Milun Vidić
Milun Vidić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. mart 1939. |
Mesto rođenja | Roge, Požega, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 15. novembar 2007.68 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Milun Vidić (Roge, Požega, 9. mart 1939 — Beograd, 15. novembar 2007) bio je srpski vajar i univerzitetski profesor. Radio je na Univerzitetu umetnosti u Novom Sadu i Beogradu.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen 9. marta 1939. godine u selu Roge kod Užičke Požege. Završio Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu kao i postdiplomske studije 1970. godine na istoj Akademiji u vajarskoj klasi profesora Miše Popovića.
Član je ULUS-a od 1968. godine.
Od 1967. učestvovao na brojnim grupnim izložbama u Jugoslaviji i inostranstvu a od 1968. samostalno izlagao.
Od 1970. do 1977. godine bio je u statusu slobodnog umetnika. Jedan je od osnivača i članova vajarske grupe ‘Deset plus’.
Od 1977. do 1994. godine radio je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu gde je prošao sva zvanja od asistenta do redovnog profesora za predmet vajanje sa tehnologijom. Godine 1994. prelazi na Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu gde je radio kao redovni profesor za predmet vajanje do 1. oktobra 2004. godine kada odlazi u penziju.
Dela mu se nalaze u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Narodnom muzeju u Beogradu, Galeriji jugoslovenskog portreta u Tuzli, Galeriji Likovnog susreta u Subotici, Narodnom muzeju u Kragujevcu, Savremenoj galeriji u Pančevu, Galeriji Kulturnog centra „Miško Kranjec“ u Murskoj Soboti, Galeriji savremene umetnosti u Banjoj Luci, Narodnom muzeju u Kraljevu itd.
Umro je u Beogradu 15. novembra 2007. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.
Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]
U savremenoj srpskoj skulpturi u drvetu malo je primera za koje se bez rezerve može konstatovati da su siguran autentični doprinos onom njenom delu koji je kontinuirano otvarao i kreativno razmatrao vrlo složene i ozbiljne plastičke probleme. Delo Miluna Vidića je već u njegovim prvim istupanjima na umetničkoj sceni krajem šezdesetih godina zapaženo po krajnje promišljenom, doslednom i nadasve uspešnom u materijalu provedenom specifičnom stvaralačkom projektu koji ga je odredio kao istinski zainteresovanog i prisutnog umetnika u uslovima zaoštravanja ideje autohtonog u savremenosti. Tada je skrenuo pažnju javnosti nastojanjem da se odvoji od dominantnih, tada važećih plastičkih formi koje su oslobodile skulpturu balasta pune mase i njene težine i uputili je prema otvaranju oblika i njegovog govora samim svojim izgledom bez pretenzija prema literarnoj naraciji, već naprotiv prema takvim kreativnim uzletima oblikovne imaginacije koja je upravo u epohi ovog autora kroz mnoge primere dostigla one estetičke norme koje na čudan, ali i opravdan način, važe i danas. On polazi od jednog prividnog principa konstruisanja, ili tom modelu bliskih namera, u kom će procesu krenuvši od jediničnog elementa izgraditi celovit i semantički bogat plastički svet. Milun Vidić je od jedne prvobitno amorfne strukture (na liniji arhajskih simbola, ritualnih predmeta i asocijativnog učinka rudimentarnih formi) u daljnjim sekvencama razrade ovog sistema dospeo do pravog vajarskog identiteta i specifične plastičke sintakse sa potpuna zaokruženom ličnom poetikom. U tom radu Vidić je ostao dosledan jednom materijalu – drvetu – mada je katkada činio i određene pokušaje da u metalu (liveno gvožđe, bojeni i patinirani aluminijum, fero-cement) odgovori na izazove svojih shvatanja jednim čvršćim, hladnijim i inertnijim oblikom. Međutim, i u takvim radovima on je težio utisku rustičnosti, zapuštenosti, vremenskom postojanju kao trajnom dokazu ljudskog prisustvovanja. U umetničkim preokupacijama iako je ostao dosledan modernista, Milun Vidić je osnovnim oblikovanim zahvatom izgradio ponešto promenjenu, gotovo vanvremensku kreativnu poziciju. Oblici njegovog rada, čvrsto uverenje u današnje vrednosti i značenja savremene umetnosti, sasvim definisan vajarski rukopis doveli su ovo delo gotovo do pritajene „monumentalnosti“ tih, formatom, uglavnom manjih i srednjih radova, u kojima je njihov autor prepoznat po tragalačkim istrajnostima i imaginativnim potencijalima vanrednih mogućnosti.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- 1969. Beograd, Nagrada ALU za izvođenje skulpture u materijalu
- 1971. Tuzla, Nagrada za skulpturu na Drugoj izložbi jugoslovenskog portreta
- 1973. Vrnjačka Banja, Premija (prva nagrada) na I bijenalu jugoslovenske skulpture u pleneru, Zrenjanin, Nagrada kulturno-prosvetne zajednice na XVIII izložbi umetničke kolonije Ečka
- 1976. Beograd, Nagrada na izložbi ‘Prostor '76’ za izvođenje skulpture u materijalu, Beograd, Nagrada livnice ‘Plastika’ na XVII Oktobarskom salonu
- 1978. Kraljevo, Prva nagrada na Jugoslovenskom konkursu za rešenje skulpture u krugu fabrike ‘Magnohrom’
- 1980. Beograd, Nagrada lista ‘Politika’ iz Fonda ‘Vladislav Ribnikar’ za samostalnu izložbu skulptura u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu 1979. godine, Beograd, Otkupna nagrada na jugoslovenskom konkursu za idejno rešenje Spomen parka Jajinci[1]
- 1981. Murska Sobota, Otkupna nagrada na 5. bijenalu jugoslovenske male plastike, Banja Luka, Treća nagrada na jugoslovenskom konkursu za idejno rešenje spomenika Veselina Masleše (prva i druga nagrada nisu dodeljene)
- 1985. Murska Sobota, Nagrada na 7. izložbi Jugoslovenske male plastike (nagrada Galerije savremene umetnosti Pančevo)
- 1986. Beograd, nagrada za skulpturu na 27. oktobarskom salonu, Beograd, nagrada iz fonda ‘Ivan Tabaković’ Srpske Akademije nauka i umetnosti za samostalnu izložbu skulptura održanoj u Galeriji Kulturnog centra 1985. godine
- 1993. Premija na Jesenjoj izložbi ULUS '93
- 2003. Plaketa ULUPUDS-a za skulpturu na Oktobarskom salonu 2003. godine
- 2005. Druga nagrada (sa izvođenjem) na konkursu spomen obeležja ‘100 godina turizma na Tari’ (sa Arh. Branimirom Mitrovićem)
Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]
- 1968. Štip, Galerija „Bezistan“
- 1970. Beograd, Galerija Kolarčevog narodnog univerziteta
- 1973. Beograd, Galerija Doma omladine
- 1975. Aranđelovac, Paviljon „Knjaz Miloš“
- 1979. Beograd, Salon Muzeja savremene umetnosti, Novi Sad, Galerija Tribine mladih
- 1985. Beograd, Likovna galerija Kulturnog centra Beograda
- 1988. Beograd, Galerija SANU[2]
- 2000. Beograd, Salon Muzeja savremene umetnosti
- 2002. Užice, Gradska galerija. Zrenjanin, Savremena galerija
- 2003. Lazarevac, Moderna galerija
- 2012. Novi Beograd, Galerija „Blok“, retrospektivna izložba
Skulpture u javnom prostoru[uredi | uredi izvor]
- 1969. Smederevska Palanka, prostor ispred zgrade Opštine
- 1972. Cazin, dvorište i sportski tereni osnovne škole „Nurija Pozderac“
- 1974. Vrnjačka Banja, park pogona kisele vode „Vrnjci“
- 1975. Aranđelovac, turistički put Bukulja-Venčac
- 1979. Kraljevo, krug fabrike „Magnohrom“
- 1986. Gorski Kotar - Lokve
- 1987. Labin, Park skulptura „Dubrava“
- 1988. Novi Beograd, Park prijateljstva SPOMEN OBELEŽJE (40 godina od početka izgradnje Novog Beograda 1948-1988)
- 1997. Svilajnac, park Poljoprivredne škole
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Pejović, Branko. „Omaž vajaru Milunu Vidiću”. Politika Online. Pristupljeno 2023-10-07.
- ^ „Milun Vidić”. Hronologija izlaganja skulpture u Srbiji (na jeziku: srpski). 2021-11-02. Pristupljeno 2024-01-28.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Publikacije, monografije[uredi | uredi izvor]
- 1980. Vlado Bužančić, Katalog-monografija, Međunarodni vajarski simpozijum ‘Beli Venčac’, - Aranđelovac
- 1982. Miodrag B. Protić, Umetnost na tlu Jugoslavije, Skulptura XX veka, Jugoslavija, Beograd, Spektar, Zagreb, Književna komuna, Mostar
- 1985. dr Pavle Vasić, Umetnički život - kritike, prikazi, članci (treća knjiga), Univerzitet umetnosti, Beograd
- 1987. dr Pavle Vasić, Umetnički život - kritike, prikazi, članci (četvrta knjiga) od 1976.-1984, Univerzitet umetnosti, Beograd
- 1988. Sava Stepanov, Potreba za slikom (biblioteka „Ka umetnosti“ 1988), Savremena galerija centra za kulturu ‘Olga Petrov’, Pančevo
- 1988. Philippe Clerin, La sculpture – Toutes les techniques, Dessain et Tolra, Paris
- 1989. Balša Rajčević, Knjige za umetnost - eseji i likovne kritike, Nikišić
- 1991. Ko je ko u Srbiji - Leksikon, Bibliofon, Beograd
- 1995. Darko Šarenac, Beogradska skulptura u slobodnom prostoru - Parkovi, ljudi, događaji, Eksportpres, Beograd
- 2000. Dejan Đorić, ‘Beli Venčac’, (monografija), Jugoslovenska smotra ‘Mermer i zvuci’, Aranđelovac
- 2001. Leksikon umetnika Vojvodine - Leksikon savremenih umetnika (vol. 1), Vega Media, Novi Sad
- 2001. Miloš Jevtić, Središta Vladimira Rozića (kolekcija ‘Odgovori’), Beogradska knjiga, Kej, Valjevo
- 2003. Slobodan Ristić, Vreme bez iluzija, Klio, Beograd
- 2003. Nikola Šuica, Prostori postojanosti, (monografija), ULUS, Karić Fondacija, Beograd
Kritike, prikazi (izbor)[uredi | uredi izvor]
- Zoran Pavlović, Skulpture Miluna Vidića, Borba, Beograd, 14. novembar 1970.
- Josip Depoli, Zagrebačke izložbe, Oko, Zagreb, 20. mart do 3. april 1970.
- Balša Rajčević, Izložba skulptura Miluna Vidića, Književna reč, br. 10, Beograd, januar 1973.
- Kosta Vasiljković, Bogatija osećanja, Novosti, Beograd, 12. januar 1973.
- Pavle Vasić, Kroz beogradske likovne galerije, Izložba mladih, Politika, Beograd, 20. januar 1973.
- Đorđe Kadijević, Crta zajedništva, NIN, Beograd, 24. avgust 1975.
- Elena Cvetkova, Dileme likovnog trenutka - u povodu izložbe „Aktuelnosti u srpskoj likovnoj umetnosti“ u Modernoj galeriji, Večernji list, Zagreb, 6. maj 1977.
- Aleksandar Basin, Pismo iz Ljubljane - Novi podsticaji - povodom izložbe mladih srpskih umetnika u Ljubljani, Politika, Beograd, 3. decembar 1979.
- Franc Zalar, Likovna iskanja in sportive - Srbski slikarji i kiparji v Ljubljanski Mestni Galeriji, Ljubljanski dnevnik, Ljubljana. 26. oktobar 1979.
- Janez Mesenel, Devetorica srpskih likovnih umetnika - Srednja generacija srpskih slikara i skulptora u Mestnoj galeriji, Delo, Ljubljana, 3. novembar 1979.
- Nikola Kusovac, Izložba skulptura Miluna Vidića, Izvorno, Politika ekspres, Beograd, 7. mart 1979.
- Slobodan Ristić, Prostorni smisao skulpture - povodom samostalne izložbe Miluna Vidića, Politika, Beograd, 24. februar 1979.
- Zoran Markuš, Blisko i bogato - skulpture Miluna Vidića u Salonu beogradskog Muzeja savremene umetnosti, Borba, Beograd, 12. mart 1979.
- Dušan Đokić, Predeli Miluna Vidića, Književna reč, br. 119, Beograd, 25. mart 1979.
- Sreto Bošnjak, Mogućnosti figuracije, Književne novine, br. 581, Beograd, 28. april 1979.
- Balša Rajčević, Milun Vidić - Salon muzeja savremene umetnosti, Umetnost '65, Beograd, 1979.
- Sava Stepanov, Crteži, slike, skulpture, Misao, Novi Sad, 5. april 1979.
- Andrej Tišma, Dva odgovora, Glas omladine, Novi Sad, 6. april 1979.
- Vladimir Maleković, Generacijski odabir - Beogradski mladi umetnici izlažu u Galeriji „Karas“, Vjesnik, Zagreb, 16. februar 1980.
- Milanka Todić, Primeri objekat skulpture u Beogradu (en hommage 'а Lazar Trifunović), Dometi 12, Rijeka, 1984.
- Nikola Kusovac, Bez promašaja, Politika ekspres, Beograd, 18. april 1985.
- Zoran Markuš, Otkrivanje tajanstva, Politika, Beograd, 12. april 1985.
- Đorđe Kadijević, Na probi vremena, Skulpture Miluna Vidića u galeriji Kulturnog centra u Beogradu, NIN, Beograd, 28. april 1985.
- Dušan Đokić, Otpor površinom, Borba, Beograd, 23. april 1985.
- Jovan Despotović, Kroz beogradske galerije, Tragalačka istrajnost, Milun Vidić skulpture, Likovna galerija Kulturnog centra Beograda, Treći program Radio Beograda, Beograd, april 1985, Jedinstvo, Priština, 20. april 1985.
- Dr Vanda Ekl, Lirika žičanog spleta - Kiparski čin je posebno osmišljen u prirodnim ambijentima Gorskog Kotara, Vjesnik, Zagreb, 3. septembar 1986.
- Bratislav Ljubišić, Milun Vidić, Galerija Kulturnog centra Beograda, Umetnost 68, Beograd 1986.
- Zoran Markuš, Obnavljanje znaka - skulpture Miluna Vidića u galeriji SANU, Politika, Beograd, 10. jun 1988.
- Vasilije B. Sujić, Snažni uspon - izložba Miluna Vidića u galeriji SANU, Novosti, Beograd, 26. jun 1988.
- Bratislav Ljubišić, Likovna galerija SANU - Milun Vidić, Likovni život, br. 3, Beograd, jun 1988.
- Mića Popović, Stvaraoci i dela, Vidićeve skulpture - Vidić je očigledno čovek i skulptor koji tokom rada sumnja u sve, Politika, Beograd, 25. jun 1988.
- Ljiljana Ćinkul, U galeriji SANU priređena je izložba skulptura beogradskog vajara Miluna Vidića, Treći program Radio Beograda, Beograd, 18. jul 1988.
- Sreto Bošnjak, Svetovi Miluna Vidića, Letopis Matice srpske, Novi Sad, decembar 1988.
- Vasilije B. Sujić, Skulptura - simbol, Novosti, Beograd, 14. april 2000.
- Marta Vukotić–Lazar, Slike umetnikove duše - Milun Vidić, skulpture, Salon Muzeja savremene umetnosti, Glas, Beograd, 22. april 2000.
- Đorđe Kadijević, Tragovi postojanja, NIN, Beograd, 20. april 2000.
- Mirjana Radojčić, U predelima duha, Izložba Miluna Vidića u Salonu Muzeja savremene umetnosti, Politika, Beograd, 5. jun 2000.
- Zoran Kačarević, Milun Vidić, skulpture, Salon Muzeja savremene umetnosti, april 2000, Likovni život 85/86, februar—jun 2000.
- Marina Pipan, Milun Vidić, skulpture, LIKOVNI ŽIVOT 85/86, februar—jun 2000.
- V. Dalilović, Skulpture Miluna Vidića u Salonu Muzeja savremene umetnosti - U jednom - iskustvo pređenog puta, Borba, Beograd, 11. april 2000.
- Jovan Despotović, Milun Vidić – skulpture, Treći program Radio Beograda, Beograd, 18. april 2000.
Predgovori kataloga (izbor)[uredi | uredi izvor]
- 1970. Mira Jurišić, Galerija Kolarčevog narodnog univerziteta, Beograd
- 1973. Pavle Stefanović, Galerija Doma omladine, Beograd
- 1975. Đorđe Kadijević, Paviljon ‘Knjaz Miloš’, Aranđelovac
- 1977. Dragoš Kalajić, Dragoš Kalajić predstavlja ‘Deset plus’, Galerija Kolarčevog narodnog uni-verziteta, Beograd
- 1979. Balša Rajčević, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd
- 1979. Irina Subotić, Srpski slikarji in kiparji 5+5, Mestna galerija, Ljubljana
- 1979. Dušan Đokić, Galerija Tribine mladih, Novi Sad
- 1980. Irina Subotić, Beogradski mlađi umetnici, Salon ‘Karas’ galerije, Zagreb, Paviljon ‘Cvijeta Zuzorić’, Beograd
- 1985. Sreto Bošnjak, Likovna galerija Kulturnog centra Beograda, Beograd
- 1985. Aleksandar Basin, „TEKKA 82, 83, 84“, Galerija Mladinske knjige ARS, Ljubljana, Pitkova galerija, Ribnica
- 1988. Sreto Bošnjak, Galerija SANU, Beograd
- 2000. Aleksandra Grujović, Sabiranje iskustva pređenog puta — trideset godina skulpture Miluna Vidića, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd
- 2000. Mirjana Radojčić, Gradska galerija, Požega
- 2001. Dušan Đokić, Dimenzija ritma, crtež i dinamičke strukture u savremenoj skulpturi, Likovna galerija Kulturnog centra Beograda, Beograd
- 2002. Milanka Todić, Vrbovo drvo i kamen mudrosti, Gradska galerija, Užice
- 2002. Jasminka Tutorov, Savremena galerija, Zrenjanin