Cerebralna angiografija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cerebralna angiografija

(radiološka i neurološka

procedura)
Cerebralna angiografija, nakon injekcije kontrasta u levu vertebralnu arteriju
ICD-9-CM88.41
MeSHD002533
MedlinePlus003799

Cerebralna angiografija-arteriografija je kontrastna invazivna radiološka metoda pregleda krvnih sudova mozga. Metoda se sastoji u injiciranju hidrosolubilnog jodnog kontrastnog sredstva u karotidnu ili vertebralnu arteriju (krvne sudove vrata), ili kroz u tu svrhu napravljene brojne specijalne katetere, koji se prethodno uvode u krvni sud, a zatim se oni trajno snimaju (prosevtljavanjem X - zracima), primenom rendgen tehnike (fluoroskopije) na 35 mm bioskopskom-filmu ili digitalno. Zapis (na filmu ili slika na monitoru fluroskopa), krvnih sudova mozga zove se angiogram.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tehniku cerebralne angiografije je prvi put 1927, primenio portugalski lekar i neurolog Antonio Moniz kako bi unošenjem kontrastnog sredstva u krvne sudove uz pomoć rendgena načinio moždanu angiografiju u cilju dijagnoze nekoliko vrsta nervnih oboljenja, kao što su tumori, arterijske bolesti i druge malformacije arterija i vena mozga. Antonio Moniz je danas priznat kao jedan od pionira u ovoj oblasti, koji je za doprinos medicini nagrađen Nobelovom nagradom za fiziologiju i medicinu 1949.[3]

Cilj[uredi | uredi izvor]

Cerebralna angiografija ima za cilj da utvrdi anatomiju i stepen opstrukcije lumena arterija mozga. Informacija dobijene cerebralnom angiografijom uključuju i određivanje lokalizacije, dužine i prečnika arterija, prisustvo i težinu začepljenja lumena; kao i procenu kvaliteta protoka krvi. Ona može jasno „oslikati“ i vrstu lezije (aterom, tromboza, disekcija, spazam kao i prisustvo i stepen kolateralnih krvnih sudova.

Cerebralna angiografija je trenutno jedina metoda koja tačno može da utvrdi stepen intraluminalne opstrukcije (suženja ili začepljenja) krvnih sudova mozga. Ona pokazuje patološke promene u lumenu krvnog suda, a ne ukazuje na etiologiju bolesti ili na neopstruktivne aterosklerotične lezije.

Cerebralna angiografija ima tri osnovna cilja u dijagnostici bolesti krvnih sudova mozga;

  • Utvrđivanje prirode bolesti krvnih sudova i njenog ekstenziteta, kada dijagnoza nije jasna i ne može da se isključi neinvazivnim ispitivanjem.
  • Utvrđivanje najpogodnijeg i potencijalno najuspešnijeg načina lečenja (lekovi, perkutana interventna ili hirurških revaskularizacija).
  • Praćenje efekata lečenja na pojavu restenoze, tromboze i progresiju ili regresiju ateroskleroze.

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Moždani udar je nagli ispad moždanih funkcija sa pratećim neurološkim poremećajima usled smanjenja ili naglog prekida protoka krvi kroz mozak. Treći je vodeći uzročnik smrtnosti stanovništva savremenog sveta, a u nekim zemljama i prvi (Republika Hrvatska), i vodeći uzrok invalidnosti u svetu. [4]

Procenjuje se da se oko 46% moždanih udara javlja u najproduktivnijem periodu čoveka (između 45. i 65. godine života), i da 22% muškaraca i 45% žena umire unutar prve godine nakon moždanog udara.

Kod 15% pacijenata uzrok moždanog udara je krvarenje (intracerebralni hematom ili subarahnoidalno krvarenje), dok 85% svih moždanog udara čini ishemijski moždani udar (infarkt mozga) čiji je najčešći uzrok ateroskleroza sa suženjem moždanih krvnih sudova ili začepljenje krvnih sudova ugruškom (embolija ili tromboza). [4]

Zato su osnovne indikacija za cerebralnu angiografiju sledeće;

Način izvođenja[uredi | uredi izvor]

Cerebralna angiografija se izvodi tako što se prvo kateterom kroz mali rez na koži uđe u arteriju u području prepone. Zatim se taj kateter uz pomoć rendgenskoih zraka ugura do arterija na vratu i kroz njega ubrizga kontrastno sredstvo kojim se vrlo brzo ispune krvni sudove mozga i u vidu zatamnjenja detaljno prikažu na angiogramu.

Lekari koji izvode ove intervencije moraju biti tehnički obučeni za sve aspekte procedure, od poznavanja kliničkih indikacija i rizika procedure, do anatomije, fiziologije i patologije mozga. Važno je, takođe, da znaju i osnovne principe optimalne radiografske dijagnostike i zaštite od zračenja.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

U toku izvođenja cerebralne angiografije postoji mogućnost pojave sledećih komplikacija;[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Adamczyk P, Liebeskind DS. Vascular imaging: computed tomographic angiography, magnetic resonance angiography, and ultrasound. In: Daroff RB, Jankovic J, Mazziotta JC, Pomeroy SL, eds. Bradley's Neurology in Clinical Practice. 7th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 40.
  2. ^ Chernecky CC, Berger BJ. Cerebral angiography (cerebral angiogram) - diagnostic. In: Chernecky CC, Berger BJ, eds. Laboratory Tests and Diagnostic Procedures. 6th ed. St Louis, MO: Elsevier Saunders; 2013:309-310.
  3. ^ (jezik: engleski) Egas Moniz The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1949 Egas Moniz, биографија, Pristupljeno 15. 10. 2009
  4. ^ a b Akutni moždani udar i trombolitička terapija na; KBC Zagreb Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. februar 2012), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  5. ^ Koenigsberg RA, Bianco BA, Faro SH, Stickles S, Hershey BL, Siegal TL, et al. Neuroimaging. In: Goetz, CG, eds. Textbook of Clinical Neurology. 3rd ed. Philadelphia, Pa: Saunders Elsevier; 2007:chap 23.
  6. ^ Taha MM, Sakaida H, Asakura F, Maeda M, Toma N, Sano T, Hori K, Matsushima S, Taki W (October 2007). "Access site complications with carotid angioplasty and stenting". Surg Neurol. 68 (4): 431–7.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).