Pređi na sadržaj

Usje

Koordinate: 41° 57′ 22″ S; 21° 27′ 23″ I / 41.9561° S; 21.4564° I / 41.9561; 21.4564
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Usje
mkd. Усје
Pogled na Usje
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaKisela Voda
Stanovništvo
 — 2002.845
Geografske karakteristike
Koordinate41° 57′ 22″ S; 21° 27′ 23″ I / 41.9561° S; 21.4564° I / 41.9561; 21.4564
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina300 m
Usje na karti Severne Makedonije
Usje
Usje
Usje na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1000
Pozivni broj(+389) 02
Registarska oznakaSK

Usje (mkd. Усје) je naselje u Severnoj Makedoniji, u severnom delu države. Usje pripada gradskoj opštini Kisela Voda grada Skoplja. Naselje je južno predgrađe glavnog grada.

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Seoska Crkva Svetog Atanasija

Usje je smešteno u severnom delu Severne Makedonije. Od najbližeg većeg grada, Skoplja, naselje je udaljeno 6 km. Zbog blizine grada, naselje je suštinski spojeno sa Skopljem i deo je njegovog oboda, ali je zadržalo je odlike seoskog naselja.

Naselje Usje je u okviru brdske oblasti Kršijak, na istočnim padinama planine Vodno. Selo se nalazi u južnom delu Skopske kotline. Kroz selo protiče Usjanski Kanal, koji se uliva u reku Vardar između sela Gornje i Donje Lisiče. Kroz Usje protiče i Usjanski potok, koji deli selo da tri dela.[1]. Na brdu na desnoj stani sela, odakle se može dobro videti celo Skoplje i Skopska kotlina, postavljen je veliki metalni krst. Nadmorska visina naselja je približno 300 metara.

Mesna klima je kontinentalna.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Usje je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imalo 845 stanovnika. Domaćinstvo u Usju čini prosečno 7 članova, a od toga tri maloletne osobe.

Pretežno stanovništvo u naselju su etnički Makedonci. Sastav prema narodnosti na poslednjem popisu bio je sledeći:

Nacionalnost Ukupno Udeo
Makedonci 830 98,22%
Cincari 7 0,83%
Srbi 6 0,71%
Turci 1 0,12%
ostali 1 0,12%

Većinska veroispovest u naselju je pravoslavlje.

Iseljavanje

[uredi | uredi izvor]

Dosta ljudi se iseljava iz Usja, a iseljenika najviše ima u Dračevu, Kučevištu, Indžikovu, Ognjancima i Skoplju.[2].

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo sela uglavnom se bavi poljoprivredom, a najviše zemljoradnjom, vinogradarstvom i voćarstvom. Na njivama se uzgajaju žitarice (najviše pšenica), povrtarski proizvodi: paradajz, krastavac, paprika, luk spanać i grašak. Brda koja okružuju selo, zbog dobrih uslova, iskorišćeni su za vinograde i voćnjake. U voćnjacima su najzastupljeniji zasadi breskve, trešnje, kruške, jabuke i kajsije. Deo stanovništva se bavi sekundarnim i tercijarnim delatnostima, a najveći deo njih je zaposlen u cementari „USJE“, najvećoj u Severnoj Makedoniji, koja eksploatiše cement na brdima zapadno od sela. Ostatak zaposlenog stanovništva radi u auto-servisima, fabrikama, privatnima firmama, magacinima koji se nalaze u neposrednoj okolini Usja.

U selu se nalazi rukometni teren, kao i teren za mali fudbal. U blizini terena za rukomet nalazi se sedište fudbalskog kluba „Vardar 75“ i kung-fu klub „Vu Šu“.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Trifunoski F. Jovan. „Sliv Markove Reke - antropogeografska promatranja“. Filozofski fakultet Skopje, 1958. str. 125
  2. ^ Trifunoski F. Jovan. „Sliv Markove Reke - antropogeografska promatranja“. Filozofski fakultet Skopje, 1958. str.127

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]