Igor Duljaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igor Duljaj
Igor Duljaj, 2009. godine
Lični podaci
Puno ime Igor Duljaj
Datum rođenja (1979-10-29)29. oktobar 1979.(44 god.)
Mesto rođenja Topola, SFR Jugoslavija
Visina 1,75 m
Pozicija defanzivni vezni
Juniorska karijera
1990—1997 Partizan
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1997—2003 Partizan 154 (4)
2004—2010 Šahtjor Donjeck 118 (5)
2010—2014 Sevastopolj 82 (3)
Reprezentativna karijera
2000—2007 SRJ / SCG / Srbija 47 (0)
Trenerska karijera
2016—2019 Šahtjor Donjeck (pomoćnik)
2019—2022 Partizan (pomoćnik)
2022 Teleoptik
2023—2024 Partizan

Igor Duljaj (Topola, 29. oktobar 1979) bivši je srpski fudbaler a sadašnji fudbalski trener.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Klupska[uredi | uredi izvor]

Duljaj je u mlađe kategorije Partizana prešao 1990. godine.[1] Za prvi tim je debitovao u sezoni 1997/98. Debitantski nastup je zabeležio protiv Zemuna a prvi gol je postigao protiv Čukaričkog.[2] U dresu Partizana je osvojio tri šampionske titule (1999, 2002. i 2003) i dva nacionalna Kupa (1998. i 2001). Duljaj je sa klubom izborio i plasman u Ligu šampiona u sezoni 2003/04.[3] Nastupio je tada na svih šest utakmica grupe F u kojoj su Partizanovi protivnici bili Real Madrid, Porto i Olimpik Marselj.[4] Za Partizan je nastupio na ukupno 207 takmičarskih utakmica i postigao je pet golova.[5]

Dana 16. februara 2004. godine, Duljaj je dobio ponudu od Šahtjora iz Donjecka. Predsednik kluba Rinat Ahmetov je poslao privatan avion po njega.[6] Po sletanju u Donjeck odlazi na lekarske preglede i posle samo osam sati od prvog kontakta sa timom iz Ukrajine, Duljaj prihvata ponudu i potpisuje vernost „narandžasto-crnima” na pet godina.[7] U februaru 2006. godine je potpisao novi petogodišnji ugovor sa Šahtjorom.[8] Ostao je u Šahtjoru šest i po godina i učestvovao je u najvećim uspesima u klupskoj istoriji. Sa klubom iz Donjecka je četiri puta bio prvak države (2005, 2006, 2008. i 2010) i dva puta osvajač nacionalnog Kupa (2004. i 2008). Pored ovoga, sa Šahtjorom je osvojio i Kup UEFA u sezoni 2008/09.[9] Zbog ovog uspeha, svi fudbaleri kluba iz Donjecka, među kojima je i srpski internacionalac Igor Duljaj, odlikovani su "Ordenom za hrabrost trećeg reda" od strane tadašnjeg predsednika Ukrajine Viktora Juščenka.[10]

U julu 2010. je potpisao za novog ukrajinskog prvoligaša, FK Sevastopolj.[11] U ovom klubu je ostao do 2014. godine kada je usled pripajanja Krima Ruskoj Federaciji, FK Sevastopolj prestao da postoji.

Reprezentativna[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju je debitovao 15. novembra 2000. godine u prijateljskom meču sa Rumunijom (1:2).[12] Bio je standardni član reprezentacije Srbije i Crne Gore u kvalifikacijama za SP 2006. Na Svetskom prvenstvu 2006. u Nemačkoj bio je starter u sva tri meča reprezentacije SCG.[12]

Nakon prvenstva bio je standardan član reprezentacije Srbije. Na prvoj, istorijskoj utakmici pod imenom Srbija, 16 avgusta 2006 godine, sa novim dresovima, nadimkom, zastavom i himnom ostvaren je trijumf nad selekcijom Češke. Po izlasku Dejana Stankovića iz igre, Duljaj je nosio kapitensku traku svoje zemlje.[6] Poslednji put za Srbiju nastupio je 24. novembra 2007. protiv Kazahstana (1:0) u Beogradu.

Na turneji reprezentacije SR Jugoslavije 2001. u Indiji odigrao je još pet utakmica. Nastupio je na mečevima protiv Bosne i Hercegovine (1:0), Bangladeša (4:1), Rumunije (2:0), Japana (1:0) i ponovo u finalu protiv BIH (2:0), ali FIFA nije priznala susrete sa ovog turnira kao zvanične međudržavne. Na susretu protiv Japana (1:0) je bio i strelac pobedonosnog gola.[13]

U novembru 2007. godine, Fudbalski savez Srbije (FSS) dodelio je Igoru Duljaju "Zlatnu loptu" za jubilarnih 50 odigranih utakmica u nacionalnom dresu. Ovo priznanje Duljaju je u sportskom centru "Kovilovo" uručio tadašnji predsednik FSS Zvezdan Terzić.[14]

Za reprezentacije SR Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i na kraju Srbije odigrao je ukupno 52 utakmice, od toga 47 zvaničnih susreta.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Za trenersku profi licencu se školovao u Ukrajini gde mu je prvi posao bio u B timu Šahtjora. Potom je tri godine bio pomoćnik Paulu Fonseki u prvom timu kluba iz Donjecka.[15][16]

U Partizan se vratio na poziv Sava Miloševića i pojačao stručni štab crno-belih u decembru 2019. godine.[17] Kada je Milošević otišao, naredni trener Aleksandar Stanojević je zadržao Duljaja u stručnom štabu i promovisao ga u prvog pomoćnika.[18] Nakon odlaska Stanojevića i dolaska Ilije Stolice, Duljaj je preuzeo mesto glavnog trenera u Partizanovoj filijali Teleoptiku.[19] Sa Teleoptikom je prvi deo sezone 2022/23. u Srpskoj ligi Beograda završio na četvrtom mestu. Nakon ostavke Gordana Petrića krajem februara 2023, Igor Duljaj je postavljen za trenera Partizana.[20] Pet kola pred kraj 2023/24. sezone, smenjen je jednoglasnom odlukom donešenom na sednici Upravnog odbora kluba. Umesto Duljaja, za glavnog trenera imenovan je Albert Nađ, koji je kao asistent prethodno bio deo stručnog štaba. Klub se zahvalio Duljaju na njegovom doprinosu i poželeo mu sreću u budućim poduhvatima.[21]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Klupska[uredi | uredi izvor]

Klub Sezona Prvenstvo Kup Evropa Ostalo Ukupno
Nastupa Golova Nastupa Golova Nastupa Golova Nastupa Golova Nastupa Golova
Partizan 1997/98. 5 1 2 0 0 0 7 1
1998/99. 15 0 5 0 2 0 22 0
1999/00. 32 1 2 0 7 0 41 1
2000/01. 28 1 5 0 4 0 37 1
2001/02. 29 1 1 1 4 0 34 2
2002/03. 31 0 3 0 7 0 41 0
2003/04. 14 0 1 0 10 0 25 0
Ukupno 154 4 19 1 34 0 207 5
Šahtjor Donjeck 2003/04. 9 0 2 0 0 0 11 0
2004/05. 24 2 7 0 13 0 0 0 44 2
2005/06. 24 0 1 0 10 0 1 0 36 0
2006/07. 20 1 4 0 7 0 1 0 32 1
2007/08. 14 1 7 1 6 0 1 0 28 2
2008/09. 13 1 2 0 10 0 1 0 26 1
2009/10. 14 0 2 0 2 0 18 0
Ukupno 118 5 25 1 48 0 4 0 195 6
Sevastopolj 2010/11. 23 0 1 0 24 0
2011/12. 28 2 2 0 30 2
2012/13. 22 1 5 0 27 1
2013/14. 9 0 1 0 10 0
Ukupno 82 3 9 0 91 3
Ukupno u karijeri 354 12 53 2 82 0 4 0 493 14

Reprezentativna[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Godina Utakmice Golovi
SR Jugoslavija 2000. 2 0
2001. 2 0
2002. 7 0
Srbija i Crna Gora 2003. 6 0
2004. 5 0
2005. 8 0
2006. 5 0
Srbija 2006. 6 0
2007. 6 0
Ukupno 47 0

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Partizan

Šahtjor

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Umesto hleba, prodavao je finte sa loptom!”. mondo.rs. 2. 6. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  2. ^ „JEDNOG DANA TRENER PARTIZANA - Igor Duljaj o karijeri, Teleoptiku, ratu u Ukrajini…”. Sportski žurnal. 4. 1. 2023. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  3. ^ „Partizan u Ligi šampiona !!! (update)”. b92.net. 28. 8. 2003. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  4. ^ „Igor Duljaj - Matches in European Cups”. rsssf.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  5. ^ „Igor Duljaj”. partizanopedia.rs. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  6. ^ a b „Igor Duljaj - biografija”. akademija-duljaj.com. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  7. ^ „Duljaj:"Teško mi je, odlazim od kuće". b92.net. 17. 2. 2004. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  8. ^ „Duljaj produžio ugovor sa Šahtjorom”. mondo.rs. 21. 2. 2006. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  9. ^ „Šahtjor-poslednji osvajač Kupa UEFA”. b92.net. 28. 9. 2009. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  10. ^ „Juščenko odlikovao igrače Šahtjora”. b92.net. 26. 5. 2009. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  11. ^ „Duljaj iz Donjecka u Sevastopolj”. b92.net. 27. 7. 2010. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  12. ^ a b „Igor Duljaj”. reprezentacija.rs. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  13. ^ „JUGOSLAVIJA - Japan 1:0”. arhiva.srbija-info.gov.rs. 23. 1. 2001. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  14. ^ „"Zlatna lopta" Igoru Duljaju”. mondo.rs. 15. 11. 2007. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  15. ^ „Bravo! Duljaj uz Fonseku na klupi Šahtjora”. mozzartsport.com. 1. 6. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  16. ^ „Poruka Igora Duljaja: Partizane, osloni se na svoju školu”. mozzartsport.com. 3. 2. 2019. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  17. ^ „Milošević pojačao stručni štab: Duljaj u Partizanu”. novosti.rs. 20. 12. 2019. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  18. ^ „STANOJEVIĆ PRESEKAO: Partizanov RATNIK ostaje u Humskoj!”. republika.rs. 1. 9. 2020. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  19. ^ „Igor Duljaj trener Teleoptika”. mozzartsport.com. 16. 8. 2022. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  20. ^ „Igore, dobro došao!”. partizan.rs. 27. 2. 2023. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  21. ^ „SAOPŠTENJE FK PARTIZAN”. partizan.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]