Okuklje
Okuklje | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Dubrovačko-neretvanska |
Opština | Opština Mljet |
Stanovništvo | |
— 2011. | 31 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 43′ 38″ S; 17° 40′ 07″ I / 42.7271189900487° S; 17.668495741526836° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 15 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 20225 Babino Polje |
Pozivni broj | +385 20 |
Okuklje (ital. Camera или Occùchie) je naseljeno mesto u sastavu opštine Mljet, na ostrvu Mljetu, Dubrovačko-neretvanska županija, Republika Hrvatska.
Geografski položaj[uredi | uredi izvor]
Nalazi se na severnoj strani ostrva, na Mljetskom kanalu. Uvala u kojoj je smešteno je najzaštićenija mljetska uvala od svih vrsta vetrova.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazilo se u sastavu stare opštine Dubrovnik.
Okuklje je nastalo za vreme vladavine Dubrovačke republike kada se na moru uspostavlja relativna sigurnost od gusarskih napada i kada deo stanovnika iz Vrhmljeća silazi na more. U dokumentima iz 1414. godine spominju se Luka i Stjepan, braća iz Okuklja, a u 1500. godine sudija za Okuklje je bio Miloš Anković, a dvornik Nikola Dužević. U Venditima iz 1503. godine zabeležene su dve prodaje zemljišnih poseda stanovnika Okuklja stanovnicima Maranovića.
U vreme mira, kada nije bilo gusarskih napada, Okuklje se razvija u luku iz koje su trgovci svakodnevno isplovljavali u Dubrovnik i prodavali svoje vino, ulje, ribu i drva.
U 17. veku počinju nevolje za Okuklje jer su gusarski napadi postali sve učestaliji i sve jači. Prva tragedija se dogodila za vreme Kandijskog rata, koji je trajao od 1645. do 1669. godine. Kotorski gusari su napali naselje 1650. godine, a Novljanski gusari devet godina kasnije. Treći gusarski napad se desio 1668. godine, a najrazorniji je bio 29. avgusta 1669. godine, kad su čete mletačkog kapetana Deangelisa s 800 gusara do temelja opljačkali Okuklje i sva ostala mesta uz obalu. Iako su strah i nesigurnost stanovništva bili veliki, još uvek se nije napuštalo mesto, ali je 1693. godine, sluga sveštenika Kolendića otkrio gusarima gde stanovnici drže novac i dragocenosti te pri napadu na mesto, gusari porobljavaju, pale i uništavaju celo mesto. Sveštenik se jedva spasio begom u Korita, a njega slede i ostali stanovnici.
U Okuklju do kraja Drugog svetskog rata niko nije živeo, ali ga opet naseljava stanovništvo Maranovića. Danas se Okuklje razvija kao turističko mesto.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 2011. godine, Okuklje je imalo 31 stanovnika.
Broj stanovnika po popisima[1] | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1857 | 1869 | 1880 | 1890 | 1900 | 1910 | 1921 | 1931 | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2001 | 2011 |
0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 12 | 16 | 20 | 31 |
Napomena: Iskazuje se od 1981. kao samostalno naselje nastalo izdvajanjem iz naselja Maranovići. Kao deo naselja javlja se 1953. Od 1953. do 1971. bez stanovnika.
Posle katastrofalnog gusarskog napada na Okuklje 1693. godine, Okuklje je bilo nenaseljeno sve do 1981. godine kada je bilo zabelježeno prvih 12 stalnih stanovnika naselja. Posle Drugog svetskog rata, stanovnici Maranovića polako obnavljaju svoju luku, ali je naseljavaju samo tokom letnih meseci.
Popis 1991.[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Okuklje je imalo 16 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Privreda[uredi | uredi izvor]
Kroz istoriju, Okuklje se razvijalo kao luka naselja Maranovići jer je vro dobro zaštićena od vetrova i bila je najbliža Mljetska luka Dubrovniku te se Okuklje i razvijalo kao trgovačka luka iz koje se prema Dubrovniku pa onda i dalje izvozilo sve, što se na ostrvu proizvodilo.
Gusarskim razaranjima, mesto se gasi, a posle Drugog svetskog rata se počinje razvijati kao turistička luka. Krajem 20. veka, Okuklje je imalo brodsku vezu s Dubrovnikom, koja je zbog netrentabilnosti ukinuta. Danas je Okuklje turističko mesto, koje svoju privredu bazira na ugostiteljstvu.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dubrovački muzej — Odjel socijalističke revolucije: Zbornik ostoka Mljeta Dubrovnik (1989)
- R. Radovanović: Hrvatski Jadran, Naprijed, Zagreb 1999;
- I. Dabelić: Mljet — zeleni otok, Vjesnik, Zagreb 2004;