Kanopus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kanopus

Slika Pramca sa Ekspedicije 6
Položaj na nebu
Epoha J2000      Ravnodnevnica J2000
Sazvežđe Pramac
Izgovor /kəˈnpəs/[1]
Rektascenzija 06h 23m 57.10988s[2]
Deklinacija −52° 41′ 44.3810″[2]
Prividna magnituda (V) −0.74[3]
Karakteristike
Spektralni tip A9 II[4][5]
U−B indeks boja +0.10[3]
B−V indeks boja +0.15[3]
Astrometrija
Radijalna brzina (Rv)20,3±0,5[6] km/s
Sopstveno kretanje (μ) RA: 19.93[2] mas/g
Dek.: 23.24[2] mas/g
Paralaksa (π)10.55 ± 0.56[2] mas
Rastojanje310 ± 20 ly
(95 ± 5 ps)
Apsolutna magnituda (MV)–5.71[7]
Detalji
Masa8,0±0,3[8] (2013)
10,1±0,1[9] (2011) M
Poluprečnik71±4[8] (2013)
73,3±5,2[10] (2021) R
Luminoznost10,700[8] L
Površinska gravitacija (log g)1,70±0,05[10] cgs
Temperatura7,400[11] K
Metaličnost [Fe/H]–0.07[7] dex
Rotacija≥298 d[12]
Rotaciona brzina (v sin i)9[11] km/s
Starost25,1±2,5[9] Myr
Druge oznake
Suhayl, Suhel, Suhail, α Carinae, CPD−52°1941, FK5 245, GC 8302, HD 45348, HIP 30438, HR 2326, SAO 234480[13]
Referentne baze podataka
SIMBADdata
Kanopus snimljen sa Međunarodne svemirske stanice
Značajni objekti južnog neba.

Kanopus ili alfa Pramca (lat. Canopus, α Carinae, α Car) je najsjajnija zvezda sazvežđa Pramac i druga najsjajnija zvezda noćnog neba.[14][15] Ime je dobila po Kanobu (grč. Κάνωβος), mitskom Menelajevom navigatoru koji je odveo grčku flotu do Troje.[16][17]

Kanopus je deo Škorpija-Kentaur asocijacije, grupe mladih zvezda koje su nastale zajedno i zajedno se kreću kroz galaksiju.[18]

Nomenklatura[uredi | uredi izvor]

Ime Canopus je latinizacija starogrčkog imena Κάνωβος/Kanôbos, zabeleženog u Almagestu Klaudija Ptolomeja (oko 150. nove ere). Eratosten je koristio isti pravopis.[19] Hiparh je to napisao kao Κάνωπος. Džon Flamstid je pisao Kanobus,[20] kao i Edmond Halej u svom Catalogus Stellarum Australium[21] iz 1679. godine. Ime ima dva moguća izvođenja, oba navedena u Ričard Hinkli Alenovom delu Imena zvezda: Njihovo znanje i značenje.

U 2016. godini, Međunarodna astronomska unija organizovala je Radnu grupu za imena zvezda (WGSN) za katalogizaciju i standardizaciju podrobnih imena za zvezde.[24] Prvi bilten WGSN-a iz jula 2016. uključivao je tabelu prve dve grupe imena koje je odobrio WGSN, uključujući Kanopus za ovu zvezdu.[25] Kanopus je sada uključen u IAU katalog imena zvezda.[26]

Položaj na nebu[uredi | uredi izvor]

Kanopus je zvezda južnog neba i nije vidljiv severnije od 26° severne geografske širine. To povlači da nije vidljiv iz Atine, ali se vidi iz Aleksandrije. Prvi ga je opisao Eratosten, koji je radio u Aleksandriji, pod nazivom Περίγειος — što na grčkom znači „blizu zemlje“, s obzirom na to ta tako daleko na severu Kanopus nikada ne izlazi visoko iznad horizonta. Kasnije, kod Ptolomeja, postaje deo sazvežđa Argo navis (brod Argo). Kada je Nikola Luj de Lakaj podelio Argo navis na današnja Pramac, Krmu i Jedra, Kanopus je postao deo Pramca.[16]

Zbog svog sjaja, antičkim moreplovcima severne hemisfere, ali koji su se nalazili dovoljno južno da ga vide, Kanopus je ukazivao na smer juga. S obzirom na to da se nalazi dovoljno isod ravni ekliptike, posmatrano iz svemira Sunce ga nikada ne zaklanja, zbog čega ga mnogi savremeni sateliti koriste za orijentaciju tako što imaju posebnu „kameru za praćenje Kanopusa“ (engl. Canopus Star Tracker).[15][16]

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

Kanopus je redak primer svetlog džina (ili superdžina, zavisno od izvora) klase F.[27] Gledan golim okom, Kanopus je beo, za razliku od većine zvezda F klase, koje se obično opisuju kao žućkastobele.[15]

Na osnovu udaljenosti Kanopusa od Sunca (310 svetlosnih godina uz grešku od ±5%, nakon druge redukcije podataka Hiparkosa) i temperature od 7280 K, izračunati su ostali fizički parametri: luminoznost 13.300 puta veća od Sunčeve i radijus 73 puta veći od Sunčevog. Direktnim merenjem radijusa na osnovu ugaone veličine i udaljenosti dobija se vrednost od 71 radijusa Sinca.[14]

Korona Kanopusa je izuzetno vrela, zagrejana magnetnim poljem zvezde, i vidljiva je i u X i u radio delu spektra.[14]

Džinovi klase F mogu biti i u fazi prelaska u oblik crvenog džina ili izlaska iz tog oblika.[15] Masa Kanopusa je procenjena na 8 do 9 masa Sunca. Fuzija vodonika u helijum u jezgru Kanopusa je završena, u toku je fuzija helijuma u ugljenik i kiseonik. Kanopus je najverovatnije na putu prelaska iz crvenog džina u beli patuljak, a ako je tačna druga opcija — da je u fazi ulaska u stadijum crvenog džina, onda je njegova masa bliža gornjnoj granici procene. Jedan od mogućih scenarija je da će se fuzija nastaviti i fuzijom ugljenika, ali da neće doći do stvaranja gvožđa — u tom slučaju bi Kanopu prešao u redak oblik neon-kiseoničnog belog patuljka umesto ubičajenog ugljenik-kiseoničnog oblika.[14]

Kanopus u književnosti[uredi | uredi izvor]

Kanopus je zvezda oko koje kruži planeta Arakis iz popularnog naučnofantastičnog serijala Frenka Herberta Dina.[27]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Canopus”. Oxford English Dictionary (3rd izd.). Oxford University Press. septembar 2005.  (Potrebna je pretplata ili članska kartica javne biblioteke UK.)
  2. ^ a b v g d van Leeuwen, F. (2007). „Validation of the new Hipparcos reduction”. Astronomy and Astrophysics. 474 (2): 653—664. Bibcode:2007A&A...474..653V. S2CID 18759600. arXiv:0708.1752Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361:20078357.  Vizier catalog entry
  3. ^ a b v Ducati, J. R. (2002). „Catalogue of Stellar Photometry in Johnson's 11-color system”. CDS/ADC Collection of Electronic Catalogues. 2237: 0. Bibcode:2002yCat.2237....0D.  Vizier catalog entry
  4. ^ Gray, R. O.; Garrison, R. F. (1989). „The early F-type stars – Refined classification, confrontation with Stromgren photometry, and the effects of rotation”. Astrophysical Journal Supplement Series. 69: 301. Bibcode:1989ApJS...69..301G. doi:10.1086/191315. 
  5. ^ Lopez-Cruz, O.; Garrison, R. F. (1993). „A Spectroscopic Study of High Galactic Latitude F Supergiant Stars”. Luminous High-Latitude Stars. The International Workshop on Luminous High-Latitude Stars. 45: 59. Bibcode:1993ASPC...45...59L. 
  6. ^ Gontcharov, G. A. (2007). „Pullkovo Compilation of Radial Velocities for 39495 Hipparcos stars in a common system”. Astronomy Letters. 32 (1): 759—771. Bibcode:2006AstL...32..759G. S2CID 119231169. arXiv:1606.08053Slobodan pristup. doi:10.1134/S1063773706110065.  Vizier catalog entry
  7. ^ a b Smiljanic, R.; Barbuy, B.; De Medeiros, J. R.; Maeder, A. (2006). „CNO in evolved intermediate mass stars”. Astronomy and Astrophysics. 449 (2): 655. Bibcode:2006A&A...449..655S. S2CID 3711409. arXiv:astro-ph/0511329Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361:20054377. 
  8. ^ a b v Cruzalèbes, P.; Jorissen, A.; Rabbia, Y.; Sacuto, S.; Chiavassa, A.; Pasquato, E.; Plez, B.; Eriksson, K.; Spang, A.; Chesneau, O. (2013). „Fundamental parameters of 16 late-type stars derived from their angular diameter measured with VLTI/AMBER”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 434 (1): 437—450. Bibcode:2013MNRAS.434..437C. S2CID 49573767. arXiv:1306.3288Slobodan pristup. doi:10.1093/mnras/stt1037. 
  9. ^ a b Tetzlaff, N.; Neuhäuser, R.; Hohle, M. M. (januar 2011). „A catalogue of young runaway Hipparcos stars within 3 kpc from the Sun”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 410 (1): 190—200. Bibcode:2011MNRAS.410..190T. S2CID 118629873. arXiv:1007.4883Slobodan pristup. doi:10.1111/j.1365-2966.2010.17434.x. 
  10. ^ a b Domiciano De Souza, A.; Zorec, J.; Millour, F.; Le Bouquin, J.-B.; Spang, A.; Vakili, F. (2021). „Refined fundamental parameters of Canopus from combined near-IR interferometry and spectral energy distribution”. Astronomy & Astrophysics. 654: A19. Bibcode:2021A&A...654A..19D. arXiv:2109.07153Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/202140478. 
  11. ^ a b Ayres, Thomas R. (2018). „Cracking the Conundrum of F-supergiant Coronae”. The Astrophysical Journal. 854 (2): 95. Bibcode:2018ApJ...854...95A. S2CID 119101035. arXiv:1802.02552Slobodan pristup. doi:10.3847/1538-4357/aaa6d7. 
  12. ^ Testa, Paola; Drake, Jeremy J.; Peres, Giovanni (decembar 2004). „The Density of Coronal Plasma in Active Stellar Coronae”. The Astrophysical Journal. 617 (1): 508—530. Bibcode:2004ApJ...617..508T. S2CID 17532089. arXiv:astro-ph/0405019Slobodan pristup. doi:10.1086/422355. 
  13. ^ „alf Car”. SIMBAD. Centre de données astronomiques de Strasbourg. Pristupljeno 2019-03-09. 
  14. ^ a b v g Kaler, Jim (26. 06. 2009). „Canopus”. Pristupljeno 18. 01. 2013. 
  15. ^ a b v g Coffey, Jerry (10. 12. 2009). „Canopus”. Universe Today. Pristupljeno 18. 01. 2013. 
  16. ^ a b v Ridpath, Ian. „Carina (The Keel)”. Star Tales. Pristupljeno 18. 01. 2013. 
  17. ^ „Carina the Keel”. STAR LORE - STORIES FROM THE STARS. Stargazers Astronomy. 2002. Arhivirano iz originala 11. 03. 2015. g. Pristupljeno 18. 01. 2013. 
  18. ^ Kaler 2002, str. 37
  19. ^ Ridpath, Ian. „Carina”. Star Tales. self-published. Pristupljeno 10. 12. 2015. 
  20. ^ Flamsteed, John (1729). Atlas coelestis. London, United Kingdom. str. Constellation Map of Southern Hemisphere. [mrtva veza]
  21. ^ Halley, Edmond (1679). Catalogus stellarum australium; sive, Supplementum catalogi Tychenici, exhibens longitudines et latitudines stellarum fixarum, quae, prope polum Antarcticum sitae, in horizonte Uraniburgico Tychoni inconspicuae fuere, accurato calculo ex distantiis supputatas, & ad annum 1677 completum correctas...Accedit appendicula de rebus quibusdam astronomicis. London: T. James. str. 30. 
  22. ^ a b Allen, Richard Hinckley (1963) [1899]. Star Names: Their Lore and MeaningNeophodna slobodna registracija (Revised izd.). New York: Dover Publications. str. 67–72. ISBN 0-486-21079-0. 
  23. ^ Lynn, W. T. (1905). „The brightest fixed star and its name”. The Observatory. 28: 289. Bibcode:1905Obs....28..289L. 
  24. ^ „IAU Working Group on Star Names (WGSN)”. iau.org. International Astronomical Union. Pristupljeno 22. 5. 2016. 
  25. ^ „Bulletin of the IAU Working Group on Star Names, No. 1” (PDF). iau.org. International Astronomical Union. Pristupljeno 2020-09-06. 
  26. ^ „IAU Catalog of Star Names”. iau.org. International Astronomical Union. Pristupljeno 2020-09-06. 
  27. ^ a b Sessions, Larry; Deborah Byrd (16. 02. 2012). „Canopus is home star of fictional Arrakis of Dune”. Earthsky Communications Inc. Pristupljeno 18. 01. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]