Leska
| Leska | |
|---|---|
| |
| Obična leska (Corylus avellana) | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Rosids |
| Red: | Fagales |
| Porodica: | Betulaceae |
| Potporodica: | Coryloideae |
| Rod: | Corylus L. |
| Sinonimi[1] | |
|
Lopima Dochnahl | |
Leska (Corylus) jest rod listopadnog drveća i velikog žbunja koje raste na severnoj hemisferi, u područjima sа umerenom klimom. Ovaj rod obično se svrstava u porodicu breza,[2][3][4][5] iako neki botaničari izdvajaju leske (zajedno sa grabovima i povezanim vrstama) u posebnu porodicu, Corylaceae.[6][7] Plod leske zove se lešnik.
Leske imaju jednostavne, zaobljene listove sa dvostruko nazubljenim rubovima. Cvetovi se razvijaju u vrlo ranoj fazi proleća, pre lišća, i jednodomni su, sa jednopolnim resama; muške rese su bledožute i duge 5–12 cm, a ženske su vrlo male i većim delom skrivene u pupoljcima; vidljivi su samo svetlocrveni delovi tučka dužine 1–3 mm. Plodovi su orasi dužine 1–2,5 cm i prečnika 1–2 cm, oko kojih je ljuska (involukrum), koja delomično ili potpuno zatvara orah.[4]
Oblik i struktura ljuske, kao i tip rasta (da li je stablo ili žbun s izdancima) važni su u identifikaciji vrsta leske.[4]
Polen vrsta leske, koji je često uzrok alergija krajem zime ili početkom proleća, može se identifikovati pod uvećanjem (600 puta) po karakterističnim egzosporijima, koji imaju tri primetne pore.[8]
Vrste
[уреди | уреди извор]Corylus ima 14–18 vrsta. Opis vrsta u Istočnoj Aziji sporan je; WCSP i Flora Kine razlikuju se po tome koji su taksoni prihvaćeni; u okviru ove regije, samo one vrste koje prihvataju oba ova izvora navedene su na spisku ispod.[4][9][10] Vrste su grupisane na sledeći način:
- Orah okružen mekim, lisnatim involukrumom, više stabljika, izdanci žbunja visine do 12 m
- Involukrum kratak, otprilike iste dužine kao orah
- Corylus americana[11][12][13] – američka leska (istočna Severna Amerika)
- Corylus avellana – obična leska (Evropa i Zapadna Azija).[4][14][15]
- Corylus heterophylla[9][6] – azijska leska
- Corylus yunnanensis[16][17][18] – junanska leska (srednja i južna Kina)
- Involukrum dug, dvostruko duži od oraha ili više, formira „kljun”
- Corylus colchica[19][20][21] – kolhidska leska (Kavkaz)
- Corylus cornuta[22][23][24] – kljunasta leska (Severna Amerika)
- Corylus maxima – carigradska leska (Jugoistočna Evropa i Jugozapadna Azija)
- Corylus sieboldiana – azijska kljunasta leska (Severoistočna Azija i Japan; sinonim: C. mandshurica)
- Involukrum kratak, otprilike iste dužine kao orah
- Orah okružen krutim, bodljikavim involukrumom, jedna stabljika visine 20–35 m
- Involukrum umereno bodljikav i sa žlezdastim dlakama
- Corylus chinensis – kineska leska (zapadna Kina)
- Corylus colurna – turska leska (Jugoistočna Evropa i Mala Azija)
- Corylus fargesii – Fargesova leska (zapadna Kina)
- Corylus jacquemontii – Žakmontova leska (Himalaji)
- Corylus wangii – Vangova leska (jugozapadna Kina)
- Involukrum sa gustim bodljama, nalik na omotač ploda kestena
- Corylus ferox – himalajska leska (Himalaji, Tibet i jugozapadna Kina; sinonim: C. tibetica).
- Involukrum umereno bodljikav i sa žlezdastim dlakama
Postoji nekoliko hibrida; ukrštanje se može desiti između vrsta u različitim odjeljcima ovog roda, npr. Corylus × colurnoides (C. avellana × C. colurna). Najstarija potvrđena vrsta leske jeste Corylus johnsonii, pronađena kao fosil u stenama iz doba ipresijana u okrugu Feri (Vašington).[25]
Upotrebe
[уреди | уреди извор]
Orasi svih leski su jestivi. Obična leska se najviše uzgaja od svih vrsta zbog svojih plodova. Beru se i plodovi drugih vrsta, ali nijedna nije od komercijalnog značaja osim carigradske leske.[5]
Više kultivara ove dve vrste leske se uzgajaju kao ukrasne biljke u vrtovima, uključujući forme s iskrivljenim stabljikama (C. avellana „Kontorta”, poznata kao „štap Harija Laudera” zbog svog kvrgavog izgleda), „tužnim” granama (C. avellana „Pendula”) i purpurnim lišćem (C. maxima „Purpurea”).
Leska je tradicionalni materijal korišten za pleteno pruće, ograde od takvog pruća, košare i ramove pletenih čamaca. Stablo se može okresivati, a regenerirajući izdanci omogućuju njihovu žetvu svakih nekoliko godina.
Larve raznih vrsta iz reda leptira (Lepidoptera) koriste lesku za ishranu.
Galerija
[уреди | уреди извор]-
Izgled (Fargesova leska) -
Muške rese (obična leska) -
Ženski cvet (obična leska) -
Lišće i plodovi sa bodljikavom ljuskom (turska leska) -
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Kew World Checklist of Selected Plant Families
- ^ Germplasm Resources Information Network: Corylus Архивирано на сајту Wayback Machine (14. јануар 2009)
- ^ Chen, Z.-D. et al., "Phylogeny and evolution of the Betulaceae as inferred from DNA sequences, morphology, and paleobotany", Američki botanički časopis, 86: 1168–1181, 1999. Dostupno na internetu.
- ^ а б в г д Rushforth, K., Trees of Britain and Europe, "Collins". 1999. ISBN 978-0-00-220013-4.
- ^ а б Huxley, A. (urednik), New RHS Dictionary of Gardening, "Macmillan". 1992. ISBN 978-0-333-47494-5.
- ^ а б Bean, W. J., Trees and Shrubs Hardy in the British Isles 8. izdanje, sv. 1, John Murray. 1976. ISBN 978-0-7195-1790-7.
- ^ Erdogan, V., i Mehlenbacher, S. A., "Phylogenetic analysis of hazelnut species (Corylus, Corylaceae) based on morphology and phenology", Sist. Bot. Dergisi, 2002, 9: 83–100.
- ^ Airy, Hubert (1874). „Pollen-grains in the Air”. Nature. 10 (253): 355. S2CID 4077214. doi:10.1038/010355b0.
- ^ а б Flora of China: Corylus heterophylla
- ^ Flora Sjeverne Amerike: Corylus
- ^ Furlow, John J. (1997). „Corylus americana”. Ур.: Flora of North America Editorial Committee. Flora of North America North of Mexico (FNA). 3. New York and Oxford — преко eFloras.org, Missouri Botanical Garden, St. Louis, MO & Harvard University Herbaria, Cambridge, MA.
- ^ „Corylus”. Germplasm Resources Information Network (GRIN). ARS, USDA. Приступљено 2018-07-23.
- ^ „Corylus americana”. Missouri Botanical Garden. Приступљено 2016-07-05.
- ^ Den Virtuella Floran: map
- ^ Trees for Life Hazel species profile Архивирано на сајту Wayback Machine (29. март 2013)
- ^ Shaw, K.; Roy , S.; Wilson, B. (2014). „Corylus yunnanensis”. Црвени списак угрожених врста IUCN. IUCN. 2014: e.T194559A2349249. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-3.RLTS.T194559A2349249.en
. Приступљено 12. 11. 2021.
- ^ Helmstetter, Andrew J.; Buggs, Richard J. A.; Lucas, Stuart J. (2019). „Repeated long-distance dispersal and convergent evolution in hazel”. Scientific Reports. 9 (1): 16016. Bibcode:2019NatSR...916016H. PMC 6831691 . PMID 31690762. doi:10.1038/s41598-019-52403-2.
- ^ Roskov Y.; Kunze T.; Orrell T.; Abucay L.; Paglinawan L.; Culham A.; Bailly N.; Kirk P.; Bourgoin T.; Baillargeon G.; Decock W.; De Wever A. (2014). Didžiulis V., ур. „Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2014 Annual Checklist.”. Species 2000: Reading, UK. Приступљено 26. 5. 2014.
- ^ Corylus iberica
- ^ Kew World Checklist of Selected Plant Families
- ^ Agroatlas Corylus colchica info
- ^ Stritch, L.; Roy, S.; Shaw, K.; Wilson, B. (2020). „Corylus cornuta”. Црвени списак угрожених врста IUCN. IUCN. 2020: e.T194448A174149241. Приступљено 15. 4. 2022.
- ^ „Corylus cornuta Marshall”. Plants of the World Online. Board of Trustees of the Royal Botanic Gardens, Kew. Приступљено 8. 4. 2021.
- ^ „Corylus cornuta” (PDF). Alberta Centre for Reclamation and Restoration Ecology. University of Alberta. Архивирано из оригинала (PDF) 23. 8. 2016. г. Приступљено 22. 11. 2017.
- ^ Pigg, K. B.; Manchester S. R.; Wehr W. C. (2003). „Corylus, Carpinus, and Palaeocarpinus (Betulaceae) from the Middle Eocene Klondike Mountain and Allenby Formations of Northwestern North America”. International Journal of Plant Sciences. 164 (5): 807—822. S2CID 19802370. doi:10.1086/376816.
Literatura
[уреди | уреди извор]- Stults, Debra Z.; Axsmith, Brian J. (2009). „Betulaceae from the Pliocene and Pleistocene of Southwest Alabama, Southeastern United States”. Review of Palaeobotany and Palynology. 155 (1–2): 25—31. doi:10.1016/j.revpalbo.2009.01.001.
- Chen, Zhi-Duan; Manchester, Steven R.; Sun, Hai-Ying (1999). „Phylogeny and Evolution of the Betulaceae as Inferred from DNA Sequences, Morphology, and Paleobotany”. American Journal of Botany. 86 (8): 1168—1181. JSTOR 2656981. PMID 10449397. doi:10.2307/2656981.
- Bousquet, J., Strauss, S. H. & Li, P. 1992. Complete Congruence Between Morphological And Rbcl-Based Molecular Phylogenies In Birches And Related Species (Betulaceae). Molecular Biology And Evolution, 9, 1076-1088. ISSN 0737-4038
- Whitcher, I. N. & Wen, J. 2001. Phylogeny And Biogeography Of Corylus (Betulaceae): Inferences From Its Sequences. Systematic Botany, 26, 283-298. ISSN 0363-6445
- Yoo, K.-O.; Wen, J. (2007). „Phylogeny of Carpinus and subfamily Coryloideae (Betulaceae) based on chloroplast and nuclear ribosomal sequence data”. Plant Systematics and Evolution. 267 (1–4): 25—35. S2CID 46108485. doi:10.1007/s00606-007-0533-2.
- Angiosperm Phylogeny Group (2009), „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”, Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 105—121, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x
- Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase”. Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1 .
- Soltis DE, Smith SA, Cellinese N, Wurdack KJ, Tank DC, Brockington SF, Refulio-Rodriguez NF, Walker JB, Moore MJ, Carlsward BS, Bell CD, Latvis M, Crawley S, Black C, Diouf D, Xi Z, Rushworth CA, Gitzendanner MA, Sytsma KJ, Qiu YL, Hilu KW, Davis CC, Sanderson MJ, Beaman RS, Olmstead RG, Judd WS, Donoghue MJ, Soltis PS (2011). „Angiosperm phylogeny: 17 genes, 640 taxa”. Am J Bot. 98 (4): 704—730. PMID 21613169. doi:10.3732/ajb.1000404.
- Xiang X-G, Wang W, Li R-Q, Lin L, Liu Y, Zhou Z-K, Li Z-Y, Chen Z-D (2014). „Large-scale phylogenetic analyses reveal fagalean diversification promoted by the interplay of diaspores and environments in the Paleogene”. Perspectives in Plant Ecology, Evolution and Systematics. 16 (3): 101—110. doi:10.1016/j.ppees.2014.03.001.
- Chen Z-D, Manchester SR, Sun H-Y (1999). „Phylogeny and evolution of the Betulaceae as inferred from DNA sequences, morphology, and palaeobotany”. Am J Bot. 86 (8): 1168—1181. JSTOR 2656981. PMID 10449397. doi:10.2307/2656981 .
- Martins, S.; SimAues, F.; Matos, J.; Silva, A. P.; Carnide, V. (2014). „Genetic relationship among wild, landraces, and cultivars of hazelnut (Corylus avellana) from Portugal revealed through ISSR and AFLP markers”. Plant Systematics and Evolution. 300 (5): 1035—1046. S2CID 18832843. doi:10.1007/s00606-013-0942-3. hdl:10348/6564 .
- „Kent cobnuts”. Roughway Farm. 2019. Приступљено 4. 2. 2019.
- „BBC: On your farm - The Kentish cobnut”. BBC. 15. 7. 2018. Приступљено 4. 2. 2019.
- „What is a Cobnut”. kentishcobnutsassociation. Приступљено 2021-11-12.
- „Hazelnuts in Ontario – Growing, Harvesting and Food Safety”. gov.on.ca. Архивирано из оригинала 2019-08-09. г. Приступљено 2014-11-07.
- „Fındık”. Yeni Ansiklopedi (на језику: турски). јануар 2011. Архивирано из оригинала 2012-01-04. г. Приступљено 2017-12-15.
- „Hazelnuts (with shell); Crops by Region, World List, Production Quantity, 2021”. UN Food and Agriculture Organization, Statistics Division (FAOSTAT). 2023. Приступљено 29. 4. 2023.
- Medrich, Alice (2015). Pure Dessert: True Flavors, Inspiring Ingredients, and Simple Recipes. Artisan Books. стр. 157. ISBN 9781579656850. „gianduja resembles a bar of chocolate. It is softer on the tooth than a plain chocolate bar (because of the oil from the hazelnuts)”
- Hugh Fearnley-Whittingstall (8. 9. 2007). „Nuts, whole hazelnuts”. The Guardian.
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]- Eichhorn, Markus (decembar 2010). „The Hazel Tree”. Test Tube. Brady Haran za Univerzitet u Nottinghamu.
- Corylus avellana - information, genetic conservation units and related resources.
- Flora of North America: Betulaceae
