Hrvatsko-slovenačka narodna stranka

Hrvatsko-slovenačka narodna stranka (HSNS; hrv. Hrvatsko-slovenska narodna stranka, sloven. Hrvaško-slovenska narodna stranka) bila je politička organizacija Hrvata i Slovanaca u Istri od 1884. do 1926. godine.

Osnivačka sjednica Hrvatsko-slovenskoga kluba Istarskoga sabora održana je 10. januara 1884. godine i ona je trebalo da uskladi politički rad hrvatskih i slovenačkih zastupnika, u prisustvu zastupnika Avgusta Jenka, Antuna Križanca, Vinka Zamlića, Matka Laginje i Vjekoslava Spinčića. Vinko Zamlić izabran je za predsjednika, a Avgust Jenko za sekretara. Iz to kluba nastao je i HSNS, u čijem su organizacionom oblikovanju, uz već navedene političare, sudjelovali i hrvatski zastupnici Dinko Vitezić, Matko Mandić, Matko Trinajstić i Dinko Trinajstić.

HSNS nije postojao kao čvrsta politička organizacija, već samo kao izborna koalicija hrvatskih i slovenačkih političara. Finansijska podrška za rad pristizala je od Narodne stranke Hrvatske i Slavonije. Politički rad se do 1902. godine, kada je u Pazinu osnovano Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri, odvijao putem tršćanskog društva Edinost. Predsjednik Kluba 1889. postao je Matko Laginja, a sekretar Matko Mandić, što je označilo novu, hrvatsku nacionalnu i pravašku orijentaciju.

Prve nesuglasice između liberalne i katolički orijentisane struje unutar HSNS nastale su tek nakon 1890. godine. Sukobima oslabljena stranka doživjela je poraz na izborima 1901, ali, oporavivši se, nakon promjene izbornoga zakona i uvođenja opštega neposrednoga i tajnoga prava glasa, neočekivano je pobijedila na izborima za Rajhsrat 1907. godine.

Do 1914. HSNS se zauzimao za osnivanje zadruga i kreditnih ustanova, smanjenje poreznog opterećenja i tzv. ezonera, za poboljšanje poljoprivrede, izgradnju željezničke i putne mreže, podupiranje brodogradnje, zanata i trgovine te za stvaranje hrvatskog i slovevačkog kapitala. Zastupao je ravnopravnost i saradnju među narodima u Istri, te ujedinjenje Istre s Hrvatskom. Insistirao je na ravnopravnosti hrvatskoga jezika u svim tijelima uprave i vlasti u Istri, osnivanju hrvatskih i slovenskih osnovnih, srednjoškolskih i visokoškolskih ustanova, te podržavao hrvatsku i slovenačku štampu i osnivanje čitaonica i kulturno-umjetničkih društava.

Organizovana politička, uglavnom promotivna aktivnost HSN, nakon Prvi svjetskog rata započela je skupštinom Edinosti 3. avgusta 1919. Tada je donesena odluka o zajedničkom nastupu svih hrvatskih i slovenskih građanskih stranaka i udruženja. HSNS nije imao čvrstu stranačku organizaciju, već je snagu crpio iz velikog broja simpatizera, koje je vodio mali broj nacionalno svjesnih aktivista (tzv. narodnjaci). Odnos HSNS prema italijanskim socijalistima i komunistima izazvao je netrpeljivost zbog njihovog internacionalizma. Sveštenik Ivan Rejc, vođa katolički usmjerene struje, predstavio je 10. juna 1920. program hrišćanskih socijalista, koji je, prema njegovom mišljenju, trebalo da bude odgovor na aktuelnu političku situaciju. Srž programa bila je u tome da se socijalistima ne prepusti monopol u borbi protiv kapitalizma i da se radnici i seljaci zaštite od komunizma. U programu je podržan zahtjev za autonomijom Istre.

Program je 1921. upotpunjen u privrednom dijelu i je s njim HSNS u maju izašao na parlamentarne izbore kao koalicija hrvatskih i slovenačkih građanskih stranaka u izbornim okruzima Gorici, Trstu i Istri. Pritom se prvi put javlja pod nazivom Jugoslovenska narodna stranka, sa znakom lista i grančice lipe. Stranka je po snazi i broju simpatizera bila vodeća u Istri, ali je na tim izborima, kao i na opštinskima 1922, zbog fašističkog pritiska i mnogobrojnih nezakonitosti osvojila drugo mjesto, iza Istarskoga nacionalnoga bloka, koalicije italijanskih stranaka. U italijanskom parlamentu osvojila je jedno zastupničko mjesto.

Podvojenost na sekularnu, liberalnu (J. Vilfan, Eduard Slavik, E. Besednjak, Ante Iveša, U. Stanger, M. Vratović) i katoličku, konzervativnu struju (I. Rejc, Virgilij Šček, Josip Bitežnik, Božo Milanović) nikada nije bila prevladana. Katolička struja štampala je svoje novine, Pučki prijatelj, a liberali su kao odgovor na to počeli izdavati Staru našu slogu.

JNS se posljednji put pojavio na izborima 1924. Zbog zabrane nefašističkih stranaka i polititičkih društava 1926, vođstvo i pristalice svoju su djelatnost nastavili u ilegali.

Literatura

• „Hrvatsko-slovenska narodna stranka”. istra.lzmk.hr (na jeziku: hrvatski). Istarska enciklopedija. Arhivirano iz originala 31. 05. 2014. g. Pristupljeno 26. 12. 2018. 
• Bratulić, V. (1969). Političke stranke u Istri za vrijeme narodnog preporoda, u Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri (na jeziku: hrvatski). Zagreb. 
• Dukovski, D. (1998). Fašizam u Istri 1918–1943. (na jeziku: hrvatski). Pula.