Hajnrih Hajne
Hajnrih Hajne | |
---|---|
![]() Nemački književnik | |
Datum rođenja | 13. decembar 1797. |
Mesto rođenja | Diseldorf, Nemačka |
Datum smrti | 17. februar 1856.58 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Škola | Univerzitet u Bonu, Univerzitet Fridrih Vilijam, Univerzitet u Getingenu |
Najvažnija dela | |
Potpis | ![]() |
Kristijan Johan Hajnrih Hajne (nem. Christian Johann Heinrich Heine; Diseldorf, 13. decembar 1797 — Pariz, 17. februar 1856) je bio nemački pesnik u periodu prelaza od romantizma ka realizmu.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u bogatoj porodici jevrejskog bankara i trgovca. Pokušao je da se posveti, mada nerado, običnoj građanskoj karijeri, ali ne uspeva. U Diseldorfu, Hajneovom rodnom gradu, bio je snažan uticaj Francuza tako da je on posećivao francusku gimnaziju. Isto tako, to je u njemu probudilo izrazitu antipatiju prema Pruskoj.[2]
- 1817. piše prve ljubavne pesme, koje su objavljene u jednom nemačkom časopisu. U Bonu započinje studije prava, filozofije i književnosti.
- 1821. godine se prebacuje na Univerzitet u Berlinu, pa ima priliku da sluša Hegela i mnoge druge ugledne profesore.
Prve pesme i putovanja
- 1822. godine objavljuje prve pesme, koje se odmah izdvajaju svojim originalnim stilom balate i ironičnom odbijanju svakih iluzija. U njima se oseća veliki uticaj pisaca koje je naročito cenio, Bajrona i Fukea.
- 1825. godine prelazi u protestantsku veru i dobija ime Hajnrih, umesto originalnog Hari. Iste godine diplomira na Univerzitetu u Getingenu.
- 1826. postaje poznat, nakon objavljivanja Slika s putovanja, gde u zamišljenom dnevniku sa puta govori o fantastičnim i moralnim temama, ugledajući se na Sterna i Žan Pola.
- 1826. ide na kratkotrajni put u Englesku, gde su se javili njegovi interesi za aktuelna politička dešavanja, ali i gde ujedinjuje sve svoje pesme u jednu Knjigu pesama.
- 1827. izlazi definitivna redakcija Knjige pesama.
- 1828. godine putuje u Italiju, a sećanja sa ovog puta objavljuje 1836. u knjizi Firentinske noći.
Francuski period[uredi | uredi izvor]
Zbog krize u svojoj zemlji, Hajne odlučuje da se preseli u mnogo slobodniju Francusku, gde je započeo da se viđa i da posećuje, kako nemačke emigrante (Humbolt, Vagner), tako i mnoge francuske intelektualce, među kojima i Balzaka i Viktora Igoa. Godine 1835. objavljuje važnu studiju o istoriji filozofije i religije u Nemačkoj, a iste godine studija biva i zabranjena. U tim godinama, u kojima je boravio u Francuskoj, sarađivao je sa različitim nemačkim časopisima, a istovremeno je i pisao izveštaje na francuskom, o situaciji u Nemačkoj. Osim spomenutih dela, Hajne je objavio i mnoge satiričke spise, kao i dve satirične epske pesme Ata Trol (1843) i Nemačka, zimska bajka (1844). Nemačka, zimska bajka postaje jedna od najvažnijih knjiga u nemačkoj književnosti. Ima politički karakter i u njoj Hajne otvoreno priznaje uticaj Karla Marksa, sa kojim je bio u prijateljkim odnosima. Zbirku poezije Romanesero objavljuje 1851, gde sa dubokom filozofskom i etičkom ozbiljnošću opisuje patnje koje je podnosio zbog bolesti (atrofija mišića) i zbog koje je ležao u krevetu osam dugih godina.
Delo Razni spisi iz 1854, sadrži rasprave o jevrejskoj i hrišćanskoj veri, liberalizmu i komunizmu. Ovo delo označava kraj njegove političke i književne aktivnosti. Umire u Parizu 17. februara 1856 posle dugotrajne borbe sa paralizom i atrofijom mišića.
Poetika[uredi | uredi izvor]
Hajne je koristio nemački jezik za sastavljanje stihova i bio je jedan od retkih koji su to umeli da rade, pa je time stekao izuzetnu slavu, kao najuspeliji u svoj generaciji posle Getea. U stihovima je postigao najveću popularnost preuzimanjem pučkog pevljivog tona nemačke narodne pesme. Hajneove pesme su toliko melodične da su ih često komponovali mnogi kompozitori. Psihološku stvarnost koju je stvorio u delima podstaknuta je nostalgičnim sećanjem na dve velike nesrećne ljubavi (prema rođakama Amali i Terezi), ali i na drugim temama (prirodi, političkim idejama, životu, savremenom društvu), pa je na taj način uspeo da u svojoj poeziji dosegne izuzetno značajne visine.
Umeo je da se poigrava sa stilističkim sposobnostima, dajući svojim stihovima objektivan ton, čak i kada je izražavao lična osećanja.
Originalnost Hajneove poezije ogleda se u tome što je nastojao da negira svaki sentimentalizam, što mu je dozvoljavalo da koristi predmete romantizma sa ironijom i realizmom.
Prevodi na srpskom jeziku[uredi | uredi izvor]
Prve Hajneove pesme su objavljene na srpskom jeziku posle pesnikove smrti. Tako, 1861. godine, u časopisu „Danica“, dve pesme iz „Lirskog intermeca“ i jednu iz ciklusa „Mlađane patnje“ preveo je Damjan Pavlović (1840–1866). Otada počinje Hajneov uticaj na srpsku književnost. Prvu knjigu Hajneovih stihova („Lirski intermeco“) izdao je Aleksa Šantić u Mostaru, u izdanju knjižarnice Pahera i Kisića, 1897. godine. (Veliki broj srpskih prevodilaca bavilo se prevođenjem Hajneovih stihova: Damjan Pavlović, Stojan Novaković, Aleksa Šantić, Jovan Jovanović-Zmaj, Jeremija Živanović, Jovan Grčić Milenko, Milorad Šapčanin, Rista Odavić, Mita Rakić, Milan Dimović, Boško Petrović, Velimir Živojinović Masuka itd.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Amey, L. J. (01. 01. 1997). Censorship: Gabler, Mel, and Norma Gabler-President's Commission on Obscenity and Pornography (na jeziku: engleski). Salem Press. str. 350. ISBN 9780893564469. »Ironically, Heine became famous because of censorship, particularly after he wrote a political cycle of poems entitled Germany. A Winter's Tale in 1 844 that was immediately banned throughout the confederation«
- ^ Miodrag Maksimović, „Pogovor“, vo: Hajnrih Hajne, Pesme. Beograd: Rad, 1964, str. 97-102.
- ^ Miodrag Maksimović, „Pogovor“, vo: Hajnrih Hajne, Pesme. Beograd: Rad, 1964, str. 101-102.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dennis, David B. Inhumanities: Nazi Interpretations of Western Culture. Cambridge and New York. Cambridge University Press.2012..
- Robertson, Ritchie. Heine (Jewish Thinkers Series). London: Halban, 1988.
- Sammons, Jeffrey L. Heinrich Heine: A Modern Biography. Princeton, N.J. Princeton University Press.1979..
- Skolnik, Jonathan. Jewish Pasts, German Fictions: History, Memory, and Minority Culture in Germany, 1824-1955. Stanford, CA. Stanford University Press.2014..
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
![]() |
Hajnrih Hajne na Vikimedijinoj ostavi. |
- Mycity.rs: Hajnrih Hajne
- Poezin.net: Hajnrih Hajne, prikaz
- Answers.com: Heinrich Heine
- Heinrich Heine na sajtu Projekat Gutenberg (jezik: engleski)
- Dela Heinrich Heine na sajtu Fejdid pejdž Kanada
- Hajnrih Hajne na sajtu Internet Archive (jezik: engleski)
- Hajnrih Hajne na sajtu LibriVox (jezik: engleski)
- „Heinrich Heine,”. Pristupljeno 24. 09. 2010.
- Parallel German/English text of Heine's poem Geoffroy Rudel and Melisande of Tripoli
- Deutsche Welle's review of Heinrich Heine in 2006, 150 years after his death
- Art of the States: The Resounding Lyre
- Free scores of texts by Hajnrih Hajne in the Choral Public Domain Library (ChoralWiki)
- Loving Herodias by David P. Goldman, First Things
- Heinrich Heine(German author)-Britannica Online Encyclopedia