Mesopotamija (provincija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mesopotamija (lat. Mesopotamia) bila je rimska provincija na teritoriji današnjeg Iraka i jugoistoka Turske. Glavni grad provincije je bio Nisibis. Mesopotamija je bio naziv za dve provincije Rimskog carstva, u dva različita perioda.

Prvi put je osnovana godine 116. za vreme Trajanovog pohoda na Partijsko carstvo, tada su rimske snage zauzele celu Mecopotamiju i svrgnule partskog kralja Hosroja I, postavivši Partamaspata za vazalnog vladara.

U tom je trenutku Rimsko carstvo je doseglo svoj maksimalni teritorijalni opseg, odnosno krajnje istočne granice. Međutim, već godinu dana nakon Trajanove smrti (118) njegov nasljednik Hadrijan je zaključio da se držanje teritorija tako udaljenih od Rima ne isplati, te je provinciju predao natrag Hosroju.

Drugi put je osnovana godine 198. nakon uspešnog pohoda cara Septimija Severa na partskog kralja Vologasa. Za razliku od Trajanove ona je imala mnogo manju teritoriju, ograničenu na krajnji severozapad Mecopotamije. Oko nje su se sledećih vekova stalno vodile borbe između Rimskog carstva i sasanidske Persije. Krajem 3. veka Dioklecijan ju je smestio u dijecezu Istok.

Pod rimskom, odnosno vizantijskom vlašću je ostala sve do arapskih osvajanja u 7. veku.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]