzionog fonda uz Terazije 1939. Između njih su bile prizemna kafana "Topola", na špicu preko puta Agrarne banke, gde se danas nalazi fontana, i zgrada na sprat, u kojoj je bio Okružni sud. U 1939. probijena je ulica između Palate penzionog fonda i bivšeg Okružnog suda, veza između ulica Kralja Aleksandra i Pašićeve (Nušićeve), a probijane su i još dve ulice upravno na Dečansku. Bilo je predviđeno da na mestu "Topole" bude nova palata Narodne banke.[3] Ali banka je odustala od toga i dogodine prodala plac Beogradskoj opštini.[4]

Formiranje trga je počelo posle Drugog svetskog rata, kada su porušene stare zgrade, premeštena tramvajska okretnica (koja se tu nalazila 1947-49), omladinske brigade su 1949. radile na zgradama oko budućeg trga.[5] Postavljen vodoskok i uklonjena ograda ispred doma Narodne skupštine.[1] Po projektu je planirano da se ovaj deo grada otvori kao pešačka zona i da bude prijatniji za građane. Dom sindikata je izgrađen 1957. Stambena zgrada pod nazivom „Panđelina kuća” koja se nalazila između tadašnjeg CK (ranije Agrarne banke) i Savezne skupštine FNRJ srušena je u avgustu 1958.[6] Takođe je srušena i zgrada do nje.[7]

Na trgu se do 1987. nalazio parking.[8][9] Na leto te godine, do septembra, obavljeno je preuređenje po idejnom rešenju arh. Olge Milićević-Nikolić i inž. hortikulture Milene Matić,[10] kada je trg dobio zelene površine, klupe, fontanu i basen, i popločan crvenim pločicama.[11][12] Tada se mislilo da je ovo samo privremen izgled, jer se očekivalo da će za "15 godina" ovde biti metro-stanica.

Centrom trga dominira jedna od najvećih fontana u Srbiji, koja se nalazi ispred Istorijskog muzeja Srbije. Neki delovi trga predstavljaju pešačku zonu, dok su neki delovi otvoreni za saobraćaj. U određenim terminima, delovi pešačke zone se pretvaraju u mini sajmove ili se na njima održavaju sportske manifestacije.

Na Trgu je 1998. godine otkriven spomenik Nikoli Pašiću[1], rad vajara Zorana Ivanovića. Spomenik je od bronze, visine 420 cm.[13]

Živi svet

[uredi | uredi izvor]

Najvažnije ptice gnezdarice trga i okoline su domaći golub, vrabac pokućar, siva vrana, vetruška i crna čiopa. U obližnjem Pionirskom parku se gnezde i golub grivnaš i velika senica, čija pesma može da se čuje sa trga.[14]

Panorama Trga Nikole Pašića. Sa desne strane zgrada Istorijskog muzeja Srbije, a u centru Dom sindikata

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v „Trg Nikole Pašića”. Grad Beograd, Služba za informisanje. 13. 10. 2007. Pristupljeno 30. 8. 2013. 
  2. ^ „Trg Nikole Pašića”. ichbg.com (na jeziku: engleskom i nemačkom). Arhivirano iz originala 18. 02. 2013. g. Pristupljeno 30. 8. 2013. 
  3. ^ "Vreme", 30. jul 1939
  4. ^ "Vreme", 19. sept. 1940
  5. ^ „Ovo smo mi gradili...”, „20. oktobar”, 18. nov. 1949, str. 3
  6. ^ „Još danas”, Borba, 15. avg. 1958, str. 6
  7. ^ „Još dve nedelje”, Borba, 6. avg. 1958, str. 6
  8. ^ Borba, 8. jan. 1987, str. 11
  9. ^ Borba, 11. avg. 1975, str. 8 (ilustrativna fotografija)
  10. ^ Borba, 5. avg. 1987, str. 9
  11. ^ Borba, 8. sep. 1987, str. 11
  12. ^ Borba, 15. sep. 1987, str. 12
  13. ^ „Zoran Ivanović”. Fakultet primenjenih umetnosti. Arhivirano iz originala 24. 02. 2016. g. Pristupljeno 30. 8. 2013. 
  14. ^ Explore Data

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]