Ivo Baljkas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivo Baljkas
Lični podaci
Datum rođenja(1892-05-28)28. maj 1892.
Mesto rođenjaŠibenik, Austrougarska
Datum smrti14. mart 1977.(1977-03-14) (84 god.)
Mesto smrtiZagreb, SFRJ

Ivo Baljkas (18921977), novinar, publicista, učesnik Prvog svetskog rata, Narodnooslobodilačke borbe i politički radnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ivo Baljkas rođen je 28. maja 1892. godine u Šibeniku. Osnovnu školu polazio je u rodnom gradu, ali 1906. godine prekida školovanje i zapošljava se u advokatskoj kancelariji I. Krstelja.

Prihvativši socijaldemokratske ideje, organizuje u Šibeniku Savez među radnicima. Od 1912. godine je u redakciji „Crvenog barjaka“, za vreme njegova izlaženja u Šibeniku. Od 1914. do 1917. godine bio je internisan, a zatim pozvan u vojsku.

Nakon završetka rata odlazi u Split, gde radi na uključivanju Socijaldemokratske stranke Dalmacije u Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista).

Na Drugom kongresu KPJ u Vukovaru 1920. godine, izabran je u Centralno partijsko veće Komunističke partije Jugoslavije iz partijskog rukovodstva za Dalmaciju. Ubrzo nakon toga proteran je iz Splita u Šibenik, a italijanske vlasti ga internišu na Žirju do leta 1921. godine.

Godine 1922. izabran je za političkog sekretara Pokrajinskog sekretarijata KPJ za Dalmaciju. Sredinom januara 1923. godine prisustvovao je osnivanju legalne Nezavisne radničke partije Jugoslavije u Beogradu, gde je izabran u Centralno partijsko veće. Vraća se u Dalmaciju potičući osnivanje organizacija i veća NRPJ u Šibeniku, Vodicama, Prviću, itd. Bio je i nosilac izborne liste NRPJ splitskog kotara na izborima za Narodnu skupštinu. Sledeće godine izabran je u Zemaljsko veće NRPJ, a 1925. godine postaje njen sekretar za zagrebačku oblast.

Na Trećem kongresu KPJ u Beču 1926. godine, bio je delegat, te je opet izabran za člana Centralnog komiteta KPJ. Godine 1929. emigrirao je u Argentinu, odakle se vraća u Split i opet ulazi u Pokrajinski komitet za Dalmaciju. Od 1941. do kapitulacije Italije u septembru 1943. godine, bio je internisan u logoru „Ariana Irpina“, nakon čega se pridružuje Narodnooslobodilačkom pokretu.

Posle rata radio je u novinstvu. Bio je glavni urednik „Narodnog lista“ i „Slobodne Dalmacije“, te lektor u „Vjesniku u srijedu“.

Umro je 14. marta 1977. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Frakcionaška delatnost[uredi | uredi izvor]

Baljkas je 1920. godine uz Vicka Jelasku i Ivu Marića bio jedan od lidera „leve frakcije“ u Dalmaciji. Za vreme izbora 1927. godine, zbog pristajanja na saradnju s drugim političkim strankama, bio je partijski kažnjen.

Na sednici sredinom marta 1939. godine, Centralni komitet KPJ uz saglasnost Kominterne isključuje Baljkasa, zajedno sa Jelaskom i Marićem iz KPJ, jer su bili nosioci frakcionaštva u Dalmaciji, suprotstavljajući se političkom pravcu novog rukovodstva KPJ na čelu s Josipom Brozom.

Publicistički rad[uredi | uredi izvor]

Baljkas se bavio i publicističkim radom. Godine 1919. zajedno sa K. Brajerom i V. Matačićem pokreće „Crveni vijak“, a u maju iste godine postao je odgovorni urednik splitskog „Oslobođenja“, koje je izdavao sve do kraja 1920. godine. Godine 1923. uređuje šibenske novine „Fabrika i njiva“, list za socijalističku i političku nauku, a u proleće 1925. godine postaje urednik „Borbe“, organa NRPJ.

Izdavao je priloge i članke u mnogim periodicima: „Radničke novine“ (1918), „Oslobođenje“ (1919, 1920), „Borba, socijalistički kalendar“ (1920), „Radničko jedinstvo“ (1922), „Borba“ (Zagreb 1923, 1924), „Radnik“ (1923), „Hrvatska riječ“ (Split 1924), „Okovani radnik“ (1924), „Radnička borba“ (1924, 1925), „Jadranska pošta“ (1927, 1928), „Organizovani radnik“ (1928), „Radnički odjek“ (1928), „Književnik“ (1936), „Kultura“ (1937, 1938), „Pučki kalendar“ (1937), „Nova Evropa“ (1938).

Od 1. marta 1928. godine izdaje i uređuje list „Radnički odjek“, sve dok nije bio zabranjen 15. septembra iste godine. Uglavnom je sarađivao u radničkoj štampi, posebno pišući o Radničkoj komori u Splitu, težačkom pitanju, te vodeći polemike sa S. Bućom i Antom Ciligom, nakon što se dotični vratio iz Sovjetskog Saveza.

Neka njegova dela su:

  • „O oblasnom proračunu splitske oblasti za godinu 1927.“. Zagreb, 1927.
  • „Agenti buržoazije u radničkim ustanovama“. Split, 1928.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]