Robert Enke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Robert Enke
Enke u Hanoveru, 2008. godine
Lični podaci
Datum rođenja (1977-08-24)24. avgust 1977.
Mesto rođenja Jena, Istočna Nemačka
Datum smrti 10. novembar 2009.(2009-11-10) (32 god.)
Mesto smrti Nojštat am Ribenberge, Nemačka
Visina 1,86 m
Pozicija Golman
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1995—1996
1996—1999
1999—2002
2002—2004
2003
2004
2004—2009
Karl Cajs Jena
Borusija M.
Benfika
Barselona
Fenerbahče (poz.)
Tenerife (poz.)
Hanover 96
3
32
77
1
1
9
164
(0)
(0)
(0)
(0)
(0)
(0)
(0)
Reprezentativna karijera
1997—1999
1999—2009
Nemačka do 21
Nemačka
15
8
(0)
(0)

Robert Enke (nem. Robert Enke; Jena, 24. avgust 1977Nojštat am Ribenberge, 10. novembar 2009) je bio nemački fudbalski golman i reprezentativac. Branio je za vodeće klubove u nekoliko evropskih zemalja, a to su Barselona, Benfika, Fenerbahče, ali je većinu svojih nastupa zabeležio u Bundes ligi za ekipu Hanover 96.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Karl Jena[uredi | uredi izvor]

Enke je rođen u Jeni, gde je odrastao i igrao fudbal od malih nogu. Prošao je sve omladinske pogone ove ekipe, a nakon odlične partije na prijateljskoj utakmici protiv Engleske na Vembliju, 1993. potpisao je i profesionalni ugovor sa Jenom.

Borusija Menhengladbah[uredi | uredi izvor]

Na leto 1996. godine je postao član Borusije Menhengladbah. Svoju prvu šansu dobio je kada je prvi čuvar mreže Uve Kamp zadobio povrede Ahilove tetive. Na utakmici protiv Šalkea 04 15. avgusta 1998. zabeležio je svoj debi u Bundes ligi.

Benfika[uredi | uredi izvor]

U junu 1999. godine je prešao u Benfiku, potpisavši trogodišnji ugovor. Klub je u to vreme vodio njegov zemljak, Jup Hajnkes, koji ga je imenovao za kapitena ekipe. Vreme provedeno u Portugaliji mu je bilo burno, jer se ekipa suočila sa najgorim rezultatima, završivši sezonu na šestom mestu i promenila tri trenera za tri sezone. Klub se čak našao i u finansijskoj krizi, pa su igračima često kasnile plate. Uprkos ovim problemima Enke je zadobio divljenje navijača Benfike, ali i interes klubova, kao što su Arsenal, Atletiko Madrid i Mančester Junajted.[1]

Barselona[uredi | uredi izvor]

Posle isteka ugovora sa Benfikom, u junu 2002. godine, Enke je prihvatio ponudu španske Barselone i potpisao trogodišnji ugovor. Život na Kamp Nou je za njega bio težak, jer je vreme provodio kao zamena Robertu Bonanu i Viktoru Valdezu. Debitovao je 11. septembra 2002. godine u utakmici Španskog kupa Kralja protiv FK Novelde. Zabeležio je i dva nastupa u UEFA Ligi šampiona protiv Klub Briža i FK Galatasaraja.

Fenerbahče[uredi | uredi izvor]

Sledeće sezone, kad je Frank Rajkard zamenio Luja van Gala kao trener, Enke je bio pozajmljen turskom Fenerbahčeu. Međutim, na svom prvom nastupu, doživeo je razočaravajući poraz 0-3 od niželigaškog Istanbulspora 10. avgusta 2003. Navijači kluba su ga nakon i tokom utakmice gađali flašama i upaljačima, okrivljujući ga za ovaj poraz. Ovaj incident naterao je Enkea da odmah napusti klub i vrati se u Španiju.

Tenerife[uredi | uredi izvor]

Posle četiri meseca provedenih u Barseloni, ali van prvog tima, prešao je u špansku drugu ligu, tačnije u Tenerife na pozajmicu od januara do kraja sezone 2003-04. U tom periodu Enke se vratio u svoju prepoznatljivu formu, i dobio je priznanja od navijača i drugih klubova.

Hanover 96[uredi | uredi izvor]

U julu 2004. godine transferom bez obeštećenja potpisao je dvogodišnji ugovor sa Hanoverom 96. U tom periodu je doživeo najbolje periode u svojoj karijeri postavši prvi izbor kluba. Bio je proglašen za najboljeg golmana u ligi od strane svojih kolega profesionalaca u sportskom magazinu. Takva forma dovela je do interesovanja Štutgarta. U decembru 2006. godine završio je ovu spekulaciju potpisivanjem produžetka ugovora sa Hanoverom do kraja sezone 2009-10. Od strane svojih saigrača izabran je za kapitena i tu ulogu je zadržao do kraja karijere. Ponovo je osvojio nagradu za najboljeg golmana za sezonu 2008-09. Enke je odigrao 180 utakmica za Hanover. Svoj poslednji nastup zabeležio je 8. novembra 2009. godine protiv Hamburga samo dva dana pre svoje smrti.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Enke u reprezentaciji

Prvi put je predstavljao svoju seniorsku reprezentaciju u prijateljskom meču protiv Danske 28. marta 2007. godine. Nakon daljih igara izabran je za Evropsko prvenstvo u fudbalu 2008. u Švajcarskoj i Austriji. Zbog povreda je propustio nekoliko nastupa, a po povratku u januaru 2009. godine. Svoj poslednji nastup zabeležio je 12. avgusta 2009. godine, kada je sačuvao svoj gol od Azerbejdžana.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Enke je bio oženjen modnom kreatorkom Terezom Rajm, sa kojom je imao ćerku koja je rođena sa srčanom manom i preminula, nakon operacije 17. septembra 2006. godine, kada je imala samo dve godine. U maju 2009. godine su usvojili devojčicu Lejlu.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Enkeov pomen na stadionu Hanovera

Dana 10. novembra 2009. godine, u 32. godini života, Enke je izvršio samoubistvo kada je stao na prugu, ispred ekspresnog voza koji mu je išao u susret.[2]Policija je potvrdila da je našla oproštajno pismo, ali detalji nisu objavljeni do sada. Njegova udovica, Tereza, otkrila je da je Enke bio u velikoj depresiji 6 godina zbog smrti ćerke i da je ponekad posećivao i psihijatra.[3]Za samo nekoliko sati, stadion Hanovera bio je okružen svećama i cvećem. Njegov bivši klub Barselona održala je minut ćutanja pred svoj meč istog dana. Kao znak poštovanja, nemačka reprezentacija je otkazala prijateljsku utakmicu protiv Čilea.[4] Minut ćutanja održan je i u svim utakmicama u Bundes ligi tog vikenda, a i na utakmici njegove Benfike u kupu. 15. novembra je oko 40.000 pristalica ispunilo AVD arenu za njegov pomen. Robertov kovčeg nosili su njegovi saigrači.[5] Sahranjen je istog dana u Nojštatu, pored groba svoje ćerke. Inače, Enkeov život opisan je u knjizi Ronalda Renga pod imenom „Život je suviše kratak-Tragedija Roberta Enkea“, koja je u Nemačkoj dobila nagradu za knjigu godine.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]