Flensburška vlada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Situacija Drugog svetskog rata u Evropi u vreme Hitlerove smrti. Bela područja su kontrolisali nemačke snage, ružičasta područja su kontrolisali saveznici, a crvene površine ukazuju na nedavni napredak saveznika.

Vlada Flensburga (nem. Flensburger Regierung), poznata i kao kabinet Flensburg (Flensburger Kabinett), vlada Denic (Regierung Dönitz) ili kabinet Schwerin von Krosigk (Kabinett Schwerin von Krosigk), bila je kratkotrajna vlada nacista Nemačke tokom perioda od tri sedmice oko kraja Drugog svetskog rata u Evropi. Vlada je formirana nakon samoubistva Adolfa Hitlera 30. aprila 1945. u vreme bitke za Berlin. Na čelu je bio veliki admiral Karl Denic kao predsednik Rajha i grof Luc Švrajn fon Krosig kao predsednik vlade.[1]

Administracija je bila nazvana "Vlada Flensburga" jer je sedište Denica bilo prebačeno u luku Flensburg u severnoj Nemačkoj 3. maja 1945[2]. Zbog brzog savezničkog napretka, njena nominalna nadležnost na samom početku bila je ograničena na uski klin teritorije koja se prostirala od austrijske granice preko Berlina do danske granice; koji je, od 25. aprila 1945. godine, u američkom napadu smanjivao da se spoji sa sovjetskim snagama u mestu Torgau na Elbi. Nakon kapitulacije svih nemačkih oružanih snaga 8. maja, Vlada Flensburga je izgubila sve direktne teritorijalne, vojne ili građanske nadležnosti, a svi diplomatski odnosi su povučeni. Zapadni saveznici dozvolili su vladi Flensburga da nastavi da se sastaje i sprovede ono što bi mogao do 23. maja, kada su raspustili vladu i uhapsili svoje članove kao ratni zarobljenici.

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Jednom kada je postalo očigledno da je Hitler namjeravao da ostane i umre u opkoljenom gradu Berlinu, delotvorna celovita komanda nemačkih oružanih snaga izvršava se preko Oberkommando der Wehrmacht (Nemačke visoke komande), koja se preselila u Rajnsberg. Predviđajući da će teritorija kojom je vlada Nemačka će se podeliti, odvojene vojne i civilne komande je privremeno uspostavljeno 15. aprila; pod poljskim maršalom Albertom Keselringom na Pulahu za snage na jugu i zapadu i pod grand admirala Karla Denica u Plonu za snage na severu i istoku; ali onda je Hitler zastao da im prenese izvršnu vojnu vlast.

Vilhelm Kajtel i Alfred Jodl, iz Vrhovne komandne vojske, sastali su se 27. aprila u Rajnsbergu sa Karlom Denicom i Hajnrih Himlerom, kako bi razgovarali o ratnoj situaciji sada kada se pad Berlina nije mogao sprečiti. Himler je preuzeo stolicu kao priznati zamenik Firera; i od osramoćivanja i smenjivanja Hermana Geringa, Hitlerovog očekivani naslednik. Dok su 28. aprila napustili Rajnsberga, Himler je zatražio od Denica da potvrdi da će biti voljan da služi u vladi sljedbama koju bi Himler mogao formirati. Taj dan, međutim, Britanci i Amerikanci su objavili tajne predloge Himlera za poseban mir na Zapadu (što su odbili). Dana 29. aprila Denic je primio telegram od Martina Bormana najavljujući smjenu Himmlera sa svih radnih mjesta i naredio njegovo hapšenje za izdaju. Denic je 30. aprila otišao u sjedište Himlera u Libeku da bi se suočio sa optužbama, ali Himler ih je uskratio kao izmišljenu propagandu. Kada je još jedan telegram iz Bormana tog dana potvrdio i otpuštanje i imenovanje Denica za Hitlerovog naslednika, položaj Himlera postao je neodrživ, a Denic ga je te noći pozvao u Plen da mu to kaže.

Karl Denic

Sa Himlerom i Geringom optužen za preterane pregovore sa neprijateljem, Hitler je u svom političkom svedočenju nazvao velikog admirala Denica, naslednika Rajha i Vrhovnog komandanta Oružanih snaga, i imenovanog ministra propagande Jozefa Gebelsa, šefa vlade kao Rajha kancelara Gebels je 1. maja izvršio samoubistvo u Berlinu u Firerbunkeru. Istog dana, Denic je prihvatio kancelarije Vrhovnog komandanta i šefa države na odvojenim emitiranim adresama nemačkim oružanim snagama i nemačkom narodu. Preostali ministri Hitlerove vlade, koji je pobegao od pada Berlina da se pridruže Denicu u kasarni "Vermacht" blizu Plona u Holštajnu, podneo je ostavku narednog dana[3]. S obzirom na sumnju da je Borman mogao pobjeći iz Berlina i da namerava da preuzme vlast, Denic se sastao sa Hitlerovim bivšim ministrom finansija Luc Grafom Sverinom von Krosikom i zamolio ga da osnuje novu vladu Rajha.

Kabinet grofa Krosigka prvi put se sastao u Eutinu, na koji je on i njegovo ministarsko osoblje evakuisano, 2. maja. Kasnije 2. maja, a s obzirom na brze napredujuće snage britanske vojske druge armije koje su se približavale Libeku, Denic se sastao sa von Krosigkom, Paul Vegenerom, Himlerom i Keitelom kako bi razgovarali o hitnoj nužnosti daljnjeg preseljenja. Himlera se zalagao za prelazak u Prag, a zatim i za poslednji glavni grad centralne Evrope u nemačkim rukama, i bliže napretku američkih snaga sa kojima se nadao da će lično pregovarati, ali je Denic odbio sankcionisati bilo koji potez van granica Nemačke. Štaviše, politička situacija Protektorata Češka i Moravska bila je veoma nestabilna. Denic je umesto toga odlučio da pređe na mornaričku akademiju Murvik u Flenzburgu blizu danske granice. Kabinet se sastao u sportskoj školi pomorske akademije; dok su administrativne kancelarije i smeštaj različitih ministarstava osnovani na liniji Patria, vezana za luku Flenzburg.[4]

Kabinet[uredi | uredi izvor]

Zadržavajući neke članove iz prethodnog Hitlerovog kabineta, Vlada Karla Denica sastojala se od sledećih ljudi:

Kabinet Karla Denica

2. maj 1945 – 23. maj 1945

Kancelarija Ime Partija
Vodeći ministar Luc Graf Švrajn von Krosik nestranački
Ministar spoljnih poslova Luc Graf Švrajn von Krosik nestranački
Ministar unutrašnjih poslova Vilhelm Štukart NSDAP
Ministar pravde Oto Džordž Tirak NSDAP
Ministar finansija Luc Graf Švrajn von Krosik nestranački
Ministar za ekonomiju Albert Šper NSDAP
Ministar za hranu i poljoprivredu Herbert Bejk NSDAP
Ministar za rad Franc Seldte NSDAP
Ministar za rat Predsednik Karl Denic[5] NSDAP[6]
Ministar saobraćaja Julijus Dorpmiler NSDAP
Ministar za poštanske poslove Julijus Dorpmiler NSDAP
Ministar za naoružanje i ratnu proizvodnju Albert Šper NSDAP

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jones 2015, str. 323.
  2. ^ Jones 2015, str. 88.
  3. ^ Jones 2015, str. 89.
  4. ^ Jones 2015, str. 96.
  5. ^ Biography on dhm.de (jezik: nemački)
  6. ^ "On 30 January 1944, Dönitz received from the Führer, as a decoration, the Golden Party Badge; Dönitz would later assume that he "thereby became an honorary member of the Party." The Avalon Project at Yale Law School Arhivirano 2015-06-12 na sajtu Wayback Machine. According with German laws, it was forbidden for professional officers to join political parties, even after NSDAP took power. For that reason, Adolf Hitler and other Nazi leaders distrusted the Army.

Literatura[uredi | uredi izvor]