Pređi na sadržaj

Hristos Spasitelj (Rio de Žaneiro)

Koordinate: 22° 57′ 7″ S 43° 12′ 38″ W / 22.95194° J; 43.21056° Z / -22.95194; -43.21056
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hristos Spasitelj
Koordinate22° 57′ 7″ S 43° 12′ 38″ W / 22.95194° J; 43.21056° Z / -22.95194; -43.21056
LokacijaKorkovado,
Rio de Žaneiro, Brazil
AutorSpomenik je dizajnirao vajar Paul Landovski, a izgradio inženjer Heitor da Silva Kosta u saradnji sa Albertom Kakvotom. Lice je kreirao vajar Georg Leonida
Širina28 m (92 ft)
Visina30 m (98 ft), 38 m (125 ft) with its pedestal
Kraj gradnjePosvećeno 13. oktobra 1931. godine
PosvećenjeOsvećen 12.10.2006
Sedam svetskih čuda novog sveta 7 jul 2007

Hristos Spasitelj (port. Cristo Redentor) je skulptura koja se nalazi na brdu Korkovadu (port. Corcovado) pored Rio de Žaneira, u Brazilu i predstavlja Isusa Hrista. Nalazi se na 709 metara nadmorske visine. Skulptura je visoka 38 metara, od čega 8 metara je samo postolje.[1][2] Radovi su trajali pet godina, a svečano je otkrivena 12. oktobra 1931. Izrađen je od armiranog betona i steatita.[3][4][5]

Skulptura Hrista Spasitelja u Rio de Žaneiru, Brazil

Ideja o gradnji religioznog spomenika se prvi put pojavila 1859. godine. Predlog su dali otac Pedro Marija Bos i princeza Izabela. Ideja je opet uzeta u razmatranje 1921. godine, kada se približavala stogodišnjica nezavisnosti.

Prvi kamen temeljac je postavljen 4. aprila 1922, a radovi su počeli 1926. Među mnogima koji su učestvovali u izgradnji ovog spomenika, mogu se pomenuti Eitor da Silva Kosta (port. Heitor da Silva Costa), autor projekta, umetnik Karlos Osvald (port. Carlos Oswald), autor konačnog dizajna spomenika, i francuski vajar Pol Landovski (fr. Paul Landowski), izvršilac radova.

Hristos Spasitelj na karti Brazila
Hristos Spasitelj
Hristos Spasitelj
Hristos Spasitelj na karti Brazila

Statua teži 635 metričkih tona (625 dugih, 700 kratkih tona) i nalazi se na vrhu planine Korkovado u Nacionalnom parku Tižuka sa pogledom na grad Rio de Žaneiro. Simbol hrišćanstva širom sveta, statua je takođe postala kulturna ikona i Rio de Žaneira i Brazila i proglašena je za jedno od novih sedam svetskih čuda.[6]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pogled na Korkovado pre izgradnje, 19. vek
Statua je osvetljena bojama zastave Brazila

Vincentijanski sveštenik Pedro Marija Bos je prvi put predložio postavljanje hrišćanskog spomenika na planini Korkovado sredinom 1850-ih u čast princeze Izabele, regenta Brazila i ćerke cara Pedra II, ali projekat nije odobren.[1] Godine 1889, zemlja je postala republika, a zbog odvajanja crkve i države predložena statua je odbačena.[7]

Katolički krug u Riju dao je drugi predlog za značajnu statuu na planini 1920. godine.[8] Grupa je organizovala događaj pod nazivom Semana do Monumento („Nedelja spomenika“) kako bi privukla donacije i prikupila potpise za podršku izgradnji statue. Organizacija je bila motivisana onim što su u društvu doživljavali kao „bezbožnost“. Donacije su uglavnom dolazile od brazilskih katolika.[3]

Lokalni inženjer Heitor da Silva Kosta i umetnik Karlos Osvald dizajnirali su statuu.[9] Francuski vajar Pol Landovski je napravio delo.[10]

Godine 1922. Landovski je iznajmio kolegu pariskog rumunskog vajara Georgija Leonida, koji je studirao skulpturu na Konzervatorijumu lepih umetnosti u Bukureštu i Italiji.[11]

Grupa inženjera i tehničara proučavala je priloge Landovskog i smatrala su da je za statuu u obliku krsta prikladnija konstrukcija od armiranog betona (koju je dizajnirao Albert Kakvot) umesto čelika. Beton koji čini bazu je isporučen iz Limhamna, Švedska.[12][13] Spoljni slojevi su od steatita, izabrani zbog svojih kvaliteta trajnosti i lakoće upotrebe.[4] Izgradnja je trajala devet godina, od 1922. do 1931, i koštala je ekvivalent od 250.000 dolara (ekvivalentno 3.500.000 dolara godine 2018), a spomenik je otvoren 12. oktobra 1931. godine.[4][5] Tokom ceremonije otvaranja, statua je trebalo da bude osvetljena baterijom reflektora koje je daljinski uključio italijanski izumitelj kratkotalasnog radija Guljelmo Markoni, stacioniranog na udaljenosti od 9.200 km (5.700 mi) u Rimu, ali su zbog lošeg vremena svetla bila aktivirana na licu mesta.[8]

U oktobru 2006. godine, na 75. godišnjicu završetka statue, kardinal Euzebio Oskar Šajd, nadbiskup Rija, osvetio je kapelu, nazvanu po brazilskoj svetici zaštitnici — Gospi od ukazanja — ispod statue, dozvoljavajući katolicima da tamo održavaju krštenja i venčanja.[5]

Grom je udario u statuu tokom silovite grmljavine 10. februara 2008. godine, nanevši određena oštećenja prstima, glavi i obrvama. Državna vlada Rio de Žaneira pokrenula je restauraciju za zamenu nekih spoljnih slojeva kamena od steatita i popravku gromobrana na statui. Grom ju je ponovo oštetio 17. januara 2014. godine, deformišući prst na desnoj ruci.[14][15][16]

Godine 2010, počela je masovna restauracija statue. Radovi su uključivali čišćenje, zamenu maltera i steatita na spoljašnjosti, restauraciju gvožđa u unutrašnjoj konstrukciji i hidroizolaciju spomenika. Vandali su napali statuu tokom renoviranja, prskajući boju duž ruke. Gradonačelnik Eduardo Paes nazvao je taj čin „zločinom protiv nacije”. Krivci su se kasnije izvinili i predstavili policiji.[17][18][19]

U kontekstu uobičajene proslave gola brazilskog napadača Ronalda sa obe ispružene ruke, kompanija za proizvodnju guma Pireli je 1998. godine objavila reklamu u kojoj je on zamenio statuu dok je bio u Inter Milanu.[20] Reklama je bila kontroverzna u pogledu odnosa sa katoličkom crkvom.[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Murray, Lorraine. „Christ the Redeemer (last updated 13 January 2014)”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. 7. 2014. 
  2. ^ Giumbelli, Emerson (2014). Símbolos Religiosos em Controvérsia (na jeziku: portugalski). São Paulo. 244. ISBN 978-85-7816-137-8. 
  3. ^ a b „Christ the Redeemer”. Time. 26. 10. 1931. Arhivirano iz originala 30. 9. 2007. g. Pristupljeno 11. 7. 2007. 
  4. ^ a b v „Brazil: Crocovado mountain – Statue of Christ”. Travel Channel. Arhivirano iz originala 16. 5. 2007. g. Pristupljeno 7. 7. 2007. 
  5. ^ a b v „Sanctuary Status for Rio landmark”. BBC News. 13. 10. 2006. Pristupljeno 7. 7. 2007. 
  6. ^ „The New Seven Wonders of the World”. Hindustan Times. 8. 7. 2007. Arhivirano iz originala 30. 9. 2007. g. Pristupljeno 11. 7. 2007. 
  7. ^ „Cristo Corcovado by Sergi Lla on Prezi”. Prezi.com. Pristupljeno 15. 10. 2015. 
  8. ^ a b „Cristo Redentor – Histórico da Construção” (na jeziku: portugalski). Arhivirano iz originala 13. 3. 2009. g. 
  9. ^ „Arms Wide Open” (na jeziku: engleski). bbc. Pristupljeno 2021-05-22. 
  10. ^ „(Français) Paul Landowski - L'officiel sculpteur du Christ rédempteur” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-02-02. 
  11. ^ „Cristo Redentor: santuário carioca que virou símbolo da cidade no mundo” (na jeziku: portugalski). Prefeitura da Cidade do Rio de Janeiro. 20. 10. 2014. 
  12. ^ „Skanska: Vi är oskyldiga till underverket”. 
  13. ^ „Öppna Kristusarmar som har haft skiftande betydelse - Kultur - Kristi…”. Arhivirano iz originala 24. 6. 2014. g. 
  14. ^ „Cristo Redentor vai passar por restauração até junho ("Christ the Redeemer under restoration 'til June")”. Estadão. 
  15. ^ Moratelli, Valmir. „Cristo Redentor, castigado por raios, passa por ampla reforma (Christ the Redeemer, punished by lightnings, go by ample refit)”. Último Segundo. Arhivirano iz originala 4. 4. 2010. g. Pristupljeno 13. 4. 2010. 
  16. ^ „Lightning breaks finger off Rio's Christ”. The Age. januar 2014. 
  17. ^ „Vandals cover Rio's Christ statue with graffiti”. Reuters. 16. 4. 2010. 
  18. ^ Tabak, Bernardo. „Estátua do Cristo Redentor é alvo de pichação”. Globo. 
  19. ^ Infosur hoy: Christ the Redeemer to get new outfit Arhivirano jul 14, 2014 na sajtu Wayback Machine
  20. ^ „Pirelli e le metamorfosi della pubblicità”. Corriere Della Sera. Pristupljeno 19. 9. 2018. 
  21. ^ Squires, Nick (2014-06-09). „World Cup 2014: Brazil furious over Christ the Redeemer statue in Rio de Janeiro in Italian football colours”. Telegraph. Arhivirano iz originala 2019-09-06. g. Pristupljeno 2020-10-20. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]