Platičevo

Koordinate: 44° 49′ 29″ S; 19° 47′ 34″ I / 44.824744° S; 19.792857° I / 44.824744; 19.792857
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Platičevo
Centar sela sa domom kulture
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaRuma
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.444
 — gustina62/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 49′ 29″ S; 19° 47′ 34″ I / 44.824744° S; 19.792857° I / 44.824744; 19.792857
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina66 m
Površina39,3 km2
Platičevo na karti Srbije
Platičevo
Platičevo
Platičevo na karti Srbije

Platičevo je naselje u opštini Ruma, u Sremskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 2444 stanovnika. Do 1963. ovo naselje je bilo sedište Opštine Platičevo koju su činila naseljena mesta: Vitojevci, Grabovci, Klenak, Nikinci, Platičevo i Hrtkovci. Posle ukidanja statusa opštine u celini pripojena teritorija opštini Ruma.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Platičevo se nalazi u južnom delu rumske opštine. Izgrađeno je na putu RumaŠabac, na onom mestu gde se od njega odvaja lokalni put, koji ide do Vitojevaca i Grabovaca. Platičevo je od Rume udaljeno 23 km, od Šapca 14 km, od Sremske Mitrovice 25 km, a od Novog Sada 60 km. Na isti način kao i Nikinci i Hrtkovci, Platičevo je spojeno sa auto–putem Beograd–Zagreb. Kroz Platičevo takođe prolazi železnička pruga Ruma – Šabac.

Atar Platičeva je izdužen pravcem zapad – istok na dužini od 12 km. Površina atara je 42,39 km² i graniči se sa atarima Hrtkovaca, Nikinaca, Grabovaca, Vitojevaca i Klenka, a zapadnu granicu čini reka Sava. Atar Platičeva leži na sremskoj lesnoj terasi, a samo njegov krajnji, zapadni deo na aluvijalnoj ravni Save. Granicu između ove dve geomorfološke celine čini pregib visok od 3 do 5 m. Lesna terasa visoka je od 77 do 82 m i blago je zatalasana. Osnovni oblici reljefa su gredice i depresije između njih, izdužene pravcem istok–zapad i predstavljaju lesom zasute stare rukavce Save i obalske gredice između njih.

Najveći hidrološki objekat u Platičevu je Sava. Njeno korito ovde nije omeđeno nasipom, tako da se reka izliva i plavi aluvijalnu ravan. Sem površinskim putem, ona prilikom velikih vodostaja i podzemno hrani vodom bare u depresijama. Na lesnoj terasi najveća bara je bila Trskovača, koja je danas isušena. Istočnu granicu atara čini dolina Vranj, prema kojoj otiču svi drenažni kanali. Freatska izdan je i ovde plitka, čak se u nekim danima penjala i do 0,92 m ispod površine zemlje. U depresijama i na aluvijalnoj ravni izdan je još plića. Na jednoj istražnoj bušotini uz Savu otkriven je prvi sloj subarteške izdani na dubini između 8 i 29 m.

Platičevo je pravougaonog oblika i osnovu mu čine dve duže paralelne ulice izgrađene na lesnim gredama i tri kraće poprečne ulice. Osnova je donekle poremećena širenjem duž puta za Rumu, kao i gradnjom nekoliko kraćih ulica na periferiji sela. Ulica u severnom delu Platičeva je šira od ostalih, što je uslovila utoleglica, koja ide njenom sredinom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pomen o Platičevu potiče iz 1366. godine, kada se naselje spominje pod imenom Fenberek, da bi vremenom menjalo naziv sve do 1426. godine, kada je zapisano kao Fenberek Nomine Palaticho. Kao posed u srednjem veku, naselje se nalazilo u vlasništvu sremskomitrovačkog spahiluka. Posle ovog vremena, pa sve do kraja 17. veka ovde nema podataka o naselju. Tek tada se na ovom prostoru pominje naseobina pod današnjim imenom.

Pravoslavna i rimokatolička crkva

Ovde se takođe u tom periodu naseljavaju rimokatolički Arnauti. Prema popisu iz 1869. godine u Platičevu je živelo 962 stanovnika, da bi vremenom broj stanovnika stalno se povećavao. Prema popisu stanovništva iz 1981. godine ovde je živelo ukupno 2812 stanovnika, od toga 49,3% su bili muškarci, a 50,7% su bile žene. Prosečna starost stanovništva iznosila je 35,1 godinu. Srbi su činili 59,2% populacije, Hrvati 23,0%, a Mađari 7,2%. U posleratnom periodu raste broj i udeo Srba, a opada broj Hrvata i Mađara.

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u Platičevu živi ukupno 2760 stanovnika, od toga 1374 ili 49,7% muškaraca i 1413 ili 51,2% žena. Prosečna starost je 39,7 godina. Iz tabele se vidi da je i ovde, kao i u Nikincima i Hrtkovcima struktura stanovništva raznovrsna. Većinu stanovništva čine Srbi 72,7%, Hrvati 13,1% i Mađari 6,3%.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Sportska dvorana u Platičevu, otvorena u maju 2012.

U Platičevu je privreda usmerena ka poljoprivrednoj proizvodnji. Najveći deo površina je pod oranicama 56,8%, pod šumama 29,2% i trsticima 2,5%. Šume i trstici su u društvenom, a oranice najvećim delom u privatnom vlasništvu. Pod šumama je zapadni deo atara, odnosno čitava aluvijalna ravan Save i ivični delovi lesne terase, kao i manja površina južno od sela. Najveće površine pod trsticima su u potesu Trskovača, istočno od sela. Najveća bara u ovom potesu, bara Trskovača je isušena i pretvorena u obradivo zemljište. Do kraja 2004. godine radiće se na tome da potes Trskovača ponovo postane pašnjak i bara s jednim ribnjakom, koji bi bio prirodni rezervat za brojne retke vrste ptica i riba. Ovo je veoma bitno, jer je isušivanjem ove bare, koja je podzemnim vodama vezana sa Obedskom barom, značajno poremećena mikroklima i došlo je do direktne degradacije oko 600 ha obradivog zemljišta. (Bukurov, 1990)

Zgrada Dobrovoljnog vatrogasnog društva

Za Platičevo je značajna proizvodnja povrća, dok proizvodnja bostana ima veoma dugu tradiciju. Mada, kada je u pitanju budućnost poljoprivrede Platičeva, ovo selo ima predispozicije za proizvodnju jestivih pečurki. Poentu u tom pogledu predstavlja gljiva tartuf. Platičevo je jedan od dva „tartufska“ centra u Sremu, zbog šuma, koje rastu u okolini ovog sela, jer tartuf isključivo uspeva između šumskih drveća.

Kroz selo je sproveden vodovod, gasovod i telefonska mreža. Ovde se takođe u centru sela nalazi pošta, dom zdravlja, vatrogasni dom, osnovan još 1934. godine i dom kulture, u kojem se nalaze bioskopska sala, disko klub, bife fudbalskog kluba i sala za proslave. U selu je registrovano više od 80 zanatskih radnji. Neki se bave čak i starim zanatima, ali većina se bavi savremenim biznisom. Ovde postoji fabrika obuće, mlin, građara i mnogi drugi objekti, a u planu je otvaranje ekspoziture jedne banke, još bolja pokrivenost mobilnom telefonijom, dogradnja sportske sale u seoskoj školi i sl. Ovde takođe, pored fudbalskog kluba aktivno deluje i lovačko društvo.

Značajnu ulogu u privredi sela ima lovište „Karakuša“, osnovano 1977. godine. Lovište ima veoma povoljan geografski položaj. Nalazi se pored magistralnog puta Novi Sad – Ruma – Šabac i u blizini velikih centara domaće turističke ponude, a položaj gazdinstva je veoma povoljan i za dolazak strane klijentele, jer je od auto – puta Beograd — Zagreb udaljeno 21 km, a od aerodroma u Surčinu 65 km. U lovištu se nalazi i lovački dom, koji pruža smeštaj lovcima, koji dolaze ovde.

Posavsko lovište „Karakuša“ nalazi se na aluvijalnoj ravni Save i na lesnoj terasi. Temperature vazduha, kao element klime, koji direktno utiče na život divljači, koja naseljava ovo lovište, je povoljna. S aspekta lovnog gazdovanja pozitivna je činjenica i da se najmanje padavina izluči zimi. Područje, na kojem je locirano lovište, veoma je bogato podzemnim i površinskim vodama. Najveći hidrografski objekat je reka Sava, koja ograničava lovište sa zapadne i južne strane. Pored Save, površinske vode čine i mnogobrojne mrtvaje, bare i kanali, koji zajedno sa Savom služe kao pojilišta za divlje svinje i jelene.

Dominantne biljne zajednice na području lovišta su šume hrasta lužnjaka u depresijama, šume lužnjaka i graba sa jasenom, šume bele topole, a prirodne livade prekrivene su raznovrsnim travama. Navedene biljne zajednice su veoma pogodne za život divljači i bile su, pored ostalih geografskih elemenata, važan uslov za formiranje lovišta.

Područje lovišta pruža mogućnost stalnog opstanka velikog broja životinjskih vrsta, što ovo lovište čini privlačno i veoma atraktivno ne samo za lovce, već i za orintologe i uopšte ljubitelje prirode. Po broju životinjskih vrsta Karakuša predstavlja jedno od najbogatijih staništa u Vojvodini. Osnovne vrste divljači u lovištu su: jelen, srna i divlja svinja.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Platičevo živi 2200 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,7 godina (37,8 kod muškaraca i 41,6 kod žena). U naselju ima 897 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,08.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 2.378
1953. 2.507
1961. 2.726
1971. 2.824
1981. 2.812
1991. 2.809 2.676
2002. 2.760 2.899
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
2.007 72,71%
Hrvati
  
361 13,07%
Mađari
  
174 6,30%
Jugosloveni
  
81 2,93%
Romi
  
57 2,06%
Crnogorci
  
6 0,21%
Makedonci
  
2 0,07%
Albanci
  
2 0,07%
Ukrajinci
  
1 0,03%
Slovenci
  
1 0,03%
Slovaci
  
1 0,03%
Muslimani
  
1 0,03%
nepoznato
  
15 0,54%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]