Јастреб гуштераш
Jastreb gušteraš | |
---|---|
Kaupifalco monogrammicus | |
Snimljeno u Keniji | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Podtip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | Kaupifalco Bonaparte, 1854
|
Vrsta: | K. monogrammicus
|
Binomno ime | |
Kaupifalco monogrammicus (Temminck, 1824)
|
Jastreb gušteraš ili mišar gušteraš (lat. Kaupifalco monogrammicus) je vrsta ptice grabljivice iz porodice jastrebova. Naseljava veći deo Subsaharske Afrike od Eritreje do Južnoafričke Republike.
Opis[uredi | uredi izvor]
Jastreb gušteraš je mala zdepasta ptica grabljivica, čija dužina tela dostiže 35–37 cm, a raspon krila oko 79 cm. Mužjaci u proseku teže 246 g, a ženke 304 g. Perje gornjih delova tela, glave i grudi je sivo. Ispod kljuna na grlu ima uspravnu crnu liniju, po čemu se razlikuje od svih drugih ptica grabljivica. Trbuh je prugast crno-beo. Potkrilno perje je belo sa crnim vrhovima. Rep je crn, sa belim vrhom i jednom belom prugom. Oči su tamnocrvenkastosmeđe. Voskovica i noge su narandžasto-crvenkaste. Polovi se po izgledu ne razlikuju značajno. Mladi jastrebovi gušteraši izgledom podsećaju na odrasle jedinke, jedine razlike su boja krila, koja kod mladih ptica ima nijansu smeđe i boja nogu i voskovice, koje su svetlije narandžasto-žućkaste.[2]
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Jastreb gušteraš naseljava Subsaharsku Afriku od Eritreje na severu do severoistočnog dela Južnoafričke Republike na jugu. Brojna je vrsta u zapadnoj Africi, Zimbabveu, Mozambiku i severoistočnoj Namibiji, u Bocvani i Južnoafričke Republici.[3][4] Omiljeno stanište su mu vlažne šumovite savane, naročito one u kojim rastu vrste drveća iz roda miombo (Brachystegia), ivice šuma i šumovite obale reka.[4] Ima ga, naročito zimi, u sušnim savanama u kojima rastu trnoviti žbunovi u istočnoj i srednjoj Africi.[2][3]
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Glavni plen su mu beskičmenjaci, gmizavci i sisari. Najbrojniji plen su mu skakavci i termiti, po težini to su glodari. Od gmizavaca omiljeni plen su mu gušteri iz rodova Mabuya i Agama, zatim zmije, a lovi i žabe.[4]
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Gnezdi se od septembra do novembra. Monogamna je ptica i parovi često ostaju zajedno do kraja života.[5] Oba pola su uključena u pravljenje gnezda, koje je malo i kompaktno, svijeno od grančica, na krošnjama drveća, često na delu grane u blizini stabla drveta. Gnezdo je obloženo suvom travom, zelenim lišćem ili lišajevima.[5][2]
Kao i neke druge ptice grabljivice, jastreb gušteraš koristi napuštena gnezda drugih ptica.[6] Kada sam gradi gnezdo, gradi ga na nižem delu krošnje, dok se preuzeto napušteno gnedo može nalaziti i na višim delovima krošnje. Povremeno, zbog zauzimanja napuštenih gnezda dolazi u sukob sa kratkonogim kobcem (Accipiter badius),[6] jer je on slične veličine, naseljava slično stanište i areal.[2]
U leglu se nalazi od 1 do 3 jajeta, na kojima leži ženka, do izleganja dolazi nakon 32–34 dana.[2] U ovom periodu mužjak hrani ženku, a oboje hrane ptiće 40 dana nakon izleganja. Ptići postaju potpuno samostalni nakon otprilike 90 dana.[2]
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Prema nekim molekularno filogenetskim studijama jastreb gušteraš nije blisko srodan vrstama roda Buteo, već vrstama roda Accipiter.[7] Kojima je i morfološki sličniji, na primer jastreb gušteraš ima zašiljena i kratka krila.[5]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ BirdLife International (2016). „Kaupifalco monogrammicus”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2016: e.T22695421A93508702. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22695421A93508702.en. Pristupljeno 13. 7. 2019.
- ^ a b v g d đ Oberprieler, Ulrich (2012). The Raptor Guide of Southern Africa. Singapore: Craft International. str. 170. ISBN 978-0-9921701-0-3.
- ^ a b Hockey, Dean (4. 3. 2010). „Kaupifalco monogrammicus”. Biodiversity Explorer. Iziko museum of Cape Town. Pristupljeno 2. 4. 2016.[mrtva veza]
- ^ a b v Thiollay, J.M. (15. 6. 1988). „Comparative foraging adaptations of small raptors in a dense African savanna”. Ibis. 132: 42—47. doi:10.1111/j.1474-919x.1990.tb01015.x.
- ^ a b v Carnaby, Trevor (2009). Beat About the Bush Birds. Johannesburg, South Africa: Jacana Media (Pty) Ltd. str. 548. ISBN.
- ^ a b Malan, Gerard (2009). Raptor survey and monitoring. Pretora, South Africa: BRIZA PUBLICATIONS. str. 58. ISBN 978-1-920146-03-0.
- ^ Lerner, Heather (29. 3. 2016). „Molecular Phylogenetics of the Buteonine Birds of Prey”. The Auk. 125 (2): 304—315.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Barlow, Clive; Wacher, Tim; Disley, Tony (2005). A field guide to birds of The Gambia and Senegal. Yale University Press.