Er Frans

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Er Frans
Air France
IATA ICAO Oznaka
AF
AFR AIR FRANCE
Osnovana1933.
FilijaleBrit er, Er Korzika, Ridženal, Sitidžet, Transavija[1]
ČvorišteAerodrom Šarl de Gol Aerodrom Orli
Klub putnikaFlying blue
Aerodromski salonSalon prve klase, SkajTim saloni, Saloni biznis klase
AlijansaSkajTim (2000)
Flota387[2]
(uključujući zavisne filijale)
Destinacije189[3]
Slogan kompanije„Pravimo nebo najboljim mestom na Zemlji“
SedištePariz,  Francuska
Ključne ličnostiAleksandr de Žuniak
Veb-sajtwww.airfrance.rs

Er Frans (franc. Compagnie Nationale Air France) je francuska avio-kompanija sa sedištem u Parizu, koja od 2004. godine posluje u sastavu Er Frans-KLM grupe. Leti na domaćim i međunarodnim redovnim putničkim i kargo linijama na 189 destinacija u 91. zemlji na svim kontinentima, osim Australije.
Glavne baze su mu Aerodrom Šarl de Gol i Aerodrom Orli u Parizu, kao i još pet baza širom Francuske.

Pre ujedinjenja sa holandskim KLM-om, Er Frans je bio nacionalna avio-kompanija Francuske. U martu 2007. Er Frans je zapošljavao 102.422 radnika.

Er Frans leti dnevno do Beograda sa aerodroma Šarl de Gol. U saradnji sa Jat ervejzom, Er Frans leti do Beograda ukupno 14 puta nedeljno.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Er Frans je osnovan 7. oktobra 1933. Avio-kompanija je letela do mnogih destinacija u Evropi i do francuskih kolonija u severnoj Africi. Tokom Drugog svetskog rata Er Frans je bio smešten u Kazablanci u Maroku. U početku, evropski letovi su obavljani avionima tipa Daglas DC-3. 1. jula 1946. Er Frans je uspostavio direktne letove između Pariza i Njujorka, sa tehničkim sletanjem radi dopune goriva u Šenonu, u Irskoj. Avion Daglas DC-4 je leteo na pomenutoj ruti nešto manje od 20 časova.[5] Septembra 1947. godine, Er Frans je proširio svoju mrežu destinacija istočnije od Njujorka do For de Fransa, Buenos Ajresa i Šangaja.

Zaključno sa 1948. godinom, Er Frans je posedovao flotu od 130 aviona, jednu od najvećih flota toga vremena.[5]

Er Frans je započeo džet eru avio-saobraćaja 1960. godine sa avionima tipa Karavela SE-210 i Boing 707;[5] koji su za polovinu skratili vreme putovanja i značajno unapredili komfor putnika.[5] Er Frans je, kasnije, postao jedan od prvih avio-prevoznika koji je uveo u flotu avione tipa Boing 747 i, u isto vreme, jedan od avio-prevoznika sa najvećim brojem aviona tog tipa u floti.

21. januara 1976. godine, Er Frans je obavio prvi let supersoničnim avionom Konkord, registarskih oznaka F-BVFA, na relaciji Pariz Šarl de Gol - Rio de Žaneiro, (preko Dakara). Letovi do Njujorka (DžFK) – jedini letovi Konkorda koji su trajali od početka do kraja njegove komercijalne upotrebe – započeli su 22. novembra 1977. Let je trajao 3 sata i 23 minuta, dvostruko brže od brzine zvuka. Er Frans je bio jedan od ukupno dve avio-kompanije, pored Britiš ervejza, koje je imao u floti ovaj supersonični avion i obavljao redovan dnevni putnički saobraćaj, do njegovog povlačenja iz komercijalne upotrebe krajem maja 2003.[6]

1987. Er Frans je, zajedno sa, Lufthanzom, Iberijom and SAS grupom osnovao Amadeus, IT kompaniju (poznatiju kao GDS) koja je turističkim agentima omogućila prodaju karata svih avio-prevoznika preko jedinstvenog sistema.

Er Frans je bio prva avio-kompanija koja je uvela u komercijalnu upotrebu uskotrupne avione tipa Erbas 320, a prva letelica mu je isporučena u martu 1988. godine.[7]

30. septembra 2003, Er Frans i holandski KLM objavljuju nameru o spajanju dve avio-kompanije, čije će novo ime glasiti Er Frans-KLM. Spajanje je postalo zvanično 5. maja 2004. U tom trenutku, vlasnici aksija Er Fransa su posedovali 81% te nove kompanije (44% u vlasništvu Francuske države, a 37% u rukama privatnih akcionara), dok se ostatak akcija nalazio u vlasništvu akcionara bivšeg KLM-a. Iako u vlasništvu sada jedinstvene kompanije, Er Frans i KLM su nastavili da lete pod sopstvenim brendovima.

13. januara 2009, Er Frans postaje vlasnik 25% akcija tek privatizovane Alitalije.[8]

12. januara 2012, Er Frans-KLM objavljuju trogodišnji plan transformacije, nazvan Transformacija 2015, čiji je cilj smanjenje troškova i pretvaranje u „svetskog igrača“ broj 1 do 2015. godine. Er Frans, trenutno, godišnje gubi 700 miliona evra.

2004. dolazi do spajanja Er Frans-a i KLM-a.
Broj prevezenih putnika
Er Frans - KLM grupe
Godina Broj putnika
u milionima
Promena u %
2005 70.0
2006 73.5 Rast5
2007 74.8 Rast2
2008 73.8 Pad1
2009 71.4 Pad3
2010 70.75 Pad1
2011 75.78 Rast7

Destinacije[uredi | uredi izvor]

Er Frans je jedan od osnivača SkajTim alijanse.

Vidite: Redovne linije Er Frans

Kod šer ugovori[uredi | uredi izvor]

Izuzimajući svoje filijale i zavisne kompanije, kao i partnere iz SkajTim alijanse, Er Frans ima kod šer ugovore sa sledećim avio-kompanijama, po podacima iz aprila 2012. godine:[9]

Flota[uredi | uredi izvor]

Erbas 320 u retro livreji Er Frans-a.
Boing 777-300ER u livreji SkajTim alijanse.
Konkord, u floti od 1976—2003.

Po podacima iz marta 2016. godine, flota avio-kompanije Er Frans sastoji se od sledećih aviona:[2]

Er Frans Boing 747-400.
Putnička i kargo flota Er Frans-a
Tip aviona U floti Naručeno Broj sedišta po klasama Napomena
F C Y+ Y Ukupno
Erbas A318 18 razl. razl. 131 Najveći operater
ovog tipa aviona
Erbas A319 40 razl. razl. 144
Erbas A320 46 6 razl. razl. 180
Erbas A321 23 razl. razl. 212
Erbas A330-200 15 40 21 147 208
Erbas A350-900 28
Erbas A340-300 13 30 21 224 275
Erbas A380 10 9 80 38 389 516
Boing 777-200ER 25 4 49 24 170 247
35 24 250 309
Boing 777-300ER 40 8 67 28 197 300
14 36 422 472
42 24 317 383
Boing 787-9 14
Kargo flota
Boing 777-200F 2
-
Ukupno 232 40

Prosečna starost flote Er Frans-a iznosi 9,1 godinu (po podacima iz januara 2011, bez kargo flote).[10]

Narudžbine[uredi | uredi izvor]

  • 23. septembra 2011. Er Frans je objavio narudžbinu 50 aviona tipa Erbas 350 i Boing 787, sa opcijom narudžbine dodatnih 60. Prvi Boing 787 Drimlajner će se pridružiti floti 2016. godine, dok bi prvi Erbas 350 trebalo da stigne tokom 2018. godine.
  • 24. maja 2007. Er Frans je objavio da planira povlačenje iz flote aviona Boing 747-400 do 2013,[11] istovremeno naručujući dodatnih 13 letelica Boing 777-300ER i 5 Boinga 777F, čime će uvećati flotu za dodatnih 33 Boinga 777-300ER, 10 Boinga 777F i 12 Erbasa 380.[12]
  • 23. maja 2005. Er Frans je naručio 5 modela Boinga 777F (sa opcijom narudžbine dodatna 3), što ga je činilo prvim korisnikom toga tipa kargo aviona. Prve dve letelice su isporučene u februaru 2009. godine.[13]

Erbas 380[uredi | uredi izvor]

Prvi Erbas A380 u floti.

Er Frans je prva avio-kompanija u svetu koja je naručila avione tipa Erbas 380-800 „superdžambo“ tokom 2001. godine,[14] naručivši 12 aviona, sa opcijom narudžbine još dodatna dva.

Er Frans je, takođe, prva evropska avio-kompanija koja je obavila komercijalni let ovim tipom aviona. Prvi avion im je isporučen 30. oktobra 2009. godine, a prvi let je obavljen na relaciji Pariz-Njujork 23. novembra 2009.[15]

Er Frans leti avionima tipa Erbas 380 do sledećih destinacija:

Svi letovi Er Frans-a, avionima tipa Erbas 380, poleću sa terminala 2E ili satelit terminala 3 aerodroma Šarl de Gol.

Usluga[uredi | uredi izvor]

Kabinske klase[uredi | uredi izvor]

Sedišta u La Premijer (Prvoj) klasi u Boingu 777.

Er Frans nudi četiri primarne klase na svojim, uglavnom dugolinijskim, rutama, i to: La Premijer (Prva), Biznis, Premijum Vojadžer (Premijum ekonomska) i Vojadžer (Ekonomska). Na kratkolinijskim i srednjolinijskim rutama u Evropi, konfiguracija sedišta je takva da se u prednjem delu aviona nalazi Premijum Vojadžer (Premijum ekonomska) klasa, a Vojadžer (Ekonomska) klasa se nalazi iza nje.

La Premijer (Prva) klasa je dostupna samo na interkontinentalnim linijama Er Fransa, i to na svim avionima tipa Erbas A380 i na avionima tipa Boing 777-300ER i Boing 777-200ER, a koji imaju konfiguraciju sa sve četiri klase.[17]

Biznis klasa je, takođe, dostupna samo u dugolinijskom saobraćaju, ali na većem broju tipova aviona, uključujući tu i Erbas A330-200, Erbas A340-300 i Boing 747-400 koji ne poseduju prvu klasu, kao i na tipovima aviona Erbas A380, Boing 777-300ER i Boing 777-200ER.

Ketering tokom leta[uredi | uredi izvor]

Na kratkolinijskim letovima se služe snek i bezalkoholna pića, a u srednjolinijskom saobraćaju u ponudi su predjelo, hladno glavno jelo i dezert, uz alkoholna i bezalkoholna pića.

U interkontinentalnom saobraćaju postoji mogućnost izbora između dva topla glavna jela, pored predjela i dezerta, a takođe se služe ukupno dva obroka, u zavisnosti od dužine leta i vremena dana. Dostupan je širok izbor alkoholnih i bezalkoholnih pića, kao i šampanjac.[18]

Zabava tokom leta[uredi | uredi izvor]

AVOD sistem za zabavu tokom leta i dezert posluženje u biznis klasi

Er Frans nudi svojim putnicima Audio Video na zahtev (skraćeno: AVOD) u svim klasama aviona tipa Erbas 330, 340, 380 i Boing 777. AVOD sistem obuhvata veliki izbor video, audio i muzičkih sadržaja i igrica. Putnici u prvoj i biznis klasi imaju mogućnost odabira početka i kraja programa, kao i premotavanja sadržaja. Na svim letovima, filmove je moguće pratiti na engleskom, španskom ili francuskom jeziku, a odabrane filmove i na kineskom, japanskom i korejskom jeziku. Er Frans, takođe, nudi i mogućnost kratkog kursa učenja jezika, u saradnji sa Berlic Institutom.

Saloni[uredi | uredi izvor]

Saloni Er Frans-a su dostupni svim putnicima prve i biznis klase, kao i putnicima premijum ekonomske klase (samo u Parizu i Amsterdamu), a takođe i vlasnicima kartica kluba lojalnih putnika (Flying Blue Gold, Flying Blue Platinum, SkyTeam Elite Plus).

Klub lojalnih putnika[uredi | uredi izvor]

Salon biznis klase na terminalu 2E aerodroma Šarl de Gol.

Flying Blue je naziv kluba lojalnih putnika Er Frans-a i KLM-a, koji nudi mogućnost prikupljanja poena na osnovu broja preletenih milja i u zavisnosti od klase putovanja. Članstvo je besplatno, a program je podeljen u statuse, i to: standardni, elitni i elitni plus.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavisne filijale Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. januar 2013), airfrance.com, 7. januar 2013.
  2. ^ a b Flota Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. januar 2013), airfrance.com, 7. januar 2013.
  3. ^ Mreža destinacija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. januar 2013), airfrance.com, 7. januar 2013.
  4. ^ „Sezonski red letenja na relaciji Pariz-Beograd”. Arhivirano iz originala 16. 01. 2015. g. Pristupljeno 08. 01. 2013. 
  5. ^ a b v g „Istorija Er Frans-a”. Fotw.net. Arhivirano iz originala 29. 06. 2011. g. Pristupljeno 31. 5. 2011. 
  6. ^ „Kraj decenija sigurnog letenja”. The Birmingham Post. 26. 7. 2000. Arhivirano iz originala 12. 07. 2013. g. Pristupljeno 31. 5. 2011.  Nepoznati parametar |archive= ignorisan (pomoć)
  7. ^ „Evènements aéronautiques de l'année 1988”. Aeroweb-fr.net. Pristupljeno 31. 5. 2011. 
  8. ^ Israely, Jeff (12. 1. 2009). „Zašto su Er Frans-KLM kupili 25% akcija Alitalije”. Time. Arhivirano iz originala 17. 02. 2011. g. Pristupljeno 31. 5. 2011. 
  9. ^ „Kod šer ugovori”. Air France. Arhivirano iz originala 17. 11. 2007. g. Pristupljeno 31. 5. 2009. 
  10. ^ „Starost flote”. Airfleets.net. Pristupljeno 31. 5. 2011. 
  11. ^ DVB planira kupovinu 6 Boinga 747-400 od Er Frans-a Flight International, 5. februar 2008.
  12. ^ Er Frans planira povlačenje Boinga 747-400 iz flote Flight International, 24. maj 2007.
  13. ^ Boeing delivers 777 freighter Seattle Post-Intelligencer, 20. februar 2009.
  14. ^ „ASIATravelTips.com, 18. jun 2001. – Er Frans potvrdio narudžbinu A380”. Asiatraveltips.com. 18. 6. 2001. Pristupljeno 31. 5. 2011. 
  15. ^ Erbas 380 - prvi let, airfrance.com, 7. januar 2013.
  16. ^ Erbas 380 - destinacije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. jun 2012), atwonline.com, 23. mart 2012.
  17. ^ „Air France – Corporate : Livraison du nouveau Boeing 777 à Air France” (PDF). Air France. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 11. 2011. g. Pristupljeno 3. 5. 2011. (in French)
  18. ^ „Letnja vinska karta Er Fransa”. Now.boarding.fr. 22. 6. 2010. Arhivirano iz originala 23. 08. 2011. g. Pristupljeno 22. 8. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]