Feltijev sindrom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Feltijev sindrom
LatinskiSyndroma Felty
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostreumatologija
MKB-10M05.0
MKB-9-CM714.1
OMIM134750
DiseasesDB11506
MedlinePlus000445
eMedicinemed/782
Patient UK[https://patient.info/doctor/Feltys-Syndrome Feltys-Syndrome Feltijev sindrom]
MeSHD005258

Feltijev sindrom je stanje koga karakteriše trijas oboljenja - reumatoidni artritis, splenomegalija (uvećana slezina) i granulocitopenija (smanjen broj granulocita).[1]

Rizični faktori za nastanak ovog stanja su: pozitivan reumatoidni faktor, dugotrajni artritis, agresivni erozivni sinovitis, pozitivan HLA-DR4, vanzglobne manifestacije reumatoidnog artritisa i sl.[2]

Bolest je prvi opisao američki lekar Augustus Roj Felti (engl. Augustus Roi Felty) 1924. godine u Baltimoru,[3] a 1932. godine je počela upotreba naziva Feltijev sindrom kada je u žurnalu Američke medicinske asocijacije opisan još jedan slučaj ovakvog oboljenja.[4]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Početku Feltijevog sindroma prethodi dugogodišnji agresivni reumatoidni artritis sa upalama zglobova i vanzglobnim manifestacijama: reumatoidni čvorovi, pleuroperikarditis (istovremena upala plućne i srčane maramice), vaskulitis (upala i nekroza krvnih sudova), periferna neuropatija (oboljenje perifernog nervnog sistema), episkleritis (benigna inflamatorma afekcija tkiva ispod vežnjače oka), Sjogrenov sindrom, adenopatija (uvećanje limfnih čvorova) itd.

U levom gornjem kvadrantu trbuha se može napipati uvećana slezina, što je praćeno intenzivnim bolom. Bol je uzrokovan infarktima slezine i distenzijom kapsule. Javlja se i limfadenopatija (uvećanje limfnih žlezda), gubitak telesne težine, deformiteti zglobova, sinovitis, ulceracije (čirevi) na donjim ekstremitetima, znaci sistemskog vaskulitisa i druge vanzglobne manifestacija artritisa.

Mada mnogi pacijenti ne osećaju simptome, kod nekih se razvijaju veoma teške infekcije usled smanjenog broja granulocita. To su najčešće bakterijske infekcije kože i respiratornog trakta. Kao komplikacije mogu da se jave i anemija, trombocitopenija, hiperpigmentacija kože i sl.[2]

Dijagnoza i lečenje[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza (krvna slika, leukocitarna formula, reumatoidni faktor, antinuklearna antitela i dr).

Terapija je prvenstveno usmerena na artritis, a imunosupresivna terapija dobro deluje i na slenomegaliju i granulocitopeniju. Lek izbora je metotreksat, a koriste se i ciklofosfamid, penicilamin, soli zlata itd. Kod uporno ponavljanih stanja se vrši splenektomija (uklanjanje slezine).[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Degowin, Elmer. Bedside Diagnositc Examiniation. . New York: MacMillan Publishing. 1981. pp. 894. ISBN 978-0-02-328030-6. 
  2. ^ a b v „Feltijev sindrom”. Arhivirano iz originala 16. 1. 2008. g. Pristupljeno 26. 3. 2008. 
  3. ^ A. R. Felty: Chronic arthritis in the adult, associated with splenomegaly and leucopenia. A report of 5 cases of an unusual clinical syndrome. Bulletin of the Johns Hopkins Hospital, Baltimore, 1924, 35: 16.
  4. ^ „Augustus Roi Felty”. Pristupljeno 26. 3. 2008. 



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).