Park prirode Lastovsko otočje

Koordinate: 42° 46′ 01″ S; 16° 53′ 35″ I / 42.767° S; 16.893° I / 42.767; 16.893
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Park prirode Lastovsko otočje
Pogled na deo Parka
Opšte informacije
Osnovan 29. septembra 2006.
Površina 195,83 km²
Položaj Korčula, Dalmacija, Republika Hrvatska

42° 46′ 01″ S; 16° 53′ 35″ I / 42.767° S; 16.893° I / 42.767; 16.893

Spacifičnost Prirodno i civilizacijsko područje u izuzetno očuvanom stanju, izvanredna biološka raznolikost na ostrvima i u podmorju
Uprava parka Javna ustanova „Park prirode Lastovosko otočje“
Adresa Trg svetog Petra 7 u Ubla
Veb stranica https://pp-lastovo.hr/

Park prirode Lastovsko otočje je prostor arhipelaga Lastovo osnovan 2006. godine, na ukupnoj površini od 196 km². Sastoji se od 46 ostrva, ostrvaca i litica vrlo razvedene obale, ukupne površine- kopna 53 km² i 143 km² morske površine. Karakteriše se dobro očuvanim prirodnim odlikama hidrografije, pedologije, flore i faune, kao i dobrim geomorfološkim i geološkim karakteristika reljefa.[1] Omeđen je kamenim predelima Sušca, Tajana, Glavata i Struga. Posebnu vrednost čitavom području daju Jadransko more i morsko dno sa bogatom i raznovrsnom divljim svetom, u kome preovlađuju prirodni ekosistemi sa promenama svedenim na minimum.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Lastovsko otočje nalazi se u nalazi hrvatskom delu Jadranskog mora, 14 km južno od ostrva Korčula. Spada u spoljašnju grupu južnodalmatinskih ostrva i obuhvata najjužnije hrvatske naseljene ostrvo Lastovo s pripadajućim ostrvima, ostrvcima krupe Lastovnjaci i Vrhovnjaci i ostrvo Sušac.

Teritorijalno pripada opštini Lastovo, a upravnom podelom u Republici Hrvatskoj pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Položaj i granice Parka prirode Lastovsko otočje

Geografija[uredi | uredi izvor]

Lastovo je izgrađeno od jurskih i krednih naslaga koje formiraju pretežno dolomiti, dolomitski krečnjak, i čisti krečnjak.
Morfološki je značajna izmena brojnih odvojenih šumovitih brežuljaka i kraških uvala – polja

Lastovsko otočje u geološkom smislu izgrađeno je od jurskih i krednih naslaga koje formiraju pretežno dolomiti, dolomitski krečnjak, i čisti krečnjak. Najviši vrh ostrva jLastova je Hum (417 m), sa koga puca pogled na sve strane otoka i njegovu razvijenost reljefa koji je vidljivu u zaobljenim brežuljcima, duboko usečenim uvalama, poljima, a s druge strane i beskrajan pogled na more i otočje. Nešto niži vrhovi su Mali Hum (415 m) i Pleševo brdo (400 m).

Morfološki je značajna izmena brojnih odvojenih šumovitih brežuljaka i kraških uvala – polja (među kojima su najveća Vinopolje, Lokavje i Prgovo). Ova polja su nastala u nepropusnim zonama dolomita ili u polupropusnim dolomitiziranim krečnjacima.

Krška građa Lastova pogodovala je i formiranju pećina. Najpoznatija pećina je Rača špilja u jugoistočnom delu otoka – zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode i arheološko nalazište od 1965. godine, i Medjedina – nekadašnje boravište sredozemne medvedice, a danas poznato po većim naseobinama slepih miševa.

Klima[uredi | uredi izvor]

Na klimu u Lastovskom otočju uticaj ima njegov položaj u mediteranu, koja se odlikuje blagom mediteranskom klimom. Kao jedno od najsunčanijih otočja na Jadranu ono u proseku ima 2.700 sunčanih sati godišnje.

Prosečna temperatura vazduha u januara iznosi 8,3 °C, a u avgustu 24,9 °C. Kako se blaga letnja temperatura produžava dugo u jesen, ovaj period godine jetopliji od proleća.

Najučestalija vrsta padavina je kiša, javlja se manja količina krupe, dok je sneg retkost.

Važan faktor za vegetaciju je vlaga, koja u sušnom razdoblju nadoknađuje kišu. Srednja godišnja vlažnost vazduha iznosi 68%.

U ruži vetrova dominantne vetrove čine jugo (jugoistočni vetar), maestral (severozapadni vetar). Česti vetrovi su bura (severoistočni vetar), lebić (jugozapadni vetar), pulent (snažni zapadni vetar), tramontana (severac), ilevanat (istočni vetar).

Naselja[uredi | uredi izvor]

Najznaćajnija nasenja na prostoru Lastovskog ostrva su Lastovo, Pasadur, Uble, Skrivena Luka, Zaklopatica.

Lastovo
Grad Lastovo
Pasadur

Grad Lastovo koje sedište istoimene oipštine je staro srednjovekovno naselje sa dugomistorijom, amfiteatralnog oblika, okruženo brdima. U naselju su sačuvane porodične kuće iz 15. i 16. veka, koje krase bogato ukrašeni dimljaci “fumari” (dimnjaci) i lastovski sulari koji su postali zaštitni znak Lastova. Od znamenitosti u Lastovu se nalazi župna crkva Svetih Kuzme i Damjana, Knežev dvor – Palaca, Kašćel te brojne crkvice.

Lastovske skalinade (kamene stepenice) koje obavijaju staro jezgro oko crkve i šire, i lastovski dimnjaci daju mestu poseban mediteranski izgled, iako Lastovo nije smešteno uz more nego u samom srcu istoimenog ostrva.

Pasadur

Pasadur je naseljeno mesto u sastavu opštine Lastovo, na ostrvu Lastovu i delom (zaseoci Jurjeva Luka i Podlenga) na ostrvu Prežba.

Na popisu stanovništva 2011. godine, Pasadur je imao 100 stanovnika, od kojih je 74.68% Hrvata.

Zaklopatica
Zaklopatica

Zaklopatica je naseljeno mesto u sastavu opštine Lastovo, koje se nalazi na severnoj strani ostrva Lastova, u zalivu preko puta ostrvca Zaklopatica. Od centra opštine koji se nalazi i u unutrašnjosti ostrva udaljeno je svega 2 km severozapadno, a jugoozapadno od trajektne luke Uble, deli je 7 km.

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Zaklopatica je imalo 69 stanovnika, od kojih su 91,30% Hrvati.[2]

Skrivena Luka
Naselje Skrivena Luka

Skrivena Luka je naseljeno mesto u sastavu opštine Lastovo, na ostrvu Lastovu. To je malo naselje na obali zaliva koji se nalazi između poluostrva Struga i Stražica, a koji je zbog konfiguracije terena nemoguće videti sa otvorenog mora. Na poluostrvu Struga se nalazi borova šuma na čijem kraju je svetionik. Izgrađen je 1839. godine i jedan je od najstarijih svetionika na Jadranskom moru. Skrivena Luka je idealno mesto za sidrište, jer je dobro skriveno i zaštićeno od jakih vetrova i talasa sa otvorenog mora. Naselje je putem dugim 7,5 km povezano sa centrom opštine Lastovo.

Uble

Uble su naseljeno mesto u sastavu opštine Lastovo, na ostrvu Lastovu. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazile su se u sastavu stare opštine Lastovo.

Na popisu stanovništva 2011. godine, Uble su imale 222 stanovnika, među kojima je pored 152 (50,16%) Hrvata bilo i 42 (13,86%) Srba.

Flora i fauna kopna[uredi | uredi izvor]

Flora[uredi | uredi izvor]

Lastovsko otočje jedno je od najbogatijih i najočuvanijih botaničkih područja na Sredozemlju. Sastav flore otoka Lastova odredila je:

  • izolovanost ostrva,
  • obilje sunčeve svetlosti
  • izražene noćna vlaga
  • duboko lastovsko tlo.

Od 810 do sada otkrivenih vrsta od ugroženih vrsta, među njima se i iščezle vrsta, endemi i stenoendema. U ove vrste spadaju:

  • Beličasta gromotulja (Aurinia leucadea), kao botaničke zanimljivosti i retkost,
  • Trava trsovez (Ampelodesmos mauretanica), jedna od retkih biljaka u hrvatskoj koja se može naći samo na Lastovu,
  • Dalmatinski kozlinac (Biserrula pelecinus ssp. dalmatica), stenoendem i zakonom strogo zaštićena vrsta

Flora ostrva Sušac nastala je u uslovima nedostatka vode na oskudnom tlu i stalnoj izloženosti snažnim južnim vetrovima. Ova specifična flora broji 278 biljnih vrsta, a među osam endema ističe se:

  • Sušačka vrzina (Brassica cazzae), koja naseljava pukotine obalnih i priobalnih stena.

Oko 70% površine otočja prekriveno je šumom, što čini Lastovo pored Mljeta najšumovitijim hrvatskim ostrvom, pretežno prekrivenim makijom. Najlepše drvo je planika (Arbutus unedo), ali najveći deo pokriva crnika (Quercus ilex) uz koju se ističu i šume alepskog bora (Pinus halepensis).

Ispod šumskog pokrivača nalaze se i neke od vrsta gljiva.

Lastovske kuće u svojim vrtovima gaje mediteranske biljke: bajam, limun, narandžu, palmu, rogač. Od poljoprivrednih biljaka prevladavaju vinova loza i maslina.

Ovo podneblje je bogato i lekovitim bilja poput kadulje, mente, stolisnika, ruzmarina, lavande, komorača i kamilice.

Fauna[uredi | uredi izvor]

Životinjski svet otočja je vrlo bogat i raznovrstan, sa 175 vrsta kičmenja od čega je njih 71 ugroženo na nacionalnoj i 37 vrsta ugroženo na nivou Evrope.

Lastovske pećine su stanište slepih miševa koji u njima nalaze skloništa ili mesta za razmnožavanje, npr Medjedina koja je boravište 3 ugrožene vrste slepih miševa:

Lastovsko otočje nije samo važno odmorište mnogim pticama selicama, več i gezdilište ovih ptica:

Na pojedinim ostrvcima gnezdi se oko 70% hrvatske populacije sredozemnog galeba (Larus audouinii) koji je ugrožen na globalnom nivou.

Na liticama Struge (Velike stijene) gnezdi se i redak eleonorin soko (Falco eleonorae).

Zanimljivost je da na otočju nema otrovnih zmija, a jedina je zmija je stepski guž ili smičalina (Dolichophis caspius).

Lastovsko otočje je i stanište stenoendemičnih guštera:

Područje je bogato i mikro faunom, posebno kukcima, paucima i puževima.

Flora i fauna mora[uredi | uredi izvor]

Flora[uredi | uredi izvor]

Broj od 248 vrsta morske flore, govori o bogatstvu podmorja otočja, jer je taj broj na ovom malom području jednak onom sa širokog prostora srednjeg i južnog Jadrana. Na pojava bujanje morskog života u ovom području u mnogome utiče sezonski priliv hranjljivih materij iz dubokog Jadrana.

Kamenito dno bogato je prekriveno fotofilnim algama, dok su plitka priobalna dna prekrivena ugroženim i zaštićenim livadama morske cvetnice posidonije (Posidonia oceanica). Ova je vrsta jako važno mrestilište i zaklon raznim morskim vrstama. Skrivena luka jedno je od retkih stanište zelene alge Caulerpa prolifera jedine autohtone kaulerpe u Jadranu.

Fauna[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući obilju i raznovrsnosti zooplanktona, podmorje Parka bogato je koralima, sunđerima, mekušcima, bodljarima, rakovima i mnogim drugim vrstama. Ovo bogatstvo vrsta stvara snažne i povezane karike podmorskog životnog lanca. Do sada je upisano 330 vrsta beskričmenja, od kojih je 20 na spisku ugroženih vrsta.

Korali

Posebnom lepotom ističu naseobine korala:

  • Gorgonija (Gerardia savaglia),
  • Crveni koral (Corallium rubrum)
  • Endemični hvarski koral (Madracis pharensis).
Puževi, ježevi i rakovi

U zoni oscilacije plime i oseke žive razni morski puževi (nanari), kao i priljepci (lupari). Prate ih morski ježevi, hobotnice i sipe.

Zaštitni znak hridastog dna lastovskog akvatorija su kolonije brkatog jastoga, hlapovi, kuke (sovice) i rakovice.

Puževi

U ovom podmorju žive i retke vrste puževa:

  • Tritonova truba (Charonia tritonis sequenza),
  • Prugasta mitra (Mitra zonata)
  • Puž bačvaš (Tonna galea).
Ribe

Vrste riba karakteristične za ovo područje su škrpun, škrpina, kirnja, zubatac, kantar, trlja od kamena, tabinja mrkulja, lumbrak, murina, ugor, a povremeno tune, gofovi i sabljani.

U otvorenim vodama ovog područja često se može videti nekoliko vrsta delfina:

  • Kratkokljuni obični delfin (Delphinus delphis),
  • Dobri delfin (Tursiops truncatus)
  • Glavati delfin (Grampus griseus)

Od morskih kornjača najčešće su:

  • Glavata želva (Caretta caretta), ili glavata kornjača je gmizavac dug oko 90 cm, mada su otkriveni i primerci dugi čitavih 280 cm. Odrasla kornjača je teška otprilike 135 kg, a najveći zabeleženi primerci su teški preko 450 kg.[3] Boja kože je od žute do braon, a oklop je tipično crvenkasto-braon. Nisu primećene spoljne razlike među polovima dok jedinke ne odrastu. Najprimetnija razlika među odraslima je da mužjaci imaju tanji rep i kraći plastron.
  • Zelena želva (Chelonia mydas), gmizavac iz reda Testudines. Jedina je vrsta u rodu Chelonia. Ranije se podvrstom zelene morske kornjače smatrala crna morska kornjača, ali danas se naučnici uglavnom slažu da je to posebna vrsta koja se vodi pod latinskim nazivom Chelonia agassizii.

Na usamljenim hridima pećine Medjedine nekada je živela i sredozemna medvedica (Monachus monachus.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema pisanim tragovima Lastovsko otočje se prvi put pominje u delu leksikografa Stjepana Vizantinca. Teopomp (u 4. veku p. n. e.) ga naziva Ladesta i Ladeston, dok sufiks – est (karakterističan za ilirska mesta na jadranskoj obali) ukazuje da su mu ime dali stari Iliri. Takođe je zapisana i grčka poštapalica za imena stanovnika otoka – Ladestanos, koji dokazuje da su na Lastovu živeli Dorci.

Rimljani naziv latiniziraju, i nazivaju ga Augusta insula (carsko ostrvo).

U srednjem veku javljaju se nazivi Augusta, Lagusta, Lagosta. Današnji naziv izveden je romanskog oblika Lasta uz dodan slovenski sufiks – ovo.

Najstariji tragovi života otkriveni su u Rača špilji, a kontinuitet života se može pratiti od ranog bronzanog doba.

Slavoveni i Neretljani naseljavaju ova ostrva u 7. i 8. veku nakon dolaska na Balkansko popuostrvo, i vremenom su se toliko učvrstili i ojačali da su bili pretnja za plovidbu mletačkih brodova. Zato je dužd Petar Orseolo II. osvoji ostrvo i 998. potpuno uništio njegova naselja. Preživeli stanovnici preselili su se na novu lokaciju, današnje naselje Lastovo.

U daljem toku istorijskih događaja Lastovo je čestog menjanja gospodara:

  • U 11. i 12. veku je pod Zahumljem.
  • Na kraju 12. veka ostrvlje preuzimaju ugarsko – hrvatski kraljevi.
  • U 13. veku je opet pod Zahumljem.
  • 1252. godine ostrvo ulazi u sastav Dubrovačke republike, koja mu 1310. godine odobrava komunalnu autonomiju i pisanje statuta. Česta promene gospodara uticala je i na čestu pobunu seljaka u 16. i 17. veku koji su bili nezadovoljstvo postupcima dubrovačke vlastele.
  • U 19. veku Lastovo se nalazilo pod vlašću Francuza, pa Engleza i na kraju pod Austrougarskom, pod čijom će vlašću će ostati sve do 1918. godine i pada Austrougarske.

Rapalskim sporazumom Lastovo je dodeljeno Italiji, koja će vladati do kapitulacije Italije u Drugom svetskom ratu (1943. godine).

Nakon Završetka Drugog svetskog rata 1945. godine, ostrvo je ušlo u sastav nova vlasti u SFR Jugoslaviji koja je izgradila jake vojne baze na ostrvu i zabranile dolazak stranih gostiju. To je mnogo štetilo u ekonomskom razvoju ostrva.

Sa političkim promena u bivšoj Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj Lastovo se razvija u oba smera.

Materijalna kulturna baština[uredi | uredi izvor]

Na prostoru Parka prirode ˝Lastovsko otočje˝, naročito Lastovu i Sušcu, otkriveno je mnoštvo kulturnih dobara koji svedoče o bogatoj prošlosti tog prostora. Registrirovana i preventivno zaštićena kulturna dobra Lastovskog otočja podeljena su na četiri kategorije: kulturno-istorijska celina, sakralna arhitektura, profana arhitektura, arheološki lokaliteti

Kulturno istorijska celina[uredi | uredi izvor]

Knežev dvor na Lastovu

Naselje Lastovo smešteno je iznad polja i razvijeno na strmoj padini amfiteatarskog oblika, a današnje obrise dobilo je već u 15. i 16. veku Kao središnji deo naselja ističe se župna crkva Svetog Kuzme i Damjana i Knežev dvor. Najstarije lastovske kuće datiraju iz 15. veka

Brojna su pojedinačna kulturna dobra, a zanimljivi su dimnjaci (fumari) čija gradnja daje naslutiti da su građeni kako bi se pokazala imućnost vlasnika kuće, a danas su deo opštinskog grba. Građeni su na kućama ili na prizemnim kuhinjama. Fumari su jedinstveni i po tome, đto na Lastovu ne postoje dva identična, kako bi se istakle razlike među porodicama. Podsećaju i na minarete, iako se ne zna da li je to slučajnost ili kopija fumara iz sela u susednoj Italiji.

Svaki novi fumar imao je veće dimenzije i čudnovatije ukrase, a Lastovci kao da su se takmičili sa svojim susedima, pa su im se sa fumara „petavali” rogovi životinja, koji su ujedno služili i kao urok protiv zlih očiju.

Smatra se da je najstariji fumar, danas okružen divljim narandžama, onaj u sklopu renesansne kuće porodice Antika – Biza. Na kruni mu je vetrulja na šahovnici.

Lučica je poslednji sačuvani primerak baroknog ribarskog naselja na ovom području Dalmacije. U toj uskoj uvali Lastovci su od početka 17. veka. gradili kamene ribarske kuće koje su im služile za sklanjanje od oluje, spremanje ribarskog alata, soljenje ribe i istezanje čamaca.

Profana arhitektura[uredi | uredi izvor]

Karakteristika Lastovskih kuća je sular - terasa okružena kamenim klupama (pice) i kamenim vazama (arlas) sa fumarom

Unutar naselja Lastovo nalazi se četrdesetak vrednih arhitektonskih kompleksa kuća sagrađenih u periodu između 15. i 19. veka, koje zaokružuju jednu od varijanti dalmatinske, a posebno dubrovačke istorijske stambene arhitekture.

Kuća Lastovo posebna je varijanta istorijske arhitektonske kulture u Dalmaciji, nastala iz tlocrta i vertikalnog volumena koji je dosledno podeljen na „pars fructuaria“ u prizemlju i „pars urbana“ na spratu. Karakteristika Lastovskih kuća je sular - terasa okružena kamenim klupama (pice) i kamenim vazama (arlas), a na kamenim pilastrima uzdižu se stepenica od belog krovnog grožđa. Nameštaj je takođe od kamena - sudopere, krunice za bunare (strelice), sedišta, klupe, stolovi, ostrige, ulje itd.[4]

Sakralna arhitektura[uredi | uredi izvor]

Kraj Kneževog dvora se nalazi Crkva Svetog Ivana Krstitelja sagrađena u 14. veku. Gradnju je započeo 1340. sveštenik Andrija Škrinjić, a završena je 1418. U luneti iznad ulaznih vrata nalazi se tekst o gradnji crkve i grb sveštenika Vlahanovića koji je završio gradnju. Duga je 15, a široka 7 m. U unutrašnjosti crkve na oltaru nalazi se svečeva slika iz 1515, a na plafonu barokne kompozicije i biblijska tema. Crkva je služila kao kapela lastovskog kneza i u njoj se do 1864. govorila misa. Posle joj je skinuta posveta i pretvorena je u crkveno skladište. Crkva je danas restaurirana i nosi romaničko-gotske stilske karakteristike u skladu sa vremenom gradnje.

Crkva svetog Kozme i Damjana

Župna crkva Svetog Kozme i Damjana je sagrađena na temeljima starije crkve. Pominje se početkom 14. veka. Trobrodna crkva je rezultat dve građevinske faze. Centralna lađa je iz druge polovine 15. veka, a bočne lađe su dograđene u 16. i 17. veku. Taj zahvat proširenja očituje se na fasadi crkve koja ima tri odvojena krova i bočna zida ukrunjena sa tri zvonika u obliku rastavića. Oni su podignuti u 18. veku u duhu gotike. Centralni deo crkve su radili hrvatski majstori. Među njima je najvažniju ulogu imao majstor Radosan koji je pod svodom crkve 1473. uklesao natpis RADOSAN FECIT MCCCCLXXIII MADII. Uz apsidu crkve je prigrađena 1545. sakristija, a neogotički zvonik završen je tek 1942. godine. Izgrađen je od lastovskog kamena. U prizemlju zvonika uzidana je nadgrobna ploča Antuna Lastovca, jednog od lastovskih kapelana iz 15. veka. Pred crkvom je 1310. potpisan lastovski Statut. Unutrašnjost crkve ispunjena je bogatstvom kamenog nameštaja, slika i predmeta. U trezoru crkve čuvaju se srebrni i pozlaćeni gotičko-renesansni, barokni i rokoko putiri, pokaznice, kandila, svećnjaci i ophodni krstovi i unikatne umetnine poput gotičko-renesansnog kaleža sa prelaska 15./16. v., jedinog sačuvanog dela Pavka Antojevića na Lastovu. Među umetninama se posebno ističe renesansna posuda za blagoslovlenu vodu koju je dao saliti Dobre Dobričević.

Crkva svetog Josipa

Crkva Svetog Josipa a iz 1635. godine jednostavna je renesansna kvadratna građevina koja ima fasadu sa dva penđera. Kip Svetog Josipa nalazi se na voltu sred bočnih vrata, a iznad njega je ruža okruglog prozora i jednostruki rastavić za zvono. Sagrađena je delom milodara ribarskih družina i doprinosom porodica Pavlović i Fulmizi. Glavni oltar iz 1773. je sagradio korčulanski kamenorezac Bernard Buar. Na oltaru se nalazi uljana slika Svete Obitelji koju je dao postaviti beneficijat don Vicko Fulmisi. Crkvica je prilikom preuređenja Dolca (1930—1933) autentično presložena na današnje mesto.

Mala crkva Svete Marije na Grzi

Mala crkva Svete Marije na Grzi je sagrađena 1442. godine poklonom sveštenika Marina Vlahanovića koji je testamentom ostavio sredstva da bi se sagradila mala crkva posvećena Bogorodici. Crkva je gotičkog stila sa ponekom romaničkom stilskom reminiscencijom. Vlahanovićev grb, ljiljanov cvet između dva kosa pojasa i dve osmokrake zvezde, i tekst o gradnji utisnut je u luneti iznad ulaznih vrata crkve čija mala fasada završava sa tri gotička otvora malog troduplog rastavića. U barokno vreme ovu su crkvu zvali i Gospa od Snega. U crkvi se nalazi drveni oltarni triptih dubrovačkih slikara, iz 16. veka, sa prikazom Bogorodice, sv. Kuzme i Damjana, sv. Ivana Evanđelista i Marije Magdalene.

Crkva Svetog Vlaha sagrađena je u drugoj polovini 14. veka. Sagradila je istoimena bratovština za vreme Dubrovačke republike, na vidnom mestu u Gornjem Pjevoru i posvetila je svom zaštitniku svetom Vlahu. Fasada ima lunetu i ružu prozora, okrugli mali penđer u obliku gotičkog četverolista, koja se nastavlja malim rastavićem. Sa strane su barokni penđeri i ulaz podignut sa pet stepenica. U crkvi se još uvek nalaze počasne stolice za kneza, sudije i uglednike. Klupe za narod su postavljene u lađi i svetištu popreko. Posle lastovske bune protiv republike (1602. — 1606) i vraćanjem ostrva pod dubrovačku vlast, 1610. na glavni oltar je postavljena slika Antonija Sicurija sa prikazom Svetog Vlaha, Svetog Kozme i Damjana, Svete Katarine i Svetog Sebastijana. Godine 1676. propao je glavni drveni oltar i ta je slika postavljena na bočni oltar. Korčulanski kamenoresci su izradili novi oltar, na koji je postavljena slika sv. Vlaha sa grbovima Republike, koja je zaboravila da doda bilo kakav ostrvski simbol, pokazujući svoju vladarsku dominaciju. Knez Martolica Crijević je obeležio proširenje crkve baroknim natpisom koji je dao ugraditi u samu fasadu crkve.

Nematerijalna kulturna baština[uredi | uredi izvor]

Lastovke poklade[uredi | uredi izvor]

Ne zna se tačna godina početka izvođenja lastovskih Poklada. Legenda kaže...[5]

Kako su u srednjem veku Mauri opsedali grad Korčulu, oni su tom prilikom poslali svog izaslanika na Lastova, da od stanovnika zatraži predaju. Lastovci su izaslanika zarobili i zatvorili. Zbog toga su ljuti Mauri uputili svoje brodove prema Lastovu, kako bi ga pokorili. Iznenada se podiglo jako nevreme koje je rasturilo neprijateljske brodove. Nakon ovog događaja Lastovci su izveli zarobljenika i na magarcu ga vodali kroz celo selo i ismevali ga. U predvečerje su razapeli dugačko uže i spustili izaslanika sa uzvišenja koja se danas naziva „Pokladareva grža”. Kasnije su ga na magarcu odveli na Dolac i uz zvonjavu zvona i uzvike spalili.

Od tada pa sve do današnjih dana, svake godine održava se lastovska Poklada, po tačno određenim pravilima i proceduri.[6] Neobičan je što nema sličnog običaja u bilo kojem delu sveta. Ovaj običaja u Republici Hrvatskoj, 17. januara 2008. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasila je za nematerijalno kulturno nasleđe Republike Hrvatske i stavilo ga pod svoju zaštitu.[5]

Lastovski statut[uredi | uredi izvor]

Pre 700 godina, na javnom saboru u Lastovu, 10. januara 1310. godine, usvojen je „Lastovski statut“, knjiga uredbi i običaja skupštine i opštine ostrva Lastovo.[7]

Knjiga započinje zakletvom dubrovačke komune da će poštovati sve drevne običaje ostrvljana koji su se dobrovoljno predali komuni grada Dubrovnika. Skup od 30 odredbi sadržanih u prvom delu Statuta donesenog te godine jasno opisuje radne i socijalne odnose unutar ostrvske zajednice.

Legende[uredi | uredi izvor]

Za Lastovo su vezane brojne legenede, jer svaki stanovnik ovog svoju priču. Ovo su neke od njih:

  • Po jednoj u naselju Ubli, danas na mestu arheološke iskopine starohršćanske bazilike Svetog Petra, bilo je zakopano je u pprošlosti 12 zlatnih kipova apostola.
  • Po drugoj na Lastovu stanovništvo u prošlosti nije sadilo stabla oraha, jer je postojalo verovanje da se pod orahom skupljaju veštice
  • Po trećoj omiljenilek na Lastovu bio je beli luk – lek za sve vrste uroka veštice koje im ˝nisu dale mira˝ a mesta gde su se okupljale bio je put koji se račvo na tri dela – tamo im je bilo okupljalište,
  • Po četvrtoj u Račoj špilji čiji je hodnik dopirao do mora boravile su vile, a ni vampiri nisu bili retki gosti.
  • Po petoj epidemiju trovanja hranom stanovništvo pripisuje tome da ispred čije kuće palma raste – porodična loza se gasi.
  • Po šestoj legendi o Glavatu – Zevus, grčki bog, poslao je svog izaslanika, da pronađe najlepše ostrvo na svetu. Nakon duge potrage, izaslanik je ostao na tom mestu ne mogavši se odlučiti, i zato još uek stoji okamenjen među otocima Lastovo, Korčula i Mljet.

Osnivanje i zaštita[uredi | uredi izvor]

Prema definiciji koju je prihvatio međunarodno udrženje IUCN (International Union for Conservation of Nature) kao najveća mreža saradnika i međunarodno najuvaženiji autoritet na području zaštite prirode, zaštićeno područje je kopneno i/ili morsko područje posebno namenjeno zaštiti i održavanju biološke raznolikosti kao i područje prirodnih i srodnih kulturnih bogatstava, kojima se upravlja zakonskim ili kakvim drugim neohodnim sredstvima

Ova definicija zaštićenog područja prenesena je i u Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske (NN 80/2013) prema kome je zaštićeno područje geografski jasno određen prostor koji je namenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sistema.

Polazeći od napred navedenog Hrvatski sabor je 29. septembra 2006. godine proglasio Lastovo sa okolnim ostrvima u “Park prirode Lastovsko otočje” koje obuhvata 46 ostrva, otočića, hridi i grebena (najveći od njih su Lastovo i Sušac) ukupne površine 53 km² i 143 km² morske površine.[8]

U parku prirode Lastovsko otočje zabranjena je svaka privredna i druge delatnost, kao i bilo kakva delovanje kojima se ugrožavaju njegova vrednosti i karakteristike. Mere zaštite, način obavljanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja 2006. godine, od strane Republike Hrvatske.

Lastovsko otočje dana spada u jedno je od najbogatijih i najbolje očuvanih botaničkih područja na Mediteranu.

Sa kulturne i istorijske tačke gledišta ovo u područje je dragoceno i zbog svoje tradicionalne arhitekture i arheoloških nalazišta na kopnu i pod vodom.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Lastovsko otočje zbog svoje specifične pejzaćne lepote koja se ogleda u gustim šumama i plodnim polja obogaćenih lokvama, visokih obalskim strminama, kopnenim i podvodnim pećinama i brojnim i retkim morskih i kopnenim vrstama i staništa izuteno je atraktivno za turiste.

Posebnost “Lastovskog otočja” koja takođe privlači turiste je bogata kulturno istorijska baština – brojne kamene crkvice, životopisni fumari, tradicionalne lastovske Poklade, ali i lokalno stanovništvo, koje je dokaz da je suživot prirode i čoveka moguć uz razvijenu ekološku svest, koja se zahteva i od turista u vreme boravka u Parku.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Park Prirode Lastovsko otočje”. Javna ustanova "Park Prirode Lastovsko otočje" (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-04-20. 
  2. ^ Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9
  3. ^ „https://www.registrelep-sararegistry.gc.ca/virtual_sara/files/cosewic/sr_Loggerhead%20Sea%20Turtle_0810_f.pdf” (PDF). www.registrelep.com. Приступљено 4. 12. 2020.  Спољашња веза у |title= (помоћ)
  4. ^ „Kulturna baština Lastova, Profana arhitektura”. Javna ustanova "Park Prirode Lastovsko otočje" (на језику: хрватски). Приступљено 2021-04-20. 
  5. ^ а б „Lastovski Poklad, Nematerijalna kulturna baština Lastova.”. Javna ustanova "Park Prirode Lastovsko otočje" (на језику: хрватски). Приступљено 2021-04-20. 
  6. ^ Gavazzi, Milovan: Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Treće izdanje. Zagreb: Hrvatski sabor kulture. 1991. str. 81-82.
  7. ^ „Lastovski statut, Kulturna baština Lastova.”. Javna ustanova "Park Prirode Lastovsko otočje" (на језику: хрватски). Приступљено 2021-04-20. 
  8. ^ Опште информације Архивирано на сајту Wayback Machine (2. jun 2011), Pristupljeno 20. 4. 2021.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]