Јастреб гуштераш

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jastreb gušteraš
Kaupifalco monogrammicus
Snimljeno u Keniji
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Podtip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Kaupifalco

Bonaparte, 1854
Vrsta:
K. monogrammicus
Binomno ime
Kaupifalco monogrammicus
(Temminck, 1824)

Jastreb gušteraš ili mišar gušteraš (lat. Kaupifalco monogrammicus) je vrsta ptice grabljivice iz porodice jastrebova. Naseljava veći deo Subsaharske Afrike od Eritreje do Južnoafričke Republike.

Opis[uredi | uredi izvor]

Jastreb gušteraš je mala zdepasta ptica grabljivica, čija dužina tela dostiže 35–37 cm, a raspon krila oko 79 cm. Mužjaci u proseku teže 246 g, a ženke 304 g. Perje gornjih delova tela, glave i grudi je sivo. Ispod kljuna na grlu ima uspravnu crnu liniju, po čemu se razlikuje od svih drugih ptica grabljivica. Trbuh je prugast crno-beo. Potkrilno perje je belo sa crnim vrhovima. Rep je crn, sa belim vrhom i jednom belom prugom. Oči su tamnocrvenkastosmeđe. Voskovica i noge su narandžasto-crvenkaste. Polovi se po izgledu ne razlikuju značajno. Mladi jastrebovi gušteraši izgledom podsećaju na odrasle jedinke, jedine razlike su boja krila, koja kod mladih ptica ima nijansu smeđe i boja nogu i voskovice, koje su svetlije narandžasto-žućkaste.[2]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Jastreb gušteraš naseljava Subsaharsku Afriku od Eritreje na severu do severoistočnog dela Južnoafričke Republike na jugu. Brojna je vrsta u zapadnoj Africi, Zimbabveu, Mozambiku i severoistočnoj Namibiji, u Bocvani i Južnoafričke Republici.[3][4] Omiljeno stanište su mu vlažne šumovite savane, naročito one u kojim rastu vrste drveća iz roda miombo (Brachystegia), ivice šuma i šumovite obale reka.[4] Ima ga, naročito zimi, u sušnim savanama u kojima rastu trnoviti žbunovi u istočnoj i srednjoj Africi.[2][3]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Glavni plen su mu beskičmenjaci, gmizavci i sisari. Najbrojniji plen su mu skakavci i termiti, po težini to su glodari. Od gmizavaca omiljeni plen su mu gušteri iz rodova Mabuya i Agama, zatim zmije, a lovi i žabe.[4]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Gnezdi se od septembra do novembra. Monogamna je ptica i parovi često ostaju zajedno do kraja života.[5] Oba pola su uključena u pravljenje gnezda, koje je malo i kompaktno, svijeno od grančica, na krošnjama drveća, često na delu grane u blizini stabla drveta. Gnezdo je obloženo suvom travom, zelenim lišćem ili lišajevima.[5][2]

Kao i neke druge ptice grabljivice, jastreb gušteraš koristi napuštena gnezda drugih ptica.[6] Kada sam gradi gnezdo, gradi ga na nižem delu krošnje, dok se preuzeto napušteno gnedo može nalaziti i na višim delovima krošnje. Povremeno, zbog zauzimanja napuštenih gnezda dolazi u sukob sa kratkonogim kobcem (Accipiter badius),[6] jer je on slične veličine, naseljava slično stanište i areal.[2]

U leglu se nalazi od 1 do 3 jajeta, na kojima leži ženka, do izleganja dolazi nakon 32–34 dana.[2] U ovom periodu mužjak hrani ženku, a oboje hrane ptiće 40 dana nakon izleganja. Ptići postaju potpuno samostalni nakon otprilike 90 dana.[2]

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Prema nekim molekularno filogenetskim studijama jastreb gušteraš nije blisko srodan vrstama roda Buteo, već vrstama roda Accipiter.[7] Kojima je i morfološki sličniji, na primer jastreb gušteraš ima zašiljena i kratka krila.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2016). Kaupifalco monogrammicus. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2016: e.T22695421A93508702. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22695421A93508702.en. Pristupljeno 13. 7. 2019. 
  2. ^ a b v g d đ Oberprieler, Ulrich (2012). The Raptor Guide of Southern Africa. Singapore: Craft International. str. 170. ISBN 978-0-9921701-0-3. 
  3. ^ a b Hockey, Dean (4. 3. 2010). „Kaupifalco monogrammicus”. Biodiversity Explorer. Iziko museum of Cape Town. Pristupljeno 2. 4. 2016. [mrtva veza]
  4. ^ a b v Thiollay, J.M. (15. 6. 1988). „Comparative foraging adaptations of small raptors in a dense African savanna”. Ibis. 132: 42—47. doi:10.1111/j.1474-919x.1990.tb01015.x. 
  5. ^ a b v Carnaby, Trevor (2009). Beat About the Bush Birds. Johannesburg, South Africa: Jacana Media (Pty) Ltd. str. 548. ISBN. 
  6. ^ a b Malan, Gerard (2009). Raptor survey and monitoring. Pretora, South Africa: BRIZA PUBLICATIONS. str. 58. ISBN 978-1-920146-03-0. 
  7. ^ Lerner, Heather (29. 3. 2016). „Molecular Phylogenetics of the Buteonine Birds of Prey”. The Auk. 125 (2): 304—315. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Barlow, Clive; Wacher, Tim; Disley, Tony (2005). A field guide to birds of The Gambia and Senegal. Yale University Press. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]