Manastir Grlište

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Grlište
Osnovni podaci
JurisdikcijaEparhija timočka
Osnivanje12. vek
MestoGrlište
Država Srbija

Manastir Grlište ili manastir Svetih apostola Petra i Pavla u Grlištu, smešten je u pitomoj kotlini. Nalazi se na samoj obali jezera u selu Grlištu udaljenom 14 km od Zaječara. U narodu poznat kao Grlištanski manastir. Manastir je jedini koji postoji u Srbiji, a koji nije kanonski. U njemu se nalaze prastare ikone izrađene na drvetu, za koje se veruje da su čudotvorne.

Manastir Grlište pripada eparhiji timočkoj Srpske pravoslavne crkve. Sveukupni istorijski i kulturni značaj manastira Sv. Apostola Petra i Pavla, koji se nalazi nedaleko od sela Grlišta na obodu istoimenog jezera, je veliki. Svi pisani podaci o ovom kraju govore o bitnim događanjima koji su upravo vezani za ovaj manastir odnosno parohijsku crkvu. Počev od natpisa iz 12. veka i 14. veka koji je pronađen kod manastira, pa kasnije, dogovor u njemu o dizanju ustanka protiv Turaka u ovim krajevima iz 1805. godine, između kneza Milisava, popa Radosava i izvesnog Ivka iz Krivog Vira, pa sve do podataka da je u manastirskom konaku do 1876. godine bila i škola za decu iz cele okoline. Ovaj manastir bio je i središte duhovnog života celog kraja i u njemu su se, pored svakodnevnih službi, obavljala krštenja i venčanja meštana i ljudi iz ovih krajeva pa čak i Zaječaraca sve dok Zaječar nije dobio svoju crkvu. Znamo da je ovaj manastir, ustrojen u opštežiću, imao pet monahinja sve do 1967. godine sa duhovnikom ruskim sveštenikom Porfirijem Borisenkom. Kasnije se manastirski život gasi. Manastirska crkva posvećena Sv. Apostolima Petru i Pavlu je od tvrdog materijala skromnih dimenzija, sa pripratom, prostranim tremom i pomoćnom prostorijom. Današnji zvonik je iz 1885. godine sa dva zvona i potrebna mu je građavinska rekonstrukcija zbog popuštanja kamene osnove i truljenja drvenih stubova. Manastirski konak i pored povremenih popravki, danas je u vrlo lošem stanju, i potrebna je potpuna rekonstrukcija i obnova. Iza manastirske crkve sa severne strane nalazi se monaško i svešteničko groblje saslužitelja ovog svetog manastira (oko 30 grobova sa nešto manje nadgrobnih spomenika) koje je veoma staro. Ograda oko manastirskog kompleksa je od kamena i delimično je urušena. Radovi na obnovi manastirskog kompleksa otpočeli su blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa timočkog Gospodina Justina.[1]

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Istorijski i kulturni značaj manastira je veliki. Svi pisani podaci o ovom kraju govore o bitnim događanjima koji su vezani za manastir i parohijsku crkvu.

Nastanak manastira vezuje se za period od 12. do 14. veka.

Do izgradnje crkve u Zaječaru, manastir je bio jedina mirska crkva, duhovno središte i crkveni centar za čitav regijon između Tupižnice i Rtnja, Crnog i Belog Timoka.

U knjigama koje su se vodile u manastiru, upisivana su rođenja, krštenja, venčanja i upokojenja za gotovo sva naselja u slivovima oba Timoka.

U manastirskom manastirskom konaku do 1876. godine postojala je škola za decu iz cele okoline.[2]

Izged i građa[uredi | uredi izvor]

Zvonara

Manastir je sazidan zidan od tvrdog materijala. Sagrađen je u gotskom stilu.

Visok je 4,5 metara bez kubeta koje je visine 2,5 metara. Širok je 4,5 i dug 13,5 metara. Skromnih je dimenzija, sa pripratom, prostranim tremom i pomoćnom prostorijom. Zvonik potiče iz 1885. godine i ima dva zvona.

Iza manastirske crkve sa severne strane nalazi se monaško i svešteničko groblje saslužitelja manastira. Groblje ima 30 grobova sa nešto manje nadgrobnih spomenika i veoma je staro.

Ograda oko manastirskog kompleksa je od kamena.

Do srpsko-turskog rata postojao je stari ikonostas od drveta. Nakon što je manastir spaljen, ostalo je samo osam ikona. Tačno doba ikona, nije poznato.

Ove ikone predstavljaju enigmu. Pominju u knjizi „100 godina Timočke eparhije” iz 1931. godine i od tada im se gubi svaki trag. Osamdesetih godina 20. veka ikone su ukradene. Pronađene su u Mađarskoj i vraćene manastiru.

Obnova[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost manastira

Radovi na obnovi manastirskog kompleksa otpočeli su blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa timočkog Gospodina Justina, u periodu od 1993. do 2014. godine.[3]

Obavljeni su sledeći radovi :

  • Proširen je i nasipan put do samog manastira sa parkingom i okretnicom.
  • Dovedena je zdrava, pijaća voda iz tupižničkog vodovoda sa daljine od 200 metara, urađena šahta sa vodomerom i česmom u neposrednoj blizini konaka.
  • Dovedena je struja sa visokonaponskog dalekovoda i postavljen trafo od 10 kilovata u manastirskom kompleksu.
  • Manastir je okrečen spolja i iznutra i prefarbana je stolarija.
  • Zvona su rekonstruisana i učvršćena.
  • Urađen je novi gorionik za paljenje sveća od pocinkovanog lima u dva nivoa.
  • Betonirana je pomoćna prostorija, obezbeđeni su prozori prikladnim rešetkama, bogoslužbene knjige su ukoričene

Arhijerejska Liturgija[uredi | uredi izvor]

Preosvećeni Episkop timočki gospodin Ilarion, 29. aprila 2017. godine, služio je svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u manastiru Grlište.[4]

Verovanja[uredi | uredi izvor]

Veruje se da su ove ikone najstarije na području Istočne Srbije. Čuvaju se daleko od očiju javnosti.

Pre nekoliko godina, stručnjacima zaječarskog muzeja zabranjeno da ih vide, iako su dobili blagoslov srpskog patrijarha Pavla.

U blizini manastira nalazi se izvor lekovite vode.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Manastir Grlište
  2. ^ Zaječar grad
  3. ^ Eparhija timočka
  4. ^ „Srpska pravoslavna crkva”. Arhivirano iz originala 01. 05. 2017. g. Pristupljeno 07. 05. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]