Arčibald Kronin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arčibald Džozef Kronin
Kronin 1931. godine
Lični podaci
Puno imeArčibald Džozef Kronin
Datum rođenja19. jul 1896.
Mesto rođenjaKardros, Škotska
Datum smrti6. januar 1981.
Mesto smrtiMontre, Švajcarska
Zanimanje
ObrazovanjeUniverzitet u Glazgovu
Književni rad
Najvažnija dela
Šeširdžijin zamak

Arčibald Džozef Kronin (engl. A. J. Cronin; Archibald Joseph Cronin; Kardros, 19. jul 1896Montre, 6. januar 1981) bio je škotski lekar i književnik.[1] Kronin je pisac u čijim je delima, prožetim blagim romantizmom i društvenom kritikom, opisan život rudara i britanske srednje klase.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Arčibald Kronin rođen je u Kardrosu u Škotskoj, od oca Patrika Kronina, koji je bio katolik, i majke Džesi Kronin (rođena Montgomeri), koja je po veroispovesti bila protestant. Kada mu je bilo sedam godina, otac mu je umro od tuberkuloze, a nedugo zatim su on i majka napustili Helensburg u kome su do tada živeli i otputovali u Dambarton, gde je njegova majka dobila posao zdravstvenog inspektora. U školi u Dambartonu pokazao se kao odličan đak, ali je i pored toga bio dobar sportista (bavio se fudbalom i golfom). Godine 1914. dobio je stipendiju i upisao se na medicinu Univerziteta u Glazgovu, koji je na kratko napustio zbog službe u mornarici u periodu 19161917. Godine 1919. završio je medicinu kao jedan od najboljih studenata. Iste godine otputovao je u Indiju, a na brodu na kome je putovao, bio je hirurg. Godine 1925. je doktorirao sa radom Istorija aneurizme.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Arčibald Kronin je tokom studija medicine upoznao svoju buduću suprugu Agnes Meri Gipson, takođe sudenta medicine. Venčali su se 31. avgusta 1921. godine. Imali su tri sina — Vinsenta, Patrika i Endrua. Pošto su neke njegove priče dobile ekranizaciju, Arčibald se sa porodicom preselio u Sjedinjene Američke Države, gde je živeo od 1939. do 1945. godine. Arčibald Kronin se neprestano selio nakon dolaska iz Amerike, te je tako živeo na Bermutskim ostrvima, u Francuskoj, Irskoj... Na kraju se skrasio u Švajcarskoj, gde je i umro 6. januara 1981. godine. Nakon studija medicine Kronin se izjašnjavao kao agnostik.[2]

Medicinska karijera[uredi | uredi izvor]

Tokom Prvog Svetskog Rata služio je kao hirurg-podnarednik u Volonterskoj Rezervi Kraljevske Mornarice pre nego sto je završio medicinsku školu. Nakon rata obučavao se u bolnicama koje su uključivale bolnicu Bellahouston i bolnicu Lightburn u Glasgovu i bolnicu Rotunda u Dublinu. 1924. godine imenovan je za medicinskog inspektora rudnika za Veliku Britaniju. Njegovo istraživanje medicinskih propisa u kamenolozima i njegovi izveštaji o korelaciji između udisanja ugljene prašine i plućnih bolesti objavljeni su u narednih nekoliko godina. Kronin se oslanjao na svoje medicinsko iskustvo i istraživanje o opasnostima na radnim mestima rudarske industrije za svoje kasnije romane - Citadelu, smeštenu u Velsu, i Zvezde koje gledaju nadole, smeštene u Northumberlandu. Nakon toga se preselio u London, gdje je otvorio sopstvenu medicinsku praksu u u Notting Hill.

Dela[uredi | uredi izvor]

Njegovo prvo delo bio je roman Šeširdžijin zamak (engl. Hatter's Castle) koji je napisao 1931. godine. Zatim je usledio roman Zvezde gledaju s neba, koji prati uspon jednog čoveka od rudara do poslanika u parlamentu. Pored ovih romana napisao je još i:

  • Veliki kanarinac
  • Šeširdžijin zamak
  • Citadela
  • Španski vrtlar
  • Gospođa sa karanfilima
  • Tri ljubavi
  • Pregršt raži
  • Herojske godine
  • Judino drvo
  • Pesma šest penija
  • Druga strana
  • Severno svetlo
  • Ključevi kraljevstva

Drame[uredi | uredi izvor]

  • Jupiter se smeje

Memoari[uredi | uredi izvor]

  • Pustolovine u dva sveta

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The University of Glasgow Story: Biography of AJ Cronin”. Архивирано из оригинала 18. 06. 2018. г. Приступљено 16. 09. 2017. 
  2. ^ Cronin, A. J. Adventures in Two Worlds, Chapter 40 ("Why I Believe in God," in The Road to Damascus. Volume IV: Roads to Rome, edited by John O'Brien. London: Pinnacle Books, 1955, pp. 11–18)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]