450. raketni puk PVO

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zaštitni znak jedinice Kraljevske lisice

450. raketni puk protiv vazdušne odbrane (skraćeno: 450. rp PVO), poznat i kao Kraljevske Lisice, bio je puk Jugoslovenske narodne armije i Vojske Jugoslavije opremljen raketnim sistemima protiv vazdušne odbrane. Učestvovao je u odbrani Savezne Republike Jugoslavije tokom NATO bombardovanja 1999. godine. Puk je rasformiran 30. septembra 2004. godine, na Dan roda ARJPVO i integrisan u 250. raketnu brigadu PVO.

Istorija jedinice[uredi | uredi izvor]

Puk je formiran 5. septembra 1977. godine na aerodromu Batajnica, nakon višemesečne preobuke starešinskog sastava i prijema borbene tehnike. U sastavu puka bila su tri raketna diviziona (rd) i jedan raketno-tehnički divizion (rtd). Puk je formiran sa ciljem izvršavanja zadataka protiv vazdušne odbrane šireg rejona Skoplja. U decembru 1977. i 7. januara 1978. je izvršeno premeštanje borbene tehnike i posedanje novoizgrađenih položaja. Sam raketno-tehnički divizion je premestio i uskladištio 186 vagona sredstava ratne tehnike. Godine 1979. je izvršena provera borbene gotovosti puka; bojevo školsko gađanje u Sovjetskom Savezu od 1. do 9. juna i tom prilikom je postignuta visoka vrlo dobra ocena (4,40). Dana 1. septembra 1980. godine, formiran je i 4. raketni divizion čime je zaokruženo formiranje 450. rp PVO. Ovaj divizion je uz učešće 2. raketno-tehničke baterije, uspešno izvršio bojevo gađanje 19. decembra 1982. godine. Nova važna provera je usledila 1984. Opet je to bilo bojevo gađanje u Sovjetskom Savezu. Tada je prvi put sistem NEVA iz SFRJ gađao brzu raketa metu RM-207A. Gađanje je bilo uspešno, a dobijena ocena je vrlo dobra (4,10). Treće bojevo školsko gađanje u Sovjetskom Savezu je izvedeno u periodu od 14. do 21. maja 1988. godine. Puk je dobio veoma komplikovan zadatak sa složenim modelom napada sa intenzivnim elektronskim i pasivnim ometanjem. Meta za gađanje je bila radiovođena raketa meta LA-17K. Efikasnost lansiranih raketa je bila 100%, a ocena gađanja odlična (4,80). Sudije su istakle da je 450. rp PVO dobio najveću ocenu u istoriji poligona, što je upisano na spomen ploči poligona. Na tom poligonu gađanje su izvodile sve jedinice iz svih zemalja koje u svom naoružanju imaju raketne sisteme sovjetske proizvodnje, uključujući i zemlju domaćina.

Period sukoba u bivšoj Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

U martu 1991. godine u puk je stigla nenajavljena kontrola Inspekcije Oružanih Snaga koja je svojom ocenom potvrdila visoku borbenu gotovost puka. Leta te godine, usled složene političke situacije, uzrokovane sukobima u bivšoj Jugoslaviji, puk je ivršio mobilizaciju kompletnog rezervnog sastava. Obuka je trajala 36 dana, posle čega je rezervni sastav otpušten iz jedinice. Takođe, zbog sukoba u Sloveniji i Hrvatskoj, pripadnici puka su pružili pomoć u ljudstvu i tehnici za premeštanje 350. rp PVO iz Ljubljane u Mostar, remontnog zavoda „Zmaj“ iz Zagreba u Beograd i 165. vazduhoplovne baze iz Skoplja na više aerodroma u Srbiji.

Premeštanje svojih jedinica iz Makedonije u Srbiju puk je počeo 19. oktobra 1991. godine premeštanjem rezervnog komandnog mesta puka, 1. i 4. raketnog diviziona i 2. raketno-tehničke baterije raketno-tehničkog diviziona u kasarne u Nišu i Vranju. Raketno-tehnički divizion je nastavio permanentno premeštanje tehnike do marta 1992. godine. Tada je premeštena i komanda puka i 2. rd u rejon Kraljeva i 3. rd u rejon Trstenika. Do kraja godine izvršeno je premeštanje 1. raketnog diviziona i raketnotehničkog diviziona u rejon Kraljeva i 4. raketnog diviziona u rejon Kragujevca. Avgusta 1994. godine 3. raketni divizion je premešten iz rejona Trstenika u rejon Kraljeva i time je završen proces premeštanja i smeštaja jedinica puka na nove lokacije.

Period od 1997. do 1998.[uredi | uredi izvor]

Godišnjim planom borbene obuke za 1997. i 1998. planirano je školsko bojevo gađanje tako da se sa pripremama otpočelo od početka godine. Intenzivno se radilo na proširenju teoretskih i stručnih znanja iz oblasti raketne tehnike, borbenog pravila i upotrebe jedinica. Posebno značajan je bio rad na podizanju ispravnosti tehničkih sredstava i njihovo podešavanje, jer je puk bio nosilac ovog zadatka i premeštanja raketno tehničkih sredstava koja su kasnije vršila gađanja u rejonu Tivta. Zbog neposredne pretnje ratom u oktobru 1998. godine, umesto odlaska na školsko bojevo gađanje, puk je izvršio mobilizaciju, premeštanje raketnih diviziona (3.raketni divizion je bio u rejonu Gazimestana) i raketnotehničkog diviziona i dispersiju raketa i materijalno-tehničkih sredstava. Po okončanju krize, jedinice puka su se vratile na osnovne položaje, kao i sva raketna i materijalno-tehnička sredstva.

NATO bombardovanje[uredi | uredi izvor]

Zona odgovornosti[uredi | uredi izvor]

Zona odgovornosti puka u protivvazduhoplovnoj odbrani rejona, je bila 80 km (Kosjerić-Trstenik) puta 40 km (Dragačevo-Rudnik).

Puk je poseo 57 položaja i 2 komandna mesta, od čega 42 vatrena položaja, 12 lažnih vatrenih položaja i 3 tehnička položaja. Nijedan vatreni položaj nije ponovo posedan. Svi lažni vatreni položaji su bili na mestima stvarnih.

Zona dejstva raketnih diviziona je bila aktivna 213 dana, od 308 (4 diviziona puta 77 dana rata) ili 69 %, a lažna zona 171 dan, od 231 (3 lažna diviziona puta 77 dana rata) ili 74 %. Odnos pokrivenosti zone puka stvarnom prema lažnoj zoni je bio 1,25:1.

Nadletanja NATO formacija[uredi | uredi izvor]

Formirana je sopstvena radarska mreža, u zoni odgovornosti puka, za vazdušno osmatranje javljanje i navođenje. U zoni puka letelo je 420 NATO formacija (NF). Od tog broja u zoni dejstva puka letela je 281 NATO formacija, ili 68 %. 22 NATO formacije su bile letelice STEALTH tehnologije (F-117A i B-2). Najviše NATO formacija letelo je u zoni puka, u šestoj nedelji rata 77 i 12. maja 28. Najviše NATO formacija STEALTH tehnologije, letelo je u zoni puka, u četvrtoj nedelji rata 7. U zoni puka nije letela nijedna NATO formacija, u deset dana rata.

Radarska zračenja[uredi | uredi izvor]

Visokofrekventna (VF) energija je zračena 524 puta. VF energija je zračena, nišanskim radarom (NR) 129 puta, ili 46 % u odnosu na NATO formacije koje su letele u zoni dejstva puka. VF energija je zračena, imitatorom zračenja (IZ) 396 puta, ili 94 % u odnosu na NATO formacije koje su letele u zoni puka. Odnos stvarnog zračenja VF energije nišanskim radarom, prema lažnom sa imitatorom zračenja je bio 0,33:1. Najviše zračenja VF energije NR, je bilo u petoj nedelji rata 23 i 13. aprila 15. Najviše zračenja VF energije IZ, je bilo u osmoj nedelji rata 63 i 22. aprila 32.

Gađanja[uredi | uredi izvor]

Gađanje NATO formacija vođenim raketama NEVA, izvedeno je 19 puta, cenralizovanim upravljanjem sa komandnog mesta (KM) puka. Gađanja su bila pravilno raspoređena u 10 nedelja rata, adekvatno gustini naleta NATO formacija, u zoni dejstva puka. Najviše gađanja je bilo u osmoj nedelji rata - 5.

Pogođeno je 16 NATO formacija od 281, ili 5,7%. Prema tome, efikasnost puka u zoni dejstva, je bila 5,7%, čime je značajno pređen NATO standard dozvoljenih gubitaka.

Gađano je 19 puta raketama S-2M, pogođeno 8 krstarećih raketa Tomahawk i dva aviona.

Vatreni položaji raketnih diviziona, gađani su 21 put i pogođeni 5 puta. Prilikom gađanja NATO formacija raketama NEVA, vatra je uzvraćena protivradarskim raketama HARM 7 puta, od kojih su dve pogodile vatreni položaj i oštetile Stanicu za vođenje raketa (StVR), sa nišanskim radarom.

Lažni vatreni položaji su gađani 10 puta.

Gubici[uredi | uredi izvor]

Uništena je jedna Stanica za vođenje raketa, sa nišanskim radarom, od 5 ili 20 %. Ni jednom nisu pogođene dve Stanice za vođenje raketa, sa nišanskim radarom ili 40 %. Uništen je jedan osmatrački radar P-12, od 4 ili 25 %. Ni jednom nisu pogođena 2 osmatračka radara P-12, ili 50 %.

Nije bilo poginulih pripadnika puka. Povređenih je bilo petnaest, od čega samo dva teže.

Zaključak[uredi | uredi izvor]

Najvažnija gađanja su bila treći dan rata (26.3.1999), dvadeseti dan rata (13.4.1999), četrdeseti dan rata (3.5.1999) i pedeseti dan rata (12.5.1999).

Gađanja su imala veoma snažan uticaj na borbenu situaciju u zoni odgovornosti puka i na moral Vojske i naroda u Srbiji.

Elementi borbenog rasporeda koji su gađani kasetnim avio bombama[uredi | uredi izvor]

10.4.1999. godine u 22:00 gađan je vatreni položaj raketnog diviziona PVO Samajle (43°45'17"; 20º34'09") krstarećom raketom "TOMAHAWK" BGM-109D koja je nosila kasetnu bombu. Lakše je povređeno četiri lica.

22.4.1999. godine u 17:56 gađan je vatreni položaja raketnog diviziona PVO Bapsko Polje (43º47'41"; 20º33'45") sa dve kasetne avio-bombe AGM-154 koje su prvi put do tad upotrebljene. Jedna bomba se aktivirala i eksplodirala, a druga je pala u blizini vatrenog položaja. Rezervni poručnik Mirko Vuković je teže povređen, a šest lica lakše. Svi su zbrinuti u Medicinskom centru „Studenica“ u Kraljevu. NATO formacija koja je izvela dejstvo je na vreme otkrivena, ali jedinica nije mogla biti upozorena zbog zagušenja PTT veza u Bapskom Polju.

22.4.1999. godine u 22:55 ponovo je gađan vatreni položaj raketnog diviziona PVO Bapsko Polje jednom kasetnom avio-bombom AGM-154. NATO formacija F-117A "Stealth" je izvršila ocenu efekata dejstva po vatrenom položaju u 12:56 i 17:56, a nakon toga ponovila dejstvo.

25.4.1999. godine u 03:11 gađan je lažni vatreni položaj raketnog diviziona PVO Guncati – TT 373 Glavica (43º54'06"; 20º39'06") sa dve kasetne avio-bombe CBU-87 B/B koje su se sastojale od ukupno 408 malih bombi.

03.05.1999. godine u 17:55 gađan je Radarski položaj Bumbarevo brdo (43º55'19"; 20º36'03") sa 2 kasetne avio-bombe AGM-154 od kojih je jedna eksplodirala i oštetila radar P-12. Pogođena je u leđa Mirjana Todorović, rođena 20.06.1967. godine, koja je radila u njivi u blizini eksplozije.

10.5.1999. godine u 13:45 časova gađan je lažni vatreni položaj raketnog diviziona PVO Samajle (43º45'43"; 20º32'23") sa tepihom od deset kasetnih avio-bombi CBU-87 B/B koje su se sastojale od ukupno 2040 malih bombi. Pogođena livada dimenzija 50x700 m je potpuno preorana. Po izjavama očevidaca prilikom dejstva bombi tlo je ključalo, kao kada se gasi kreč.

Kuća Steva Pešića preko puta livade je zasuta gelerima. Jedna mala bomba je uletela kroz vrata kuće, proletela pored domaćina, ali srećom nije eksplodirala pa niko nije bio povređen. Jedna neeksplodirana bomba je zabijena u zemlju 30 m od kuće. Ekipa za razminiravanje VJ ju je uništila u martu 2000. godine.

Proces razminiravanja[uredi | uredi izvor]

Na svim lokacijama je vršeno razminiravanje u granicama tehničko-tehnoloških, materijalnih i ljudskih resursa. Najviše vremenskih i materijalnih resursa je utrošeno za razminiravanje lažnog vatrenog položaja raketnog diviziona PVO Samajle. Još uvek ima neotkrivenih kasetnih bombi. Upotrebom modernih sredstava i metoda i one bi mogle biti otkrivene.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Za uspešna borbena dejstva pripadnicima puka je dodeljeno 61 ratno odlikovanje, 126 nagrada, 230 zahvalnica i 220 specijalnih priznanja za pokazanu hrabrost i požrtvovanje. Među njima se ističe priznanje koje su žitelji Šumadije i Pomoravlja dodelili puku, zbog pomoći i podrške tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije.

Rasformiranje jedinice[uredi | uredi izvor]

450. raketni puk je 30. septembra 2004. godine rasformiran, a njegove jedinice su premeštene i ušle u sastav 250. raketne brigade protivvazdušne odbrane.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Tokom svog postojanja, 450. puk PVO je bio u sastavu:

Komandanti puka[uredi | uredi izvor]

  • 1. Đorđe Petrovski
  • 2. Radomir Stojanović
  • 3. Bogoljub Marković
  • 4. Spaso Janjić
  • 5. Ljubomir Milanović
  • 6. Mirko Tomović
  • 7. Milojica Vukadinović
  • 8. Veselin Pavlović - Ratni komandant
  • 9. Stevan Brusin

Literatura[uredi | uredi izvor]