Lavandula

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lavanda
Cvet lavande
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Potporodica: Nepetoideae
Pleme: Ocimeae
Rod: Lavandula
L.
Tipska vrsta
Lavandula spica
Sinonimi[1]
  • Stoechas Mill.
  • Fabricia Adans.
  • Styphonia Medik.
  • Chaetostachys Benth.
  • Sabaudia Buscal. & Muschl.
  • Plectranthus mona lavender
  • Isinia Rech.f.

Lavandula (uobičajeno ime lavanda) rod je sa 47 poznatih vrsta cvetajućih biljki u naninoj porodici, Lamiaceae. Ovaj rod potiče iz Starog sveta i raste se od Zelenortskih Ostrva i Kanarskih Ostrva, Evrope preko severne i istočne Afrike, Mediterana, jugozapadne Azije, Kine (Plectranthus mona lavender) do jugoistočne Indije.[2] Mnogi članovi ovog roda se ekstenzivno kultiviraju u predelima umerene klime kao ukrasne biljke za baštensku i pejzažnu primenu, za upotrebu kao kulinarsko bilje, i isto tako komercijalno za ekstrakciju eteričnih ulja.[3] Najšire kultivirana vrsta, Lavandula angustifolia, se često naziva lavanda, i postoji boja koja je nazvana po nijansi cveta ove vrste.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ovaj rod obuhvata jednogodišnje ili kratkovećne zeljaste višegodišnje biljke, i grmaste višegodišnje, polužbunaste ili male žbunove.[4] Oblik lista se razlikuje širom roda. Oni su jednostavni kod češće kultiviranih vrsta; kod drugih vrsta oni su pernato nazubljeni, ili perjasti, ponekad višestruko rascepkani i secirani. Kod većine vrsta listovi su pokriveni finim dlačicama ili indumentumom, koji normalno sadrži eterična ulja.[4]

Cvetovi su grupisani u kvrgama, pričvršćeni na šibljikama koje se izdižu iznad lišća, a koje kod pojedinih vrsta mogu da budu razgranate. Neke vrste proizvode obojene listiće u tvornom tkivu. Cvetovi mogu da budu plavi, ljubičasti ili lila kod divljih vrsta, povremeno tamno ljubičasti ili žućkasti. Čašica je cevasta. Krunica je isto tako cevasta, obično sa pet režnjeva (gornja usna je često rascepljena, a donja usna ima dve pukotine).[4][5]

Lavandino ulje[uredi | uredi izvor]

Ova biljka se komercijalno uzgaja uglavnom radi produkcije eteričnog ulja od lavande. Ono ima antiseptička[6][7] i antiinflamatorna[8] svojstva, i može se koristiti kao prirodni repelant komaraca.[9] Ovi ekstrakti se isto tako koriste kao mirisi za kupke.

Engleska lavanda (Lavandula angustifolia) daje eterično ulje sa slatkim tonovima, i može se koristiti u balzamima, melemima, parfemima, kozmetici, i topikalnim primenama. Lavandula × intermedia, takođe poznata kao lavandin ili holandska lavanda, daje slično eterično ulje, ali sa visokim nivoima terpena uključujući kamfor, što dodaje oštriji ton mirisima.

Lavandini Lavandula × intermedia su klasa hibrida vrsta L. angustifolia i L. latifolia.[10] Ovi lavandini se široko koriste za komercijalne svrhe, jer su njihovi cvetovi veći nego kod engleske lavande i ove biljke se lakše žanju, mada neki smatraju da je lavandinsko ulje nižeg kvalita nego ulje engleskog lavendera, te da parfemi imau manje slatke tonove.[11]

Istraživanja[uredi | uredi izvor]

Grane lavendera u prodaji, namenjene odbijanju insekata.

Glavni sastojci lavandinog ulja su linalool (26%) i Kariofilen (8%).[12] Ovo eterično ulje se koristilo u bolnicama tokom Prvog svetskog rata.[13]

Lavandino ulje se izučava radi njegove moguće primene u olakšavanju anksioznosti i poremećaja sna.[14] Znatna klinička istraživanja generalno nisu bila sprovedena, tako da se ne može izvesti zaključak o korisnosti lavandinog ulja u tretmanu anksioznosti.[15]

Herbalizam[uredi | uredi izvor]

Nemački naučni odbor za tradicionalnu medicinu, Komisija E, izvestio je o upotrebi cveta lavande u travarskoj praksi, uključujući njegovu primenu za noćni nemir ili nesanicu, gastrokardijalni sindrom, intestinalnu nelagodnost, i kardiovaskularne bolesti, između ostalih.[16]

Zdravstvene mere[uredi | uredi izvor]

Američki Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) navode da se lavanda smatra verovatno bezbednim u prehrambenim količinama i da je verovatno bezbedna u medicinskim količinama. NIH ne preporučuje upotrebu lavande tokom trudnoće ili dojenja, zbog nedovoljnog poznavanja efekata. Oni preporučuju oprez pri upotrebi lavandinog ulja na dečacima zbog mogućeg hormonskog učinka, što može da dovede do ginekomastije[17][18], i navode da lavanda može da uzrokuje iritaciju kože i da bude otrovna ako se konzumira putem usta.[19]

Jedan pregled iz 2005. godine o lavandinom ulju navodi: „Lavanda se tradicionalno smatrala 'bezbednim' uljem i, mada je nedavno objavljeno da su lavandino ulje, i njegov glavni konstituent linalil acetat, toksični za ćelije ljudske kože in vitro, kontaktni dermatitis uzrokvan lavandinim uljem se veoma retko javlja.”[20] Postoje dva izveštaja sa ukupno šest slučajeva ginekomastije kod prepubertetskih dečaka koji su bili topikalno izloženi lavandinom eteričnom ulju.[21][22]

Jedna studija iz 2007. godine je ispitala odnos između raznih mirisa i fotosenzitivnosti. Oni navode da je poznato da lavanda „izaziva kožne fototoksične reakcije”, ali da ne indukuje fotohemolizu.[23]

Taksonomska tabela[uredi | uredi izvor]

Različiti kultivari lavande na polju u Snoushilu, Kotsvods.
Polje lavendera u Karšaltonu, Londonska opština Saton.
Polje u Hičinu, Engleska, UK

Sledeća tabela je bazirana na klasifikaciji Apsona i Andrusa, 2004.

I. Podrod Lavendula Upson & S.Andrews subgen. nov.

i. Sekcija Lavandula (3 vrste)
subsp. angustifolia iz Katalonije i Pirineja.
subsp. pyrenaica iz jugoistočne Francuske i susednih oblasti Italije.
Hibridi
  • Lavandula × chaytorae Upson & S. Andrews nothosp. nov. (L. angustifolia subsp. angustifolia × L. lanata )
  • Lavandula × intermedia Emeric ex Loisel. (L. angustifolia subsp. angustifolia × L. latifolia )
ii. Section Dentatae Suarez-Cerv. & Seoane-Camba (1 vrsta)
  • Lavandula dentata L. iz istočne Španije, severnog Alžira i Maroka, jugozapadnog Maroka.
var. dentata (rosea, albiflora), candicans (persicina) [Batt.]
iii. Section Stoechas Ging. (3 vrste)
subsp. stoechas pretežno iz obalskih područja istočne Španije, južne Francuske, zapadne Italije, Grčke, Bugarske, Mediteranske Turske, Levantske obale i većine mediteranskih ostrva.
subspp. luisieri poreklom iz obalske i unutrašnje Portugalije i susedne Španije.
subsp. pedunculata – Španija i Portugalija.
subsp. cariensis – iz zapadne Turske i južne Bugarske.
subsp. atlantica – iz planinskog Maroka.
subsp. lusitanica – južna Portugalija i jugozapadna Španija.
subsp. sampaiana – iz Portugalije i jugozapadne Španije.
  • Lavandula viridis L'Her. – poreklom iz jugozapadne Španije, južne Portugalije, a verovatno i iz Madeire.
Intersekcioni hibridi (Dentatae i Lavendula)

II. Podrod Fabricia (Adams.) Upson & S. Andrews, comb.nov.

iv. Section Pterostoechas Ging. (16 vrsta)
subsp. palmensis – sa La Palme.
subsp. hierrensis – sa Jera.
subsp. canariensis – sa Tenerifa.
subsp. canariae – sa Gran Kanarije.
subsp. fuerteventurae – sa Fuerteventure.
subsp. gomerensis – sa Gomere.
subsp. lancerottensis – sa Lanzarota.
subsp. minutolii
subsp. tenuipinna
podvrsta antinae
podvrsta marrana
podvrsta tibestica
  • Lavandula pubescens Decne. – iz Egipta i Eritreje, Sinajskog poluostrva, Izraela i Palestine, Jordana, zapadnog Arabijskog poluostrva do Jemena.
  • Lavandula citriodora A.G. Mill. – jugozapadno Arabijsko poluostrvo.
Hibridi
v. Sekcija Subnudae Chaytor (10 vrsta)
podvrsta dhofarensis
podvrsta ayunensis
vi. Sekcija Chaetostachys Benth. (2 vrste)
vii. Sekcija Hasikenses Upson & S. Andrews, sect. nov. (2 vrste)

III. Podrod Sabaudia (Buscal. & Muschl.) Upson & S. Andrews, comb. et stat. nov.

viii. Sekcija Sabaudia (Buscal. & Muschl.) Upson & S. Andrews, comb. et stat. nov. (2 vrste)

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „World Checklist of Selected Plant Families: Royal Botanic Gardens, Kew”. kew.org. 
  2. ^ „Outdoor flowering plants - mona lavender”. www.hgtv.com. HGTV. Приступљено 19. 10. 2018. 
  3. ^ „Plant finder - Plectranthus mona lavender”. www.missouribotanicalgarden.org. Missouri botanical garden. Приступљено 19. 10. 2018. 
  4. ^ а б в Upson T, Andrews S (2004). The Genus Lavandula. Royal Botanic Gardens, Kew 2004. ISBN 9780881926422. Приступљено 30. 3. 2012. 
  5. ^ Bailey, L. H. (1949). Manual of Cultivated Plants. MacMillan Publishing Company. 
  6. ^ Moon, T; Wilkinson, JM; Cavanagh, HM (2006). „Antiparasitic activity of two Lavandula essential oils against Giardia duodenalis, Trichomonas vaginalis and Hexamita inflata”. Parasitology Research. 99 (6): 722—8. PMID 16741725. doi:10.1007/s00436-006-0234-8. 
  7. ^ Inouye, S.; Takizawa, T.; Yamaguchi, H. (2001). „Antibacterial activity of essential oils and their major constituents against respiratory tract pathogens by gaseous contact”. Journal of Antimicrobial Chemotherapy. 47 (5): 565—73. PMID 11328766. doi:10.1093/jac/47.5.565. 
  8. ^ Hajhashemi, V; Ghannadi, A; Sharif, B (2003). „Anti-inflammatory and analgesic properties of the leaf extracts and essential oil of Lavandula angustifolia Mill”. Journal of Ethnopharmacology. 89 (1): 67—71. PMID 14522434. doi:10.1016/S0378-8741(03)00234-4. 
  9. ^ Natural Mosquito Repellents in the Wild
  10. ^ Mark Griffiths, Index of Garden Plants (Portland, Oregon: Timber Press. 1994. ISBN 978-0-333-59149-9..)
  11. ^ National Non-Food Crops Centre. "Lavender" Архивирано на сајту Wayback Machine (16. новембар 2009). Приступљено 2009-04-23.
  12. ^ Umezu, Toyoshi; Nagano, Kimiyo; Ito, Hiroyasu; Kosakai, Kiyomi; Sakaniwa, Misao; Morita, Masatoshi (1. 12. 2006). „Anticonflict effects of lavender oil and identification of its active constituents”. Pharmacology Biochemistry and Behavior. 85 (4): 713—721. PMID 17173962. doi:10.1016/j.pbb.2006.10.026. Приступљено 20. 2. 2017. 
  13. ^ Grieve, Mrs. M (1971). A Modern Herbal. Vol. II, New York: Dover Publications, Inc. ISBN 978-0-486-22799-3. )
  14. ^ Kasper, S; Gastpar, M; Müller, WE; Volz, HP; Möller, HJ; Dienel, A; Schläfke, S (2010). „Silexan, an orally administered Lavandula oil preparation, is effective in the treatment of 'subsyndromal' anxiety disorder: a randomized, double-blind, placebo controlled trial”. International Clinical Psychopharmacology. 25 (5): 277—87. PMID 20512042. doi:10.1097/YIC.0b013e32833b3242. 
  15. ^ Perry, R; Terry, R; Watson, L. K.; Ernst, E (2012). „Is lavender an anxiolytic drug? A systematic review of randomised clinical trials”. Phytomedicine. 19 (8–9): 825—35. PMID 22464012. doi:10.1016/j.phymed.2012.02.013. 
  16. ^ „Expanded Commission E monograph: Lavender flower”. cms.herbalgram.org. Integrative Medicine Communications, Germany; from the American Botanical Council. 2000. Приступљено 18. 10. 2018. [мртва веза]
  17. ^ „Oils 'make male breasts develop'. British Broadcasting Corporation. februar 2007. Приступљено 17. 3. 2018. 
  18. ^ „More evidence essential oils 'make male breasts develop'. British Broadcasting Corporation. mart 2018. Приступљено 17. 3. 2018. 
  19. ^ „Lavender: Science and Safety”. National Center for Complementary and Integrative Health. mart 2007. Приступљено 5. 11. 2013. 
  20. ^ Cavanagh, Heather MA; Wilkinson, Jenny M (mart 2005). „Lavender essential oil: a review” (PDF). Australian Infection Control. CSIRO Publishing. Приступљено 6. 11. 2013. 
  21. ^ Henley DV, Lipson N, Korach KS, Bloch CA (2007). „Prepubertal gynecomastia linked to lavender and tea tree oils”. New England Journal of Medicine. 356 (5): 479—485. PMID 17267908. doi:10.1056/NEJMoa064725. 
  22. ^ Diaz A, Luque L, Badar Z, Kornic S, Danon M (2016). „Prepubertal gynecomastia and chronic lavender exposure: report of three cases”. J. Pediatr. Endocrinol. Metab. 29 (1): 103—107. PMID 26353172. doi:10.1515/jpem-2015-0248. 
  23. ^ Placzek, M; Frömel, W; Eberlein, B; Gilbertz, KP; Przybilla, B (2007). „Evaluation of phototoxic properties of fragrances.”. Acta Dermato-venereologica. 87 (4): 312—6. PMID 17598033. doi:10.2340/00015555-0251. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]