Glavni ustaški stan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Glavni ustaški stan ili skraćeno GUS je bio vladajući organ ustaške stranke u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a sazvao ga je poglavnik Ante Pavelić.

Uspostavljanje[uredi | uredi izvor]

Ustaški emigranti živeli su u raznim zemljama, ali od 1929. godine najznačajnija i najbrojnija grupa ustaških emigranata bila je u Italiji i predvodio ju je Pavelić.[1][2]

Glavni ustaški stan nastao je iz hrvatskog iseljeničkog ureda (Hrvatska emigrantska kancelarija) koji je Pavelić osnovao u Milanu, a njom je upravljao Stanko Hranilović (koristio pseudonim Stanko Đurić) i bio jedan od najbližih Pavelićevih saradnika u to vreme.[3][4][5] Grupu ustaša u Italiji činilo je oko 500 emigranata.[6] Glavni ustaški stan prvobitno je bio stacioniran u Bovenju.[7]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Glavni ustaški stan činili su poglavnik, Doglavničko veće, Pobočnički zbor i poverenici.[8] Pretpostavlja se da je pre Drugog svetskog rata samo Mile Budak bio postavljen za doglavnika, 1934. godine, Marko Došen za predsednika Doglavničkog veća.[9]

Veće zamenika načelnika države (Dvoglavničko veće), telo Glavnog ustaškog stana bilo je u jednom trenutku sastavljeno od najviše dvanaest doglavnika (zamenika poglavara) i najviše sedam poglavnih pobočnika.[10] U maju 1941. godine Pavelić je potpisao zakon koji me Glavni ustaški stan definisao kao vrhovni organ ustaške organizacije.[11]

Doglavničko veće[uredi | uredi izvor]

U martu 1941. godine, članovi Doglavničkog veća bili su :

Pobočnički zbor[uredi | uredi izvor]

Osim doglavnika i njihovog veća, Glavni ustaški stan imao je članove koji su bili pobočnici i koji su činili svoje veće (Pobočnički zbor), čiji su članovi bili :[12]

Poverenici[uredi | uredi izvor]

Pored poglavnika, njegovih zamenika i ađutanata, rukovodstvo ustaške organizacije imalo je i poverenike koje je postavljao poglavnik.[13] Razlikovali su se poverenici Glavnog ustaškog stana od poverenika koji su privremeno imenovani kao privremena vlasti, radi uspostavljanja hrvatske kontrole nad određenim krajevima.[14][15]

Članovi poverenika Glavnog ustaškog stana bili su :[16]

  • Zdenko Blažeković, poverenik za fizičko vaspitanje i sport[17]
  • Božo Cerovski, poverenik za unutrašnje poslove i bezbednost[18]
  • Eugen Dido Kvaternik
  • Vjekoslav Luburić
  • Vilko Pećnikar
  • Branko Rukavina
  • Frane Miletić
  • Ante Štitić
  • Vlado Singer
  • Vlado Herceg
  • Vlado Jonić
  • Franjo Laslo
  • Aleksandar Zajc
  • Danijel Crljen, poverenik za obrazovanje i propagandu[19]
  • Šime Cvitanović[20]
  • Mira Vrličak Dugački[21]
  • Dragan Dujmović[22]
  • Tomiša Grgić[23]
  • Marijan Šimić[24]
  • Nikola Jurišić[25]
  • Mato Jagodić[26]
  • Ivan Pregrad[26]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Magazine of contemporary history. Institut. 2002. str. 257. „U tom kontekstu treba gledati i položaj ustaša čija se jezgra, zajedno s Antom Pavelićem, od 1929. nalazila u Italiji” 
  2. ^ Jelić-Butić 1977, str. 27: "U Italiji je ustaška skupina bila najbrojnija i tu se nalazila vodeća grupa ustaša okupljenih oko Pavelića."
  3. ^ Magazine of contemporary history. Institut. 2002. str. 257. „Pavle Đurić (zapravo Stanko Hranilović, jedan od najbližih Pavelićevih suradnika u to vrijeme, ali Iusu pravo ime "Đurića" nije poznato) ...” 
  4. ^ Matković 2007, str. 59:"Tako je i Hrvatska emigranstka kancelarija (voditelj joj je bio novinar Stanko Hranilović), što ju je Pavelić osnovao ..."
  5. ^ Krizman 1983, str. 524:"U Milanu se nalazila Hrvatska emigrantska kancelarija koja će kasnije prerasti u Glavni ustaški stan. Njoj je zadatak bio da prihvaća prve pridošlice u buduću ustašku organizaciju, no kako u zemljama koje su Paveliću od početka pružale..."
  6. ^ Kolanović 1997, str. 86: "Italijanska skupina ustaša, obuhvaćala je oko 500 emigranata, među kojima su se isticali Stanko Hranilović, Eugen Dido Kvaternik, Mijo Babić, Andrija Artuković, Erih Lisak, Ivo Herenčić, Vilko Pečnikar, Ante Moškov, Jure Francetić, Mijo Bzik, Vjekoslav Servatzy i dr."
  7. ^ Basta 1986, str. 37: "Glavni ustaški stan (GUS) s Pavelićem na čelu nalazio se najprije u mjestu Bovenju u Italiji."
  8. ^ Vojnoistorijski glasnik. Vojnoistorijski institut. 1950. str. 173. „Glavni ustaški stan sačinjavati su: poglavnik, doglavničko vijeće, pobočnički zbor i poverenici.” 
  9. ^ Basta 1986, str. 36:"Izgleda da je prije rata samo Mile Budak bio imenovan doglavnikom (1934. godine) i Marko Došen za pročelnika doglavničkog vijeća."
  10. ^ Šibl 1967, str. 73 "Shema ustaške organizacije bila je slijedeća: vodstvo ustaškog pokreta sačinjavao je Glavni ustaški stan, koji se sastojao od: - Poglavnika — Doglavničkog vijeća (od najviše 12 članova) — Pobočničkog zbora (od najviše 7 poglavnih pobočnika)"
  11. ^ Kolanović 1997, str. 35
  12. ^ Ademović 2000, str. 264
  13. ^ Peršen 1990, str. 35:"Vodstvo ustaške organizacije u početku NDH sačinjavali su: poglavnik, doglavnici, poglavni pobočnici i povjerenici. Oni su sačinjavali Glavni ustaški stan (GUS). Povjerenike Glavnog ustaškog stana imenovao je poglavnik. "
  14. ^ Jelić-Butić 1977, str. 109:"Osim imenovanja spomenutih privremenih povjerenika, koji su imali izvanredne funkcije na pojedinim područjima NDH, .... povjerenici koji nisu imali ništa zajedničko sa spomenutim ustaškim povjerenicima u pojedinim područjima, koji su bili privremeno imenovani za privremeno vršenje dužnosti i organiziranje vlasti"
  15. ^ Peršen 1990, str. 35
  16. ^ Jelić-Butić 1977, str. 109:"Treću grupu funkcionera u GUS-u činili su povjerenici, koji nisu imali ništa zajedničko sa spomenutim ustaškim povjerenicima u pojedinim područjima, koji su bili imenovani za privremeno vršenje dužnosti i organiziranje vlasti. To je bila i najmnogobrojnija grupa funkcionera u GUS-u, a u njoj su, tokom vremena, bili: Eugen Kvaternik, Vjekoslav Luburić, Vilko Pećnikar, Branko Rukavina, Frane Miletić, Ante Štitić, Zdenko Blažeković, Božo Cerovski, Vlado Singer, Vlado Herceg, Tomislav Grgić, Danijel Crljen, Vlado Jonić, Franjo Laslo, Aleksandar Seitz.
  17. ^ Stuparić 1997, str. 41
  18. ^ Zbornik sjećanja Zagreb 1941-1945. Gradska konferencija SSRNH. 1982. str. 264. „Nakon nekoliko dana, logor je posjetio povjerenik za javni red i sigurnost u Zagrebu Božo Cerovski. Tražio je razgovor s Keršovanijem. Poznavali su se još iz kaznionice Lepoglava, gdje je Cerovski bio na robiji kao hrvatski nacionalista za ...” 
  19. ^ Novak 2005, str. 400:"Na skupu je govorio Danijel Crljen, povjerenik za odgoj i promičbu u Glavnom ustaškom stanu"
  20. ^ Nikolić, Vinko (1976). Hrvatska revija: jubilarni zbornik 1951-1975. Knjižnica Hrvatske revije. str. 194. ISBN 978-84-399-5347-0. „Dr. Sime Cvitanović, liječnik, upravitelj zagrebačke bolnice na Rebru 1942-1945., povjerenik u Ustaškoj Obrani,...” 
  21. ^ Šipovac 1987, str. 149:"...Mira Dugački, postavljena za povjerenika u Glavnom stanu ..."
  22. ^ Stuparić 1997, str. 104
  23. ^ Stuparić 1997, str. 139:"U travnju 1941. vraća se u domovinu kao pukovnik Ustaške vojnice, u lipnju 1941. postaje povjerenik u GUS-u,... "
  24. ^ Zbornik Dokumenta. Vojnoistorijski institut (Belgrade, Serbia). 1964. str. 230. „...povjerenik Glavnog Ustaškog Stana gosp. Marijan Šimić...” 
  25. ^ Bulajić 1989, str. 732:"povjerenik Glavnog ustaškog stana u Zagrebu postao je Nikola Jurišić,"
  26. ^ a b Colić 1973, str. 161

Literatura[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Главни_усташки_стан&oldid=27677986”