IPTV

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
IPTV STB
IPTV STB otpozadi

Internet protokol televizija (engl. Internet Protocol television (IPTV)) je sistem kroz koji se pružaju usluge za Internet Televiziju putem komutacije mrežne infrastrukture, arhitekture i umrežavanja Internet protokola. Na primer širokopojasnim mrežama se pristupa Internetu, umesto da se isporučuju kroz tradicionalne radio frekvencija emitovanja, satelitski signal, i kablovske televizije formate. IPTV je jedno od novijih dostignuća iz oblasti primene telekomunikacija u televizijske svrhe. Razvojem telekomunikacija, a posebno tehnika prenosa došlo je do mogućnosti da se preko standardnih telefonskih struktura prenosi veliki broj podataka. Tako je razvijen i ADSL, koji je iskorišćen kao IP struktura za prenos IPTV-a. Time je stvorena mogućnost prenosa digitalnog TV signala do velikog broja domaćinstava preko telefonske parice, što ranije nije bilo moguće.

Osim ADSL-a, IPTV se kasnije zbog svojih prednosti (dvosmerna komunikacija) počeo koristiti i na drugim mestima gde je razvijena IP struktura, nezavisno da li je u pitanju ADSL, kablovski internet, bežični, 3G.

Pre nego što se video-signal propusti kroz sistem, potrebno je izvršiti njegovu kompresiju. Najčešće primenjivan postupak za kompresiju u ove svrhe je H.264. Zatim se vrši prikupljanje velikog broja TV kanala, i njihovo prosleđivanje do sistema servera, odakle preko DSLAM-a, dolazi do domaćinstava. Da bi primili ovakav signal u domaćinstvu se pored modema mora instalirati i tzv. set-top-boks , odnosno digitalni prijemnik koji dekoduje video signal i reprodukuje u analognoj formi.[1]

Pored signala TV stanica, ovaj sistem omogućuje i mnoge druge pogodnosti.

  • video na zahtev (VOD) - predstavlja mnogo prefinjeniju verziju video kluba. Korisnik je u mogućnosti da iz fotelje traži filmove u bazi operatera i direktnom kupovinom pusti film u istom trenutku
  • elektronski vodič - omogućuje korisniku da pregleda programe svih kanala. Tačnost vodiča zavisi od tačnosti programske šeme koja se dostavlja telekom operateru
  • snimanje programa - omogućuje da korisnik snimi određen sadržaj u slučaju da je sprečen da gleda isti, a naknadno ga reprodukuje.
  • živa televizija - sa ili bez interaktivnosti se odnosi na trenutni prikaz TV;

IPTV se razlikuje od opštih zasnovanih na Internetu, ili veb-baziranih multimedijalih, usluga svojim standardnim tekućim procesom (na primer, Evropski institut za telekomunikacione standarde), i preferencijalnoj primeni scenarija u bazi pretplatnika telekomunikacionih mreža sa brzim pristupom kanalima u krajnje korisnike prostora preko set-top-boksa, ili druge opreme.

U Srbiji je 15. oktobra 2008. zvanično počeo sa radom prvi IPTV, a provajder je Telekom Srbija.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Istorijski gledano, postoji više različitih definicija termina IPTV. Zvanična definicija odobrena od strane Međunarodne unije za telekomunikacije, fokusne grupe za IPTV (ITU-T-FG IPTV), je: „IPTV je definisan kao multimedijalni servis, kao što su televizija / video / audio / tekst / grafika / podaci koji se isporučuju preko IP mreže, koji obezbeđuju potreban nivo kvaliteta usluga i iskustva, sigurnosti, pouzdanosti i interaktivnosti.“

Drugu zvaničnu i detaljniju definiciju IPTV dala je Alijansa za telekomunikacije i industrijska rešenja, IPTV istraživačka grupa 2005: „IPTV je definisan kao sigurna i pouzdana isporuka zabave, videa i srodnih usluga pretplatnicima. Ove usluge mogu da uključuju, na primer: TV programe uživo, video na zahtev i interaktivnu televiziju (ITV). Ove usluge se mogu isporučiti agnostički, paket uključuje mrežu koju koristi IP protokol za transport audio, video i kontrolnih signala. Za razliku od videa preko Interneta, sa primjenom IPTV mrežna bezbednost i performansa obezbeđuju vrhunski doživljaj zabave.“

U komercijalna okruženja IPTV ima široko rasprostranjenu (TV programi uživo, video kanali, i video na zahtev) materijala preko LAN ili VAN IP) mrežnu infrastrukturu, sa kontrolisanim kvalitetom signala.

Istorija[uredi | uredi izvor]

ABC World News Now je prvi televizijski šou koji je emitovan preko Interneta, 1994 godine. Za to je korišćen je CU-SeeMe video-konferencijski softver.

Termin IPTV se prvi put pojavio u 1995 sa stvaranjem programa napisanog od strane Džudit Estrina i Bil Kariko. Tim softverom su uspostavljena pravila, i formiran internetski video proizvod pod nazivom IP TV. On je MBONE kompatibilna Microsoft Windows i Juniks-bazirana aplikacija koja je podržavala jedno- i multi-izvorni audio / video saobraćaj, počevši od niskog do DVD kvaliteta, koristeći unikast i IP multikast transportne protocole u realnom vremenu. Softver su prvenstveno napisali Stiv Kasner, Karl Auerbah, i Cha Chi Kuan. Proizvod je kupljen od strane kompanije Cisko Sistemi 1998. Cisko zadržava IP TV zaštitni znak.

Internet radio kompanija AudioNet je počela prvu sistematsku obuku sa sadržajem iz VFAA-TV u januaru 1998. Kingston komunikacije, regionalni telekomunikacioni operator u Velikoj Britaniji, pokrenule su KOMPLET (Kingston interaktivna televizija), IPTV preko ADSL širokopojasne interaktivne TV usluga u septembru 1999, nakon sprovođenja raznih TV i VoD suđenja. Operater je dodao VoD servis u oktobru 2001 sa TV-Da, VoD sadržajem provajdera. Kingston je bio jedan od prvih kompanija u svetu koji uvodi IPTV i IP adrese VoD preko ADSL-a. U 2006 KIT služba za zatvaranje ukinula je pretplatnike i prenos je opao sa vrha od 10.000 na 4.000. Godine 1999, NBTel (sada poznat kao Bel Aliant) je prvi komercijalno primenio Internet protokol televiziju preko digitalne pretplatničke linije (DSL) u Kanadi. Pomoću Nokia 7350 DSLAM i mrežne infrastrukture je kreirao iMagic televiziju. Usluga se pojavila na tržištu pod brendom VibeVision u Nju Bransviku, a kasnije se proširio na Novu Škotsku početkom 2000. Nakon formiranja Aliant. iMagic televizija je kasnije prodata Simensu.

U 2002, Sasktel je druga po redu kompanija u Kanadi koja komercijalno koristi Internet protokol video preko digitalne pretplatničke linije (DSL), koristeći Lucent Stinger DSL platforme. Godine 2006, bila je prva kompanija u Severnoj Americi koja je nudila IPTV usluge preko HDTV kanala. Godine 2003, Total Access Netvorks Inc pokrenuo je IPTV usluge, koje obuhvataju 100 besplatnih IPTV-stanica širom sveta. Servis se koristi u preko 100 zemalja širom svijeta, a ima kanale na 26 jezika. Godine 2005, pokrenuo svoju IPTV Bredbandsbolaget uslugu, kao prvi provajder u Švedskoj. Od januara 2009, oni više nisu najveći snabdevač. Kompanija TeliaSonera, koja je započeo sa radom kasnije, ima veći broj kupaca.

U 2006, AT&T je lansirao U-stih IPTV usluge u Sjedinjenim Državama. AT&T, nudi preko 300 kanala u 11 gradova. U martu 2009, AT&T je najavio da će ponuda biti proširena na 100 ili više HD kanala u U-stih TV tržištu. Dok koristiti IP protokol, AT&T, je izgradio privatne IP mreže isključivo za video prevoz. U 2010, CenturiLink - nakon sticanja Embarka (2009) i Kvesta (2010), stupa na pet američkih tržišta sa IPTV uslugma pod nazivom Prizma. Do toga je došlo nakon uspešnog testiranja marketinga na Floridi.

Budućnost[uredi | uredi izvor]

U prošlosti, ova tehnologija je bila ograničena niskom širokopojasnim penetracijama i relativno visokim troškovima ugradnje instalacije i sposobnosti za prenos IPTV sadržaja pouzdano do kuće kupca. U narednim godinama, međutim, IPTV je očekuje da će rasti brzim tempom jer je širokopojasna mreža bila dostupana u više od 200 miliona domaćinstava u svetu 2005 godine, i projektovan je porast na 400 miliona do 2010 godine. Mnoge svetske telekomunikacione ustanove istražuju IPTV kao mogućnost zarade na njihovim postojećim tržištima, i kao vid zaštitnih mera protiv nadiranja konvencionalnih kablovska televizijskih usluga.

Takođe, postoji veliki broj IPTV instalacija u školama, univerzitetima, korporacijama i lokalnim institucijama.

Tržište[uredi | uredi izvor]

Mapa IPTV Zemalja[uredi | uredi izvor]

Broj IPTV pretplatnika, očekuje se da će porasti sa broja koji je iznosio 28 miliona 2009. godine na 89 miliona do 2013. godine. Evropa i Azija su vodeći kontinenti po broju pretplatnika. Međutim sa stanovišta ekonomske dobiti dva vodeća kontinenta su Evropa i Sjeverna Amerika, jer Azijske zemlje poput Kine i Indije, koje su inače najbrže rastuća tržišta, imaju nizak prihod po glavi stanovnika, a samim tim i niže cijene koje dovode do ovih rezultata.

Iako većina zapadnih zemalja i veliki broj zemalja u razvoju imaju IPTV u svojoj lepezi servisa, vodeće su:

Servis je takođe lansiran u Bosni i Hercegovini, Kanadi, Hrvatskoj, Litvaniji, Litvaniji, Makedoniji, Crnoj Gori, Poljskoj, Rumuniji, Srbiji, Sloveniji. Ujedinjeno Kraljevstvo je lansiralo IPTV rano posle sporog ravnomjernog rasta 2009 god sa BT Vision servisom i imali su 398,000. Kairo je lansirao sopstveni IPTV servis nazvan „Claro TV“. Ovaj servis je dostupan i u mnogim zemljama u kojima su operatori, a neke od njih su: Dominikanska Republika, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nigerija.

Diskusija o IPTV-u[uredi | uredi izvor]

Telekomunikacione kompanije obično dostavljaju IPTV servis putem dobro čuvanih i pažljivo odabranih kanala, da bi osigurali njegovu dostavu tokom najgušćeg telekomunikacionog saobraćaja. Mreže većeg kvaliteta takođe omogućavaju dostavu u visokom SD ili IPTV do domova svojih pretplatnika. To čini IPTV dobro prihvaćenim servisom od strane pretplatnika.

Emitovanje IPTV-a ima dva glavna oblika arhitekture: slobodan i nadoknada na već postojeće. Od juna 2006, postoji preko 1,300 slobodnih IPTV izvora dostupnih javnosti. Ovaj sektor raste ekstremno brzo i glavne televizije emituju i prenose svoj signal preko Interneta. Takvi slobodni IPTV izvori ne zahtevaju ništa drugo osim Internet konekcije, uređaja koji ima mogućnost da se konektuje na internet kao što je računar, HDTV konektovan na računar ili čak 3G mobilni telefon. Različiti veb portali nude besplatne IPTV izvore. Neki sajtovi su dobili sponzorstvo da emituju serije, kao što je na primer Izgubljeni, a to je indikator da će IPTV uskoro da postane vodeći servis. Zato što IPTV koristi standardnu konekciju na mrežu, to daje naznaku da će operatori imati niže troškove a korisnici povoljnije cene. Koristeći IPTV sa širokopojasnim internetom program može da bude brže doveden do korisnika nego putem koaksijalnog kabla.

IPTV koristi dvostrani digitalni emitujući signal poslat kroz telefonsku ili kablovsku mrežu sa strane emitujuće konekcije. Softver podešava optimalnu veličinu paketa.

Arhitektura IPTV-a[uredi | uredi izvor]

Elementi[uredi | uredi izvor]

  • TV: gde su kanali skremblovani uživo i isporučeni putem IP infrastrukture.
  • VOD platforma: gde se na zahtev korisnika čuva video, koji će biti korišten kasnije
  • interaktivni portal: dozvoljava korisniku da upravlja različitim IPTV servisima kao što je VOD platforma.
  • mreža za isporučivanje: paket menja mrežu koja nosi IP pakete(jednoizlazni ili višeizlazni)
  • kućni vezni čvor: deo koji se nalazi kod kuće pretplatnika i služi da se prekine dovod sa mreže
  • korisnička prijemna kutija: deo kod pretplatnika koji dekodira i dešifruje TV i VOD sadržaje, i priprema sliku za prikaz na ekranu.

Arhitektura mrežnog video servera[uredi | uredi izvor]

Zavisno od mrežne arhitekture provajdera, postoje dva glavna tipa arhitekture mrežnog videa koji se razmatraju za IPTV razvoj, centralizaciju i distribuciju.

  • Model centralizovane arhitekture je veoma jednostavan i lako se primenjuje. Na primer, ako su komponente sistema za sve kontinente smešteni u centralizovanom serveru, nije neophodan sveobuhvatan kontinentalni sistem. Generalno centralizovana arhitektura je podesna za mreže koje obezbjeđuju VOD servis relativno male veličine, koji ima adekvatno jezgro, i veoma efikasnu dostavljačku mrežu.
  • Distribuirana arhitektura ima propusni opseg i svojstvene karakteristike sistema koje su neophodne za upravljanje većim sistemom umreženih servera. Operatori koji planiraju da razviju relativno velik sistem obično se opredeljuju za uspostavljanje distribuirane arhitekture od početka. Distribuirana arhitektura zahteva kompleksnije i sofisticiranije distributivne tehnologije za efektivnu dostavu multimedijalnih sadržaja preko servisne mreže provajdera.

Protokoli[uredi | uredi izvor]

IPTV obuhvata TV uživo, kao i (VoD) servis. Plejbek IPTV-a zahteva računar ili set-up-boks vezanu za TV. Video kvalitet se tipično postiže primenom kompresovanih podataka, koristeći MPEG-2 ili MPEG-4 formate.

Među standardima za IPTV sisteme primarni su protokoli:

  • Živi IPTV koristi IGMP verziju 2 ili 3 (za IP v4) za povezivanje sa multikastnom infrastrukturom (TV kanalima) i za promene TV kanala. IGMP deluje unutar LAN-a ili VLAN-a, tako da se drugi protokoli kao što je od protokola nezavisni multikast (engl. Protokol Independent Multicast (PIM)) koriste za usmeravanje multikast IPTV signala od jednog LAN segmenta na drugi.
  • VOD koristi UDP ili RTP protokole za prenos, a kontrola se obavlja pomoću RTSP protokola (engl. Real Time Streaming Protocol).
  • NPVR (mrežni lični video-rekorder), kao i VOD, koristi UDP ili RTP za IPTV, a kontronlni protokol RTSP za komunikaciju krajnjeg korisnika.

IPTV preko satelita[uredi | uredi izvor]

Iako je IPTV i konvencionalne satelitske TV distribucije su videli kao komplementarne tehnologije, oni će biti sve više korištene zajedno u hibridnom IPTV, mreža koja donose najviši nivo performansi i pouzdanosti. IPTV je u velikoj meri neutralan na prenosne medijume i IP saobraćaj je već rutinski sprovodi putem satelita na Internetu. Bakarne parice koje formiraju poslednja milju telefon / širokopojasne mreže u mnogim zemljama nisu u stanju da pruže značajan procenat populacije sa IPTV uslugu koja se podudara na postojeći zemaljsku ili satelitsku digitalnu TV distribuciju. Za konkurentne višekanalni TV servis, brzinom veze od 20 Mbit / s , verovatno da će biti potreban, ali je nedostupan za većinu potencijalnih kupaca. Sve veća popularnost televizora visoke definicije (povećava. brzine veze zahteve, ili ograničenja IPTV kvaliteta usluga i povezivanje podobnosti još dalje. Međutim, sateliti su u stanju da isporuče preko 100 Gbit/s putem tehnologije Multi-spot snopa, što satelita jasno svrstavaju u razvijanje IPTV-a. Satelitske distribucije mogu biti uključeni u IPTV mrežne arhitekture na nekoliko načina. Najjednostavnije je da sprovede IPTV DTH arhitekture, u kojoj je hibrid sa radom DVB / širokopojasni set-top bok u domovima pretplatnika integriše satelitske i IP prijem daju skoro beskonačne propusni opseg sa mogućnošću povratnog kanala.

Prodavac[uredi | uredi izvor]

Mali broj firmi nude najnovija IPTV sistema. Neki, kao što su Imagenio, formirani su telekom operatera za sebe, kako bi se smanjili spoljni troškovi, taktika je takođe koristi PCCV u Hong Kongu. Neki glavni telekom dobavljači su takođe aktivni u tom prostoru, naročito Alcatel-Lucent (ponekad rade s Imagenio), Ericsson (naročito od sticanja Tandberg Television), NEC, Nokia Siemens Netvorks, Thomson, Huavei i ZTE, kao što su neki IT kuće, na čelu sa Majkrosoftom. Kalifornija-baziran UTStarcom, Inc, Tenesi-bazirani Vorlei Consulting, Tokio-bazirani Nev Media Grupe, Malezijski zasniva Izaberite-TV i Oslo / Norvai-based SnapTV takođe nude kraj-do-kraja mrežne infrastrukture za IPTV-basirane usluge, i Hong Kong -based BNS doo pruža ključ u ruke otvorena platforma IPTV tehnologije rešenja. Globalna prodaja IPTV sistema premašio dve milijarde dolara u 2007. Mnogi od tih IPTV- rešenja dobavljači su učestvovali u dvogodišnji Global MSF interoperabilnosti 2008 (GMI), događaj koji je koordinirao višeuslužni Forum (MSF), na pet mesta u svetu od 20 - do 31. oktobra 2008. Ispitna oprema prodavac uključujući Absilion, Codenomicon, Empirik, Ikia, Mu Dinamika i Spirent pridružio rešenje dobavljačima kao što su gorenavedene kompanije u jednog od najvećih IPTV dokazuje osnova ikada razmeštene.

Usluga Zgrada[uredi | uredi izvor]

Za stambene korisnike , IPTV često daje u kombinaciji sa video na zahtev i mogu biti u paketu s Internet uslugama kao što su pristup internetu i Voice over Internet Protocol ( VoIP ) telekomunikacionih usluga. Trgovački vezivanje IPTV, VoIP i pristup internetu ponekad se spominje u marketing kao triple play usluge.

IPTV Regulacija[uredi | uredi izvor]

Istorijski gledano , emitovanje televizijskih kanala je regulisano drukčije nego u ostalom delu telekomunikacija. Kao što je IPTV omogućava TV i „VoD“ koji se prenose preko IP mreže, nove regulatorna pitanja javljaju Profesor Eli M. Noam ističe u svom izveštaju. " TV ili ne TV : Tri ekrana , jedan je uredba " neke od ključnih izazova sa sektoru posebnim propisom koji postaje zastareo zbog konvergencije u ovom području.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Radna HD Plailist za IPTV”. Arhivirano iz originala 22. 09. 2020. g.