Četrnaesta primorsko-goranska brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Četrnaesta primorsko-goranska brigada
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje26. novembar 19421945.
Mesto formiranja:
Drežnica, kod Ogulina
Formacija3 bataljona
Jačina599 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden partizanske zvezde
Orden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantViktor Bubanj
Politički komesarStipe Ugarković

Četrnaesta primorsko-goranska brigada NOVJ (poznata i pod imenima: Druga brigada Pete operativne zone NOV i POH i Druga brigada 13. divizije NOVJ) formirana je 26. novembra 1942. godine u selu Drežnici kod Ogulina od jedinica Drugog primorsko-goranskog partizanskog odreda i bataljona „Matija Gubec“ Prvog primorsko-goranskog partizanskog odreda. Imala je tri batljona sa 599 boraca naoružanih sa 475 pušaka i 11 puškomitraljeza.

Borbeni put brigade[uredi | uredi izvor]

Posle formiranja učestvovala je 9. decembra u zauzimanju Gomirja, a 17. decembra i Ravne Gore. Tokom decembra je na železničkoj pruzi vršila divezije na pruzi Ogulin-Sušak. U prvoj polivini januara 1943, sadejstvovala je Osmoj diviziji NOVJ u čišćenju četnika u Plašćanskoj dolini. U drugoj polovini januara i februara vodila je borbe u rejonu Plaškog, kod Ličke Jesenice, Tounjskog Tržića, Tobolića, Prijeboja, Korenice, Otočca, te na Plješevici. U drugoj polovini februara prebačena je iz Like u Gorski kotar, u rejon Ravne Gore. Pošto su jake italijanske snage sa oko 2,500 četnika počele 7. marta napad na slobodnu teritoriju Gorskog kotara, brigada se iz rejona Ravne Gore prebacila na železničku prugu Ogulin-Gomirje-Vrbovsko, gde je noću 8/9. marta porušila prugu na više mesta, 9. marta odbila napad oko 500 četnika, a potom se prebacila u širi rejon Brinja, gde je od 25. marta do 2. aprila napadala delove italijanske divizije „Re“; pod pritiskom brigade 2. pešadijski puk divizije „Re“ bio je prinuđen da napusti Brinje i Žutu Lokvu. U drugoj polovini aprila ušla je u sastav novoformirane Trinaeste primorsko-goranske divizije NOVJ, a 17. maja preimenovana je u Drugu brigadu 13. divizije NOVJ. Brigada je 17. maja kod Gomirja napala i uništila voz od 24 vagona; tada je poginulo oko 100, a zarobljeno 43 italijanska vojnika, domobrana i ustaša. jači delovi italijanske divizije „Lombardija“ iz Karlovca i divizije „Macerata“ iz Ogulina, ojačani 10. ustaškom bojnom i četnicima izvršili su 10. maja koncentrični napad na brigadu u trouglu Karlovac-Vrbovsko-Ogulin; brigada se posle trodnevnih borbi 22. maja prebacila kod Gomirja preko pruge Ogulin-Sušak i vratila u Gorski kotar , a potom uputila u rejon Brinja, gd eje do početka septembra vodila neprekidne borbe protiv italijanske divizije „Murđe“ i ustaško-domobranskih i četničkih snaga u odbrani Brinjske kotline. Tokom septembra je čistila Senjsku dolinu i grad Senj od italijanskih jedinica i razoruđala italijansku diviziju „Murđe“. Oslobodila je Karlobag 3. oktobra gde je zarobila 19. ustašku bojnu. U oktobru je vodila teške odbrambene borbe protiv nemačke divizije „Herman Gering“ kod Fužina, Hreljina, Brinja, Ledenica, Ogulina, Ravne Gore i Gerova. Novembra 1943, bila je stavljena pod komandu Operativnog štaba za Liku i do kraja januara 1944. vodila borbe s nemačkim i ustaško-domobranskim snagama oko Gospića, Gračaca, Metka, Divosela, Počitelja, Barleta, Ramljana, Dumana, Modruša, Dabra i Jezerana. U januaru 1944. vraćena je u sastav 13. divizije NOVJ i do sredine aprila vodila borbe protiv delova nemačke 392. legionarske divizije, ustaša i domobrana kod Brinja, Prokika, Tuževića, Krivog Puta, Alana, Hreljina, Plasa, Zlobina i Miškovice. U međuvremenu je 13/14. marta, zajedno s Prvim primorsko-goranskim partizanskim odredom, zauzela Gomirje, pošto se prethodno nemačka i četnička posada povukla u Ogulin, odbijajući od 18. do 20. aprila napade jakih nemačkih i ustaških snaga, 26. aprila vodila žestoke borbe oko Drežnice, a zatim u rejonu Bosiljeva, Grobnika i Zlobina. Zbog otežanog snabdevanja na tom području, brigada se u prvoj polovini juna nalazila u širem rejonu Karlovca, 30. juna učestvovala u oslobođenju Bosiljeva, a 13. jula u oslobođenju Drežnice.[1]

Sredinom 1944, u svom je sastavu imala 4 bataljona, prateću četu, četu za vezu, izviđački i santietski vod, vod lovaca tenkova i leteću udarnu grupu, s ukupno 1155 boraca naoružanih sa 621 puškom, 32 automata, 36 puškomitraljeza, 6 mitraljeza, 4 minobacača, 1 protivtenkovskim topom i 68 pištolja.

Od avgusta do oktobra 1944. godine, dejstvovala je na komunikacija Ogulin-Brinje-Senj-Kraljevica i Ogulin-Sušak. U međuvremenu, 9. avgusta ponovno je zauzela Bosiljevo, 15. septembra na aerodromu na Grobničkom polju (kod Sušaka) razbila satniju Posadne bojne 3. ustaškog zdruga i uništila jedan avion, 15 baraka i kasarnu, a 23. septembra vodila žestoku borbu u Zlobinu protiv delova 846. puka nemačke 392. legionarske divizije. Početkom novembra 1944, bila je upućena iz Drežnice u Liku, gde je do sredine marta 1945. vodila borbe kod Korenice, Lovinca, Obrovca, Gračaca, Gospića i Perušića. Od druge polovine marta do kraja rata učestvovala je u borbama oslobođenju Like, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i jednog dela Slovenije.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Vojna enciklopedija, 322. str.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]