Felšepakonj
Felšepakonj mađ. Felsőpakony | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Centralna Mađarska |
Županija | Pešta |
Srez | Đal |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2019. | 3.661[1] |
— gustina | 219,9 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 47° 12′ 13″ S; 19° 08′ 32″ I / 47.2035° S; 19.1421° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 15,33 km2 |
Poštanski broj | 2363 |
Pozivni broj | (+36) 29 |
Veb-sajt | |
http://www.felsopakony.hu/ |
Felšepakonj (mađ. Felsőpakony) je naselje u centralnoj Mađarskoj. Felšepakonj je veće naselje u okviru peštanske županije.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Nalazi se u centralnom delu okruga, 5 kilometara jugoistočno od administrativne granice Budimpešte, na Peštanskom polju. Njegova lokacija i geografski položaj su infrastrukturno povoljni, jer se nalazi u blizini raskrsnice autoputa M5 i autoputa M0. Značajna prednost je blizina Međunarodnog aerodroma Ferenc List u Budimpešti, koji se nalazi nekoliko kilometara od mesta, a do njega se stiže za nekoliko minuta autoputem M0. Selo je udaljeno od vazdušnog koridora aerodroma.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Područje Felšepakonj je bilo naseljeno mesto već od 1. veka, kada su Sarmati napali i naselili region. O tome svedoči grobnica iskopana 1932. godine, a to potvrđuju i iskopavanja 1950-ih, 1960-ih. Tokom arheoloških iskopavanja, pronađeni su nalazi tipični za Mađare iz X-XI veka, što dokazuje da je područje bilo naseljeno Mađarima iz doba dinastije Arpad. Prvi pisani zapis o naselju je iz 1264. godine. Imanje koje je kralj Bela poklonio manastiru Čuti Premontre je u opisu granice prvo navedeno kao „Pukun“, a zatim kao „Pakon“. Prema arheološkim iskopavanjima, na brdu zvanom Paphegi stajala je crkva iz XIII-XIV. veka, pored koje se nalazilo groblje naselja.
Od anžujskog perioda naselje je važilo za naseljeno plemićko selo, porodica Pakonji, koja je posedovala ovu teritoriju, važila je za uglednije plemiće, a od 1341. do 1453. godine trojica su birana za kmetske sudije Peštanskog okruga. Godine 1417. Domonkoš Pakonji je dobio, pravo na utvrđenje i postao je najviši kazneni organ, od kralja Žigmonda u zamenu za svoje usluge. Ovo poslednje je značilo da je mogao da sakati ili pogubi zločince uhvaćene u granicama njegovog imanja, inače bi to bilo pravo županije.
Selo je potpuno uništeno tokom turske najezde, tokom turskog pohoda koji je zauzeo Budim. Ime naselja se ponovo pojavljuje 1704. godine kao mesto jedne od bitaka Rakocijevog rata za nezavisnost, u to vreme se već pominje kao Felšepakoni. Nakon toga, naselje i njegova okolina su prvo postali vlasništvo grofova Radaja, a potom i Degenfelda. Naseljavanje je počelo kasno, pošto je i 1895. godine na imanju Degenfeld od 2.700 ljudi bilo zaposleno samo 35 stalnih radnika, tako da je ukupan broj stanovnika u to vreme bio oko 200, ali je i 1920. godine izbrojano samo 261. Posle izvršenih parcelacija 1938. godine, tokom kojih je stvoreno 810 parcela, broj stanovnika je porastao na 657, 1941. godine, 1949. godine na 663 i 1960. godine na 789 stanovnika. Organizovano je kao suopština Opštinskog veća Đala 1970. godine, a naselje je povratilo svoju nezavisnost 1990. godine, kada je u njemu živelo 2.271 stanovnika.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Tokom popisa iz 2011. godine, 83% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 0,4% kao Romi, 0,8% kao Nemci i 0,5% kao Rumuni (16,9% se nije izjasnilo).
Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 26,3%, reformisani 11,7%, luterani 0,4%, grkokatolici 1,4%, nekonfesionalni 21,7% (35,3% se nije izjasnilo).[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ [1]. (mađarski i engleski). Központi Statisztikai Hivatal. (Pristup: 2022. december 16.)
- ^ Felsőpakony Helységnévtár
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Mapa naselja
- Časopis Biblioteke i Doma zajednice Magda Sabo
- Nezvanična informativna stranica Felšepakonj