Uređaj za smanjeno udisanje kiseonika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uređaj za smanjeno udisanje kiseonika
Uređaj za smanjeno udisanje kiseonika u (engl. Aviation Survival Training Center (ASTC)) Ratne mornarice SAD
Primena: vazduhoplovna medicina

Uređaj za smanjeno udisanje kiseonika, (engl. Oxygen Breathing Device (ROBD)) je specijalno dizajniran i softverskim programom podržan vazduhoplovno medicinski uređaj koji se primenjuje u fiziološkoj trenaži avijatičara. Uređaj je namenjen za programirano, udisanje smanjenjene količina kiseonika, u laboratorijskim uslovima, čime se veštački izaziva hipoksija u ljudskom organizmu bez opasnosti od ekstremnog izlaganja promenama atmosferskog pritiska [1].

Uređaj omogućava da se u uslovima simuliranog letenje na trenažeru, pomoću programa računara veštački izazvu simptoma hipoksijehipoksični test. Zato se uređaj koristi u vazduhoplovne medicine kao jedan od programa fiziološke trenaže tokom obuke avijatičara za letenje na velikim visinama u uslovima hipoksije ili snižene koncentracije kiseonika u atmosferi [2].

Uređaj je nastao kao rezultat višegodišnjeg medicinskog istraživanja u Vazduhoplovno medicinskoj istraživačkoj laboratoriji Ratne mornarice SAD (engl. Naval Aerospace Medical Research Laboratory), s ciljem da smanji rizik od neželjenih posledica po zdravlje i organizam avijatičara u toku izvođenja hipoksičnog testa[3] koji je značajno veći u hipobaričnoj komori u uslovima sniženog atmosferskog pritiska sredine i smanjene koncentracije kiseonika.

Smanjeno udisanje kiseonika (hipoksični test)[uredi | uredi izvor]

Hipoksija utiče na svaku osobu ali najčešće na različite načine i sa različitim posledicama, što može biti od presudnog značaja u pojedinim profesijama u kojima njena pojava može ugroziti radni proces i život, kao što je to slučaj sa pilotskom profesiojom. Veći deo svojih profesionalnih aktivnosti vazduhoplovci i kosmonauti obavljaju na visini u uslovima snižene koncentracije kiseonika u udahnutom vazduhu. Samo u toku dve, proizvoljno uzete uzastopne godine, pomorska avijacija Sjedinjenih Američkih Država doživela je više od desetak incidenata sa smrtnim ishodom pilota i gubitkom vazduhoplova, izazvanih hipoksijom tokom leta.[4]

Svaka osoba treba adekvatne (individualne) količine kiseonika. Neki vazduhoplovci mogu da tolerišu nekoliko hiljada fita nadmorske visine više od nekih drugih, ali niko nije zaista vrlo daleko od proseka.

"Većina hipoksijom izazvanih incidenata tokom letenja je rezultata kvarova kiseoničkih sistema, gubitka kabinskog pritiska ili drugih otkaza opreme, ali i nedovoljne obučenosti pilota da pravovremeno prepoznaju simptome hipoksije."

Da bi se utvrdilo kako će pojedinac reagovati u uslovim hipoksije i obučio da spreči njene posledice, on u vazduhoplovstvu mora da doživi hipoksiju. To iskustvo piloti magu steći u toku fiziološke trenaže na zemlji na jedan od sledećih načina:

Medicinski tehničar podešava kiseoničku masku letaču pre početka hipoksičnog testa u velikoj hipobaričnoj komori.

Hipoksija u razređenom vazduhu barokomora[uredi | uredi izvor]

Do početka 20. veka, skoro pedeset godina, hipoksiju su avijatičari doživljavali uglavnom u hipobaričnim komorama. U ovim komorama simulira se hipoksija, (koja vlada na visini od 25.000 fita) razređenjem vazduha u njenoj unutrašnjosti uz pomoć vakuum-pumpi. U razređenom vazduhu komore snižen je i parcijalni pritisak kiseonika koji u udahnutom vazduhu ne zadovoljava fiziološke potrebe, što za posledicu ima pojavu hipoksije u organizmu [[avijatičar]a, oko 4 minuta, nakon skidanja pilotske maske i prestanka udisanja kiseonika iz nje. Nepromišljenost vizuelni poremećaji, trzaji mišića, mentalna konfuzija i cijanoza (plavetnilo kože, koje preovlađuju oko nosa, usta i prstiju), sve do iznenadnog gubitka svesti neki su od simptoma koji se mogu javiti u toku testa.

"Hipoksični test na visini u hipobaričnoj komori ima svoje mane. Naime, test u ovom okruženju je pomalo nerealan i povezan sa brojni medicinski rizicima, uključujući dekompresionu bolest, i barotraumu (oštećenje ušiju i sinusa usled promena pritiska)"

Hipoksija uređajem za smanjeno udisanje kiseonika[uredi | uredi izvor]

Da bi pilotu prikazali simptome koje doživljava u toku hipoksije on sedi ispred simulatora letenja avionom i u zadatoj proceduri isovremeno održava putanju leta i pravovremeno reaguje na hipoksiju.

Tokom 2004. godine, istraživači iz pomorske Vazduhoplovno medicinska istraživačke laboratorija (NAMRL) uspešno su završena testiranja i počeli primenu uređaja za smanjeno udisanje kiseonika (ROBD). Uređej (ROBD) izaziva doživljaj hipoksije u organizmu pilota u normalnim sobnim uslovima korišćenjem standardnih pilotskih kiseoničkih maski i računarskog programa (softvera) koji u udahnuti vazduh dodaje azot i na taj način smanjuje koncentraciju kiseonika. Uređaj meša vazduh i medicinski azot da bi u telu pilota izazva hipoksiju (odnosno pad ispod 87% zasićenosti krvi kiseonikom, a u određenim uslovima i ispod 60%).

Kako bi avijatičaru prikazali njegove individualne simptome u toku hipoksije, test se izvodi tako što on sedi ispred simulatora letenja avionom i u zadatoj proceduri mora da leti i održava zadatu maršrutu leta. U toku simulacije avijatičar mora da prepozna individualne simptome hipoksije, i obavi sve procedure za hitne slučajeve. Tako on mora da povuče zeleni prsten i aktivira isporuku kiseonika u kiseoničku masku u hitnim slučajevima.

Korišćenje uređaja za smanjeno udisanje kiseonika može biti efikasniji i bezbedniji trening za avijatičara od testa u barokomori. Prednosti su brojne, jer uređaj izaziva hipoksiju bez rizika od dekompresione bolesti, barotraume i omogućava rad na skoro svakom trenažeru, uključujući i simulator letenja...lekari se nadaju da će obezbediti bolju, objektivniju, trenažu kombinovanom primenom nadmorske visine u barokomori i uređaja za smanjeno udisanje kiseonika. Oni time nameravaju da iskoriste sve prednosti koje su dokazane primenom barokomore kao trenažnog uređaja i dopune ih primenom fleksibilnog lako prenosivog trenažetra za smanjeno udisanje kiseonika, kako bi još više poboljšali obuku avijatičara u ovom veku.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (jezik: engleski) C.Jessica Dine and Mary Elizabeth Kreider Hypoxia Altitude Simulation Test Chest April 2008 133:1002-1005; . doi:10.1378/chest.07-1354.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) Abstract Full Text Full Text (PDF), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  2. ^ (jezik: engleski) Adam M. Robinson, Jr. U.S. Navy Surgeon General Breathing Life into Pilots and Passengers Written on MAY 9, 2011 AT 12:47 PM by JTOZER Naval Aviation Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. jul 2011), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  3. ^ (jezik: engleski)Pilot training. Recognition of hypoxia, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  4. ^ a b (jezik: engleski) Aviation medicine-hypoxia, Pristupljeno 27. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).