Pređi na sadržaj

Čerkezija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čerkezija, poznata i kao Zihija,[1][2] je bila država i istorijski region u Severnom Kavkazu, duž severoistočne obale Crnog mora.[3] Osvojena je i okupirana od strane Rusije tokom rusko-čerkeskog rata (1763–1864), nakon čega je 90% čerkeskog naroda bilo prognano iz regiona ili masakrirano u genocidu nad Čerkezom.[4][5][6][7][8]

U srednjem veku, Čerkezijom je nominalno vladao izabrani veliki princ, međutim, pojedinačne kneževine i plemena su bila veoma autonomna. U 18-19 veku počela je da se formira centralna vlast. Čerkezi su takođe dominirali severom reke Kuban u ranom srednjem veku i antici, ali su naletima Mongolskog carstva, Zlatne Horde i Krimskog kanata gurnuti južno od Kubana, a njihove smanjene granice su se protezale od poluostrva Tamana do Severne Osetije. Tokom srednjeg veka, čerkeski gospodari su pokorili i pretvorili u vazale susedne Karačajece, Balkarce i Osetine.[9] Termin Čerkezija se takođe koristi kao zbirni naziv čerkeskih država osnovanih na teritoriji Čerkezije, kao što je Zihija.[1][2][10]

Beogradskim mirom iz 1739. između Austrije i Turske predviđeno je priznanje nezavisnosti Istočne Čerkezije (Kabarde). I Ruska Imperija i Osmansko carstvo su ga priznale, a tada su velike sile bile svedoci sporazuma. Bečki kongres održan u periodu između 1814. i 1815. takođe je predvideo priznavanje nezavisnosti Čerkezije. Godine 1837. čerkeske vođe su poslale pisma evropskim zemljama tražeći pravno priznanje. Nakon toga, Ujedinjeno Kraljevstvo je priznalo Čerkeziju.[11][12] Međutim, tokom rusko-čerkeskog rata, Ruska imperija nije priznala Čerkeziju kao nezavisnu regiju i tretirala je kao rusku zemlju pod pobunjeničkom okupacijom, uprkos tome što nije imala kontrolu ili vlasništvo.[13] Ruski generali su Čerkeze nazivali ne njihovim etničkim imenom, već „planincima“, „banditima“ i „planinskim ološem“.[13]

Iako je Čerkezija prvobitna domovina Čerkeza, danas većina Čerkeza živi u egzilu, nakon genocida nad Čerkezima.[14][15][16][17]

Nacionalna religija[uredi | uredi izvor]

Čerkezija je postepeno prolazila kroz sledeće različite religije: paganizam, hrišćanstvo, a potom i islam.[18]

Čerkeski nacionalizam[uredi | uredi izvor]

Pod ruskom i sovjetskom vlašću promovisane su etničke i plemenske podele između Čerkeza, što je rezultiralo upotrebom nekoliko različitih statističkih naziva za različite delove čerkeskog naroda (Adigi, Čerkezi, Kabardinci, Šapsugi). Shodno tome, razvio se čerkeski nacionalizam. Čerkeski nacionalizam odražava želju među Čerkezima širom sveta da sačuvaju svoju kulturu i spasu svoj jezik od izumiranja,[19][20] postignu puno međunarodno priznanje genocida nad Čerkezima,[21][22][23] globalno ožive Adighe Habze među Čerkezima,[24][25][26] da se vrate u svoju domovinu Čerkeziju,[27][28][29][30] i na kraju ponovo uspostave nezavisnu čerkesku državu.[29][30][31]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b de Galonifontibus I., 1404, II. Čerkesiя (Gl. 9).
  2. ^ a b Hotko S. K. Sadzы-džigetы.
  3. ^ Evliya Çelebi, Seyahatnâme, II, 61-70; VII, 265-295
  4. ^ Genel Komite, HDP (2014). „The Circassian Genocide”. www.hdp.org.tr (na jeziku: turski). Pristupljeno 2020-09-26. 
  5. ^ Richmond, Walter (2013-04-09). The Circassian Genocide (na jeziku: engleski). Rutgers University Press. ISBN 978-0-8135-6069-4. 
  6. ^ Geçmişten günümüze Kafkasların trajedisi: uluslararası konferans, 21 Mayıs 2005 (na jeziku: turski). Kafkas Vakfı Yayınları. 2006. ISBN 978-975-00909-0-5. 
  7. ^ „UNPO: The Circassian Genocide”. unpo.org. Pristupljeno 2020-09-26. 
  8. ^ „Tarihte Kafkasya - ismail berkok | Nadir Kitap”. NadirKitap (na jeziku: turski). Pristupljeno 2020-09-26. 
  9. ^ Bilge, Sadık Müfit. „Çerkezler: Kafkaslar'da yaşayan halklardan biri”. TDV İslâm Ansiklopedisi (na jeziku: turski). Pristupljeno 2021-06-24. 
  10. ^ de Galonifontibus I., 1404, I. Tatы i gotы. Velikaя Tatariя: Kumaniя, Hazariя i drugie. Narodы Kavkaza (Gl. 8), Prim. 56..
  11. ^ Bashqawi, Adel (15. 9. 2017). Circassia: Born to Be Free. Xlibris. ISBN 978-1543447644. 
  12. ^ Jaimoukha, Amjad (2001). The Circassians: A Handbook. 
  13. ^ a b Richmond, Walter (9. 4. 2013). The Circassian Genocide. Rutgers University Press. ISBN 978-0-8135-6069-4. 
  14. ^ Richmond, Walter (2013). The Circassian Genocide. Rutgers University Press. str. 130. ISBN 978-0813560694. 
  15. ^ Zhemukhov, Sufian (2008). „Circassian World Responses to the New Challenges” (PDF). PONARS Eurasia Policy Memo No. 54: 2. Pristupljeno 8. 5. 2016. 
  16. ^ Danver, Steven L. (2015). Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues. Routledge. str. 528. ISBN 978-1317464006. 
  17. ^ „single | The Jamestown Foundation”. Jamestown. Jamestown.org. 7. 5. 2013. Pristupljeno 20. 8. 2013. 
  18. ^ Čamokova, Susanna Turkubievna (2015). „TRANSFORMACIЯ RELIGIOZNЫH VZGLЯDOV ADЫGOV NA PRIMERE OSNOVNЫH ADЫGSKIH KOSMOGONIČESKIH BOŽESTV”. Vestnik Maйkopskogo gosudarstvennogo tehnologičeskogo universiteta. 
  19. ^ „Çerkes milliyetçiliği nedir?”. Ajans Kafkas (na jeziku: turski). 2011-03-15. Pristupljeno 2021-02-17. 
  20. ^ „'Çerkes Milliyetçiliği' Entegre (Kapsayıcı) Bir İdeolojidir”. www.ozgurcerkes.com (na jeziku: turski). Pristupljeno 2021-02-17. 
  21. ^ „152 yıldır dinmeyen acı”. www.aa.com.tr. Pristupljeno 2021-02-17. 
  22. ^ „Kayseri Haberi: Çerkeslerden anma yürüyüşü”. Sözcü. 21. 5. 2017. Pristupljeno 2021-02-17. 
  23. ^ „Çerkes Forumu, Çerkes Soykırımını yıl dönümünde kınadı”. Milli Gazete (na jeziku: turski). Pristupljeno 2021-05-21. 
  24. ^ Paul Golbe.
  25. ^ Avraam Šmulevič.
  26. ^ North Caucasus Insurgency Admits Killing Circassian Ethnographer.
  27. ^ „Suriyeli Çerkesler, Anavatanları Çerkesya'ya Dönmek İstiyor”. Haberler.com (na jeziku: turski). 2013-09-05. Pristupljeno 2021-02-17. 
  28. ^ „Kaffed - Dönüş”. www.kaffed.org (na jeziku: turski). Arhivirano iz originala 28. 09. 2021. g. Pristupljeno 2021-02-17. 
  29. ^ a b „Kaffed - Evimi Çok Özledim”. www.kaffed.org (na jeziku: turski). Arhivirano iz originala 08. 12. 2021. g. Pristupljeno 2021-02-17. 
  30. ^ a b Besleney, Zeynel. „A COUNTRY STUDY: THE REPUBLIC OF ADYGEYA”. Arhivirano iz originala 20. 7. 2011. g. Pristupljeno 5. 4. 2010. 
  31. ^ Özalp, Ayşegül Parlayan (23. 9. 2013). „Savbaş Ve Sürgün, Kafdağı'nın Direnişi | Atlas” (na jeziku: turski). Pristupljeno 2021-02-17. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Mediji vezani za članak Čerkezija na Vikimedijinoj ostavi