Skela (Obrenovac)

Koordinate: 44° 40′ 33″ S; 20° 03′ 06″ I / 44.6758° S; 20.0517° I / 44.6758; 20.0517
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skela
Spomenik streljanim taocima
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBeogradski
OpštinaObrenovac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1858
Geografske karakteristike
Koordinate44° 40′ 33″ S; 20° 03′ 06″ I / 44.6758° S; 20.0517° I / 44.6758; 20.0517
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina74 m
Skela na karti Srbije
Skela
Skela
Skela na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11509
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Skela je naselje u gradskoj opštini Obrenovac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1858 stanovnika. Staro ime Skele je Grac dok je trenutno ime dobila budući da je preko Save selo Kupinovo i da se odlazilo u Kupinovo i dolazilo u Skelu skelom (dereglijom), bar kada se radi o masovnijem prelazu ljudi, stoke i robe. Arhitektura Skele je starovlaškog tipa, seoske kuće su pored drumova, s jedne i s druge strane puta, dosta zbijene, s malim okućnicama, s kućama uvučenim malo u dvorište i naročitim rasporedom zgrada.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rimsko doba

Vorbiz (Vorbis) u Skeli i jednim delom na Ušću po narodnom predanju bio je veliki rimski grad, na samoj obali Save, opkoljen sa svih strana, osim Save antom, otokom ušćanskih i skeljanskih bara. Za grad se priča da je bio veliki, naseljen Rimljanima. Vorbiz se i danas sav ne zirati, po njemu se izoravaju, a po potrebi vade sarkofazi, novac, cigle, kamenje, razno bronzano oruđe i oružje. Danas se ovim Vorbizom zove deo sela geografski lociran na istom mestu kao i antički Vorbiz, takođe službeno mesto železničke stanice TENT-a „B“ je dobilo naziv VORBIS.

Grac je ciglom ozidano ošančeni lokalitet u pravcu prema sredini sela za koji se misli, da je još u rimsko doba bila vojnička karaula sa posadom, koja je obezbeđivala prevoz robe i ljudi preko Save.

Srednji vek (Tursko doba)

Posle propasti Prvog srpskog ustanka, 5. oktobra 1813. godine, turska kaznena ekspedicija koja je krenula iz Bosne, sa zapada ka Beogradu, stigla je u selo. Bežeći pred turskim okupatorima, pedeset žena i devojaka iz sela ne želeći da ih Turci obeščaste, skočile su u Savu, držeći se za ruke i utopile se.[1]

Drugi svetski rat

Za vreme Drugog svetskog rata, 15. avgusta 1941. godine selo Skela je bilo prvo mesto u Jugoslaviji koje je bilo žrtva nemačke okupatorske kaznene ekspedicije kada su nemački vojnici spalili selo i streljali 15 meštana i 42 osobe dovedene iz Banjičkog logora.

U periodu posle sloma ustanka u Srbiji, decembra 1941. godine selo je živelo mirnim, ali teškim okupacijskim životom. U toku pripremnih borbi za oslobođenje Beograda, početkom oktobra 1944. godine Skelu je oslobodila Četvrta vojvođanska udarna brigada, koja je u sastavu 16. vojvođanske divizije NOVJ nastupala dolinom Save ka Obrenovcu i Beogradu.

U toku završnih borbi za oslobođenje Beograda, selo Skela je bila poprište okršaja jedinica NOVJ i Crvene armije sa ostacima nemačke borbene grupe generala Štetnera. Ova nemačka borbena grupa, se na početku borbi za oslobođenje Beograda nalazila u Smederevu i imala je zadatak da u toku borbi iznenadi i napadne jedinice NOVJ i Crvene armije sa leđa. U tom cilju ova grupa je 16. oktobra krenula sa napadnim dejstvima na oslobodioce iz pravca Smederevskog druma. Ova nemačka namera je bila osujećena i u veoma teškim borbama ova grupa se povukla ka Avali, gde je takođe u teškim borbama 18. oktobra razbijena, a general Štetner poginuo. Brojni ostaci ove razbijene borbene grupacije su tada otpočeli panično povlačenje ka Savi, u cilju prebacivanja u Srem. U potrazi za prevozom (skelom) oko 3.000 nemačkih vojnika je izbilo u rejon sela Skela i zauzelo ga. U dvodnevnim borbama 20. i 21. oktobra jedinice 16. vojvođanske divizije potpomognute snagama Crvene armije uspele su da razbiju ove nemačke ostatke. U ovim borbama poginulo je oko 800, a zarobljeno oko 1.000 nemačkih vojnika, dok se ostatak delom probio prema Šapcu, a delom rasuo po terenu, gde je kasnije bio uništen ili zarobljen.

Novembra 1951. godine, u selu je pored grobnice streljanih, podignut „Spomenik streljanim taocima“, a njegov autor bio je vajar Božidar Obradović. Ovaj spomenik je u obliku sarkofaga ukrašenog reljefima u bronzi, koji predstavljaju borbu i streljanje talaca.

U slavu 88 ratnika koji su od 1912. do 1918. godine dali svoje živote za kralja i otadžbinu, u centru Skele im je podignut spomenik.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Skela živi 1512 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (40,8 kod muškaraca i 43,3 kod žena). U naselju ima 627 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,96.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.005
1953. 2.064
1961. 1.896
1971. 1.853
1981. 1.912
1991. 1.902 1.856
2002. 1.855 1.881
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.796 96,81%
Makedonci
  
10 0,53%
Jugosloveni
  
8 0,43%
Slovaci
  
3 0,16%
Crnogorci
  
2 0,10%
Hrvati
  
2 0,10%
Muslimani
  
2 0,10%
Slovenci
  
1 0,05%
Rusi
  
1 0,05%
Nemci
  
1 0,05%
Albanci
  
1 0,05%
nepoznato
  
18 0,97%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Najjača priča o 5. oktobru, a niste je znali: 50 Srpkinja skočilo u Savu da bi izbegle silovanje”. Telegraf. 05. 10. 2016. Pristupljeno 6. 10. 2016. 
  2. ^ Spomeničko nasleđe Obrenovca iz Velikog rata. Obrenovac: Biblioteka "Vlada Aksentijević" Obrenovac. 2018. str. 17. ISBN 978-86-81212-03-5. 
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi — Beograd. „Prosveta“, Beograd i „Nolit“, Beograd 1964. godina.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]