Pređi na sadržaj

Игличасто ковиље

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Igličasto kovilje
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Stipa lessingiana
Trin. & Rupr.

Igličasto, ili brdsko kovilje (lat. Stipa lessingiana) je Evroazijska vrsta trava (Poaceae) koja nastanjuje suve pašnjake i kamenjare stepskog i submediteranskog karaktera, od istočne Evrope do Kavkaza, Krima, Azerbajdžana, Armenije, Jermenije, Daurije, Mongolije, zapadne Kine. Areal prema jugu obuhvata Malu Aziju (severni Iran), a prema istoku planinske regione srednje Azije.

U Evropi ovog kovilja ima u Rumuniji (Erdelj – najzapadnija granica areala), Bugarskoj, Grčkoj, Moldaviji, Ukrajini, Rusiji i Turskoj.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Južno-Ruska stepa u vreme cvetanja igličastog kovilja
Populacija u Ukrajini
Talasanje kovilja u parku prirode Sengilevskaja kotlina (rus. Сенгилеевская котловина), Stavropoljska Pokrajina Rusije

Igličasto kovilje je višegodišnja gusto busenasta biljka visoka 25-70 cm. Stabljika je uspravna, gola. Listovi su končasto uzani, uvrnuti, prečnika 0,3-0,6 mm, grubo dlakavi i žlebasti. Lisni rukavac je duži od internodija. Ligula je zakržljala. Cvast 6-20 cm duga, zbijena i uska, labava metlica. Pleve su duguljasto zaoštrene, izvučene u dugu os – osje dugo 13-26 cm, dva puta kolenasto povijeno, do drugog kolenca golo i glatko, a iznad gusto pokriveno dlačicama dugim 3 mm, dok je pri kraju perasto.

Cveta u maju–junu.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Igličasto kovilje raste na termofilnim livadama, a preferira južne i jugozapadne ekspozicije padina i lesnu podlogu. Voli zemljišta sa dovoljnim sadržajem kreča (obligatni kalcifil). Na pogodnim staništima unutar areala ponekad obrazuje guste sastojine (ass. Stipion lessingianae).

Biljka je pontsko-mediteranski florni element.

Privredni značaj[uredi | uredi izvor]

Igličasto kovilje nije značajno kao krmna biljka, stoka može da ga jede samo do klasanja. Seno nije obimno i male je vrednosti. Međutim, zbog lošeg kvaliteta zemljišta na kojem raste, ova vrsta može poslužiti kao dodatni izvor stočne hrane, pri umerenoj ispaši (u slučaju preterane ispaše nestaje sa staništa).

Zbog dekorativnosti u upotrebi je kao ukrasna biljka, sa kultivarima u hortikulturi.

Iako je dosta tolerantna i globalno neugrožena vrsta[1] strogo je zaštićena u Rusiji i Ukrajini, i to zbog stalnog smanjenja površina pod pašnjacima, zbog uloge u zaštiti padina od erozije i zbog značaja u predelu (određuje fizionomiju autentičnog Pri-crnomorskog krajolika).

Vrste roda Stipa – kovilje

· S. aristella · S. balcanica · S. borysthenica · S. bromoides · S. capillata · S. dasyphylla · S. eriocaulis · S. lessingiana · S. pennata · S. pulcherrima · S. tirsa ·


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ IUCN Red List – Stipa lessingiana (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]