Platičevo
Platičevo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Sremski |
Opština | Ruma |
Stanovništvo | |
— 2011. | 2.444 |
— gustina | 62/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 49′ 29″ S; 19° 47′ 34″ I / 44.824744° S; 19.792857° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 66 m |
Površina | 39,3 km2 |
Platičevo je naselje u opštini Ruma, u Sremskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 2444 stanovnika. Do 1963. ovo naselje je bilo sedište Opštine Platičevo koju su činila naseljena mesta: Vitojevci, Grabovci, Klenak, Nikinci, Platičevo i Hrtkovci. Posle ukidanja statusa opštine u celini pripojena teritorija opštini Ruma.
Geografske odlike[uredi | uredi izvor]
Platičevo se nalazi u južnom delu rumske opštine. Izgrađeno je na putu Ruma – Šabac, na onom mestu gde se od njega odvaja lokalni put, koji ide do Vitojevaca i Grabovaca. Platičevo je od Rume udaljeno 23 km, od Šapca 14 km, od Sremske Mitrovice 25 km, a od Novog Sada 60 km. Na isti način kao i Nikinci i Hrtkovci, Platičevo je spojeno sa auto–putem Beograd–Zagreb. Kroz Platičevo takođe prolazi železnička pruga Ruma – Šabac.
Atar Platičeva je izdužen pravcem zapad – istok na dužini od 12 km. Površina atara je 42,39 km² i graniči se sa atarima Hrtkovaca, Nikinaca, Grabovaca, Vitojevaca i Klenka, a zapadnu granicu čini reka Sava. Atar Platičeva leži na sremskoj lesnoj terasi, a samo njegov krajnji, zapadni deo na aluvijalnoj ravni Save. Granicu između ove dve geomorfološke celine čini pregib visok od 3 do 5 m. Lesna terasa visoka je od 77 do 82 m i blago je zatalasana. Osnovni oblici reljefa su gredice i depresije između njih, izdužene pravcem istok–zapad i predstavljaju lesom zasute stare rukavce Save i obalske gredice između njih.
Najveći hidrološki objekat u Platičevu je Sava. Njeno korito ovde nije omeđeno nasipom, tako da se reka izliva i plavi aluvijalnu ravan. Sem površinskim putem, ona prilikom velikih vodostaja i podzemno hrani vodom bare u depresijama. Na lesnoj terasi najveća bara je bila Trskovača, koja je danas isušena. Istočnu granicu atara čini dolina Vranj, prema kojoj otiču svi drenažni kanali. Freatska izdan je i ovde plitka, čak se u nekim danima penjala i do 0,92 m ispod površine zemlje. U depresijama i na aluvijalnoj ravni izdan je još plića. Na jednoj istražnoj bušotini uz Savu otkriven je prvi sloj subarteške izdani na dubini između 8 i 29 m.
Platičevo je pravougaonog oblika i osnovu mu čine dve duže paralelne ulice izgrađene na lesnim gredama i tri kraće poprečne ulice. Osnova je donekle poremećena širenjem duž puta za Rumu, kao i gradnjom nekoliko kraćih ulica na periferiji sela. Ulica u severnom delu Platičeva je šira od ostalih, što je uslovila utoleglica, koja ide njenom sredinom.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvi pomen o Platičevu potiče iz 1366. godine, kada se naselje spominje pod imenom Fenberek, da bi vremenom menjalo naziv sve do 1426. godine, kada je zapisano kao Fenberek Nomine Palaticho. Kao posed u srednjem veku, naselje se nalazilo u vlasništvu sremskomitrovačkog spahiluka. Posle ovog vremena, pa sve do kraja 17. veka ovde nema podataka o naselju. Tek tada se na ovom prostoru pominje naseobina pod današnjim imenom.
Ovde se takođe u tom periodu naseljavaju rimokatolički Arnauti. Prema popisu iz 1869. godine u Platičevu je živelo 962 stanovnika, da bi vremenom broj stanovnika stalno se povećavao. Prema popisu stanovništva iz 1981. godine ovde je živelo ukupno 2812 stanovnika, od toga 49,3% su bili muškarci, a 50,7% su bile žene. Prosečna starost stanovništva iznosila je 35,1 godinu. Srbi su činili 59,2% populacije, Hrvati 23,0%, a Mađari 7,2%. U posleratnom periodu raste broj i udeo Srba, a opada broj Hrvata i Mađara.
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u Platičevu živi ukupno 2760 stanovnika, od toga 1374 ili 49,7% muškaraca i 1413 ili 51,2% žena. Prosečna starost je 39,7 godina. Iz tabele se vidi da je i ovde, kao i u Nikincima i Hrtkovcima struktura stanovništva raznovrsna. Većinu stanovništva čine Srbi 72,7%, Hrvati 13,1% i Mađari 6,3%.
Privreda[uredi | uredi izvor]
U Platičevu je privreda usmerena ka poljoprivrednoj proizvodnji. Najveći deo površina je pod oranicama 56,8%, pod šumama 29,2% i trsticima 2,5%. Šume i trstici su u društvenom, a oranice najvećim delom u privatnom vlasništvu. Pod šumama je zapadni deo atara, odnosno čitava aluvijalna ravan Save i ivični delovi lesne terase, kao i manja površina južno od sela. Najveće površine pod trsticima su u potesu Trskovača, istočno od sela. Najveća bara u ovom potesu, bara Trskovača je isušena i pretvorena u obradivo zemljište. Do kraja 2004. godine radiće se na tome da potes Trskovača ponovo postane pašnjak i bara s jednim ribnjakom, koji bi bio prirodni rezervat za brojne retke vrste ptica i riba. Ovo je veoma bitno, jer je isušivanjem ove bare, koja je podzemnim vodama vezana sa Obedskom barom, značajno poremećena mikroklima i došlo je do direktne degradacije oko 600 ha obradivog zemljišta. (Bukurov, 1990)
Za Platičevo je značajna proizvodnja povrća, dok proizvodnja bostana ima veoma dugu tradiciju. Mada, kada je u pitanju budućnost poljoprivrede Platičeva, ovo selo ima predispozicije za proizvodnju jestivih pečurki. Poentu u tom pogledu predstavlja gljiva tartuf. Platičevo je jedan od dva „tartufska“ centra u Sremu, zbog šuma, koje rastu u okolini ovog sela, jer tartuf isključivo uspeva između šumskih drveća.
Kroz selo je sproveden vodovod, gasovod i telefonska mreža. Ovde se takođe u centru sela nalazi pošta, dom zdravlja, vatrogasni dom, osnovan još 1934. godine i dom kulture, u kojem se nalaze bioskopska sala, disko klub, bife fudbalskog kluba i sala za proslave. U selu je registrovano više od 80 zanatskih radnji. Neki se bave čak i starim zanatima, ali većina se bavi savremenim biznisom. Ovde postoji fabrika obuće, mlin, građara i mnogi drugi objekti, a u planu je otvaranje ekspoziture jedne banke, još bolja pokrivenost mobilnom telefonijom, dogradnja sportske sale u seoskoj školi i sl. Ovde takođe, pored fudbalskog kluba aktivno deluje i lovačko društvo.
Značajnu ulogu u privredi sela ima lovište „Karakuša“, osnovano 1977. godine. Lovište ima veoma povoljan geografski položaj. Nalazi se pored magistralnog puta Novi Sad – Ruma – Šabac i u blizini velikih centara domaće turističke ponude, a položaj gazdinstva je veoma povoljan i za dolazak strane klijentele, jer je od auto – puta Beograd — Zagreb udaljeno 21 km, a od aerodroma u Surčinu 65 km. U lovištu se nalazi i lovački dom, koji pruža smeštaj lovcima, koji dolaze ovde.
Posavsko lovište „Karakuša“ nalazi se na aluvijalnoj ravni Save i na lesnoj terasi. Temperature vazduha, kao element klime, koji direktno utiče na život divljači, koja naseljava ovo lovište, je povoljna. S aspekta lovnog gazdovanja pozitivna je činjenica i da se najmanje padavina izluči zimi. Područje, na kojem je locirano lovište, veoma je bogato podzemnim i površinskim vodama. Najveći hidrografski objekat je reka Sava, koja ograničava lovište sa zapadne i južne strane. Pored Save, površinske vode čine i mnogobrojne mrtvaje, bare i kanali, koji zajedno sa Savom služe kao pojilišta za divlje svinje i jelene.
Dominantne biljne zajednice na području lovišta su šume hrasta lužnjaka u depresijama, šume lužnjaka i graba sa jasenom, šume bele topole, a prirodne livade prekrivene su raznovrsnim travama. Navedene biljne zajednice su veoma pogodne za život divljači i bile su, pored ostalih geografskih elemenata, važan uslov za formiranje lovišta.
Područje lovišta pruža mogućnost stalnog opstanka velikog broja životinjskih vrsta, što ovo lovište čini privlačno i veoma atraktivno ne samo za lovce, već i za orintologe i uopšte ljubitelje prirode. Po broju životinjskih vrsta Karakuša predstavlja jedno od najbogatijih staništa u Vojvodini. Osnovne vrste divljači u lovištu su: jelen, srna i divlja svinja.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Platičevo živi 2200 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,7 godina (37,8 kod muškaraca i 41,6 kod žena). U naselju ima 897 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,08.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 12 | 11 | ||
80+ | 10 | 32 | ||
75—79 | 24 | 68 | ||
70—74 | 60 | 92 | ||
65—69 | 68 | 94 | ||
60—64 | 84 | 84 | ||
55—59 | 69 | 77 | ||
50—54 | 84 | 82 | ||
45—49 | 119 | 102 | ||
40—44 | 106 | 110 | ||
35—39 | 106 | 81 | ||
30—34 | 93 | 86 | ||
25—29 | 91 | 93 | ||
20—24 | 91 | 93 | ||
15—19 | 87 | 92 | ||
10—14 | 86 | 82 | ||
5—9 | 84 | 67 | ||
0—4 | 73 | 67 | ||
Prosek : | 37,8 | 41,6 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 1.104 | 336 | 695 | 43 | 28 | 2 |
Ženski | 1.197 | 216 | 711 | 253 | 16 | 1 |
UKUPNO | 2.301 | 552 | 1.406 | 296 | 44 | 3 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 573 | 241 | 0 | 0 | 130 |
Ženski | 248 | 98 | 0 | 0 | 50 |
UKUPNO | 821 | 339 | 0 | 0 | 180 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 6 | 46 | 27 | 8 | 49 |
Ženski | 0 | 1 | 30 | 9 | 1 |
UKUPNO | 6 | 47 | 57 | 17 | 50 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 7 | 19 | 10 | 4 |
Ženski | 1 | 5 | 6 | 24 | 17 |
UKUPNO | 1 | 12 | 25 | 34 | 21 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 12 | 1 | 0 | 13 | |
Ženski | 5 | 0 | 0 | 1 | |
UKUPNO | 17 | 1 | 0 | 14 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Srem
- Sremski okrug
- Srpska pravoslavna crkva Svetog arhanđela Gavrila u Platičevu
- Rimokatolička crkva u Platičevu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.