Krivelj

Koordinate: 44° 07′ 28″ S; 22° 05′ 28″ I / 44.124333° S; 22.091° I / 44.124333; 22.091
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Krivelj
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
GradBor
Stanovništvo
 — 2022.Pad 754
 — gustina7,60 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 28″ S; 22° 05′ 28″ I / 44.124333° S; 22.091° I / 44.124333; 22.091
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina425 m
Površina99,207 km2
Krivelj na karti Srbije
Krivelj
Krivelj
Krivelj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19219
Pozivni broj030
Registarska oznakaBO

Krivelj je prigradsko naseljeno mesto grada Bora u Borskom okrugu, nalazi se na oko 7 km severno od Bora sa kojim je povezan asfaltnim putem. Kroz Krivelj prolazi put prema borskim selima Bučje i Gornjane kao i planinama Veliki i Mali Krš i Stol. Južnim i jugozapadnim delom atara Krivelj prolazi železnička pruga Bor-Majdanpek.

Prema popisu iz 2022. bilo je 754 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 1.052 stanovnika).

Ovde se nalazila Vila rustika u Krivelju.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Centar sela se nalazi u dolini Kriveljske reke koju zovu još i Valja mare (vlaški: Velika reka), i koja protiče kroz centar naselja a nastaje od potoka: Crvena, Sakaštica, Cerova, Ujova, Banjica i Saraka. Susedna mesta su sa severa Bučje i Gornjane, sa zapada Vlaole (opština Majdanpek), Laznica i Žagubica, sa juga Bor i Brestovac i sa istoka Oštrelj.

Sam centar naselja je zbijeno ali je naselje izvan toga razbijeno na zaseoke sa centrom i više reona ("kotuna") od kojih su najpoznatiji: Lukova, Saraka, Carevo selo, Banjica, Brezonik, Bare, Pjatra Krivelj (Kriveljski kamen), Subovac, Tilva Mika (Malo brdo), Šeret, Valja Mare (Velika reka) Cerovo, Duboka, Drenova, Crvena, Sakaščica, Kraku Bugaresku.

Površina naselja je 9921 ha, nadmorska visina se kreće od 320 do preko 650 mnv a uzduž naselja oko 20 km se protežu okolna brda veće nadmorske visine a posebno se sa severne strane ističe venac planine Veliki Krš koji je preko 1000 mnv a na najvišem delu je visok 1148 mnv.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Krivelj je prema pisanim izvorima dobio ime po jednom visokom brdu, Kriveljskom kamenu, koji polako nestaje obzirom da se na njemu eksploatiše kamen još od doba nastanka Borskog rudnika i da je tu i dan danas kamenolom. Na Kriveljskom kamenu je postojalo praistorijsko naselje površine oko 0,6 ha, na vrhu stenovitog danas još aktivnog kamenoloma. Otkriveni su na ovom mestu nalazi keramike iz poznog eneolita (pozna Kocofeni-Kostolac kultura) i zaključuje se da je bilo verovatno nastanjeno i tokom srednjeg bronzanog doba. .

Zaseoci Brezonik i Cerovo su dobili ime po istoimenoj rečici.

U Krivelju i okolini je evidentirano više praistorijskih i kasnijih nalazišta što govori o tome da se još u praistorijskom vremenu ovde intenzivno živelo i nastavio život kontinuirano kroz epohe do današnjih dana. Nalazišta su iz perioda od poznog eneolita, prelaznog perioda iz bronzanog u gvozdeno doba ili starijeg gvozdenog doba, srednjeg odnosno poznog bronzanog doba, poznog eneolita, starijeg i mlađeg gvozdenog doba.

Nalazišta su identifikovana tokom arheoloških istraživanja Muzeja Rudarstva i metalurgije u Boru na lokalitetima: Istočno od starog groblja, lokalitet privatnog imanja B.Nikolića i D.Bugarskog, lokalitet Kriveljski kamen - bunar, Kriveljski Krš - 640 mnv, lokalitet Staro groblje, 330 mnv na levoj rečnoj terasi Kriveljske reke, ispod antičke vile rustike, se nalazilo naselje iz perioda starijeg i mlađeg gvozdenog doba (Basarabi i latenska kultura), lokalitet Čoka lu Balaš, 520 mnv, višeslojno gradinsko naselje oko 0,075 hektara površine, nalazi se nekoliko metara iznad Kriveljskog potoka u blizini Kriveljskog kamena i lokalitet Čoka Morminc. Otkriveni nalazi su iz vremena starijeg eneolita (Bubanj-Salkuca-Krivodol kompleks), zatim razvijenog/poznog eneolita (Kocofeni-Kostolac kultura), kao i iz mlađeg gvozdenog doba (latenska kultura).,

Iz Latenskog perioda takođe su prisutni nalazi na lokalitetu Staro groblje, koje je uništeno rudarskim kopom Veliki Krivelj, a odnose se na nađenu keramiku, duboke posude i konične zdele rađene na vitlu kao i ručno rađeno posuđe. Iz tog perioda je evidentirana i Vila rustika na lokalitetu Staro groblje koja je tokom širenja rudnika uništena. U njoj je pronađena figura "Venera sa jabukom" (u nekim interpretacijama se može naći pogrešno tumačenje da se radi o skulpturi "Dijana sa jabukom") koja je izložena u Muzeju Rudarstva i metalurgije u Boru.

Prema uredbi Kneza Miloša o ušoravanju naselja, selo Mali Krivelj koje je od sadšnjeg centra sela udaljeno oko 6 km, je ušoreno i formirano kao naselje pod imenom Krivelj od 1838. godine.

Osnovna škola u Krivelju je formirana 1852. godine. Prema popisu iz 1866. godine, u Krivelju je od 2032 stanovnika pismenih bilo 37, dok je u Boru 9 pismenih od 563 stanovnika. A prema popisu iz 1890. godine u Krivelju je od 2631 stanovnika pismenih bilo 169, dok je u Boru bilo 32 pismenih od 705 stanovnika.[2] U drugom izvoru je zabeleženo da je osnovna škola započela sa radom 1858. godine i da je radila kao četvorogodišnja do 1952. godine kada je prerasla u osmogodišnju. Četvororazredna škola u zaseoku Mali Krivelj započela je sa radom 1932. godine.[3]

Zidanje crkve Svete Trojice u Krivelju je trajalo od 1869. godine pa do 1881, a možda i do 1889. godine.[4]

Najverovatnije je crkva završena 1889 godine, obzirom da na pečatu kojim je zapečaćen sv. Presto stoji 1889. godina, što je dokaz da je sv Presto osvećen te godine.[5]

U spomen palim ratnicima u ratovima 1912-1919. godine, u porti crkve u centru sela pored puta za Gornjane podignuta je česma i četvorostrana piramida od crnog švedskog granita koju natkriljuje orao. Na stranama piramide isklesana su 222 imena poginulih ili umrlih meštana iz Krivelja.[6]

Meštani su se ranije bavili podjednako zemljoradnjom i stočarstvom. proizvodili su žito, vunu i sir. Bilo je seljaka majstora: dunćera, zidara, drvodelja, kovača, kolara i stolara, dućandžija i trgovaca koji su trguovali stokom i žitom.

U selu je bilo i nekoliko vodenica, valjarica za sukno, a bilo je i 6 pivnica pokraj tadašnjih vinograda.

Blizu Krivelja na oko 2 sata hoda na zapad od sela na putu za Homolje Hajduk Veljko je izgradio svoj šanac i tu postavio izvesnog Petra Đorđevića Džodu.

U ataru Krivelja zabeležena su još ranije rudna nalazišta olovne, bakarne rude i kristalastog gipsa.[7]

Među prvim pisanim izvorima, odnosno popisima Vidinskog sandžaka iz 1455. godine i 1560. godine pominju se podaci o pojedinim reonima Krivelja: Cerovo (Cerova, 1560. godine 6 kuća), Banjica (Izvor Banjica: 1466. godine 5 kuća, a 1560. godine 10 kuća), Carevo Selo (Carva sena, 8 kuća 1560. godine) i dr.[8]

Prema popisu iz 1852. godine u Krivelju je bilo 478 poreskih glava.

Krivelj danas[uredi | uredi izvor]

U selu radi mesna kancelarija, pošta, više prodavnica, povremeno seoska ambulanta, osnovna škola "Đura Jakšić" sa modernom fiskulturnom salom a u selu takođe postoji i penzionerski klub i dom kulture.

Pretežna delatnost meštana je rad u rudnicima i površinskim kopovima ranije RTB-a Bor, danas većinskog vlasnika, kineske kompanije Ziđin.

U okruženju se nalaze dva aktivna rudnika sa površinskim kopovima, flotacijama i pratećim pogonima Veliki Krivelj i Cerovo koja se šire. Tu je takođe i kamenolom Kriveljski kamen, a u okolini se nastavljaju istražni radovi u Brezoniku i u okolini, tako da se i pored, ne mnogo davno izgrađenog naselja Kriveljska Banjica i u to vreme preseljenja jednog broja domaćinstava u novo naselje Kriveljska Banjica i u Šarbanovac - naselje Timok, u poslednje vreme ozbiljno razmatraju varijante za kompletno iseljenje celog naselja, ali još uvek rešenja za novu lokaciju nisu definitivno utvrđena.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2022. u Gornjanu živi 754 stanovnika što je za 298 manje (-28,33%) u odnosu na popis iz 2011. kada je bilo 1.052 stanovnika. U naselju ima 667 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 50,08 godina (49,45 kod muškaraca i 50,70 kod žena).[1]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 318 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,37,[9] a prema popisu iz 2002. u naselju ima 469 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,81.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[10]
Godina Stanovnika
1948. 2.856
1953. 2.741
1961. 2.858
1971. 3.137
1981. 2.026
1991. 1.586 1.562
2002. 1.316 1.341
2011. 1.052
2022. 754
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[11]
Vlasi
  
779 59,19%
Srbi
  
466 35,41%
Jugosloveni
  
11 0,83%
Rumuni
  
7 0,53%
Ukrajinci
  
1 0,07%
Rusi
  
1 0,07%
Romi
  
1 0,07%
Makedonci
  
1 0,07%
nepoznato
  
9 0,68%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Knjiga 2”. Starost i pol, podaci po naseljima (PDF). publikacije.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  2. ^ Magdalinović, Nedeljko (2003). Gornjane. Bor: Videomelos. ISBN 86-84255-01-1. 
  3. ^ Dinić, Jakša (1979). „Toponimi Crnorečja”. Onomatološki prilozi. 
  4. ^ ZBORNIK RADOVA 800 GODINA AUTOKEFALNOSTI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U EPARHIJI TIMOČKOJ, Eparhija timočka Srpske pravoslavne crkve Zaječar, 2020. Zaječar: Eparhija timočka Srpske pravoslavne crkve. 2020. 
  5. ^ Spomenica Timočke eparhije 1834-1934. Sremski Karlovci: izdanje književnog fonda Timočke eparhije. 1934. 
  6. ^ Stanojević, Marinko (1975). Crna Reka. Zaječar: Novinska ustanova Timok. str. 77. 
  7. ^ Milićević, Milan Đ. Kneževina Srbija. str. 877 i 917. 
  8. ^ Bojanić-Lukač, Dr Dušanka (1978). „Zaječar i Crna Reka u vreme turske vladavine (XV-XVIII vek)”. Glasnik Etnogafskog muzeja u Beogradu. 42: 23—78. 
  9. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, Pristupljeno 2.8.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 118. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  10. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  11. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  12. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]