Skela (Obrenovac)
Skela | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Beogradski |
Opština | Obrenovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1858 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 40′ 33″ S; 20° 03′ 06″ I / 44.6758° S; 20.0517° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 74 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 11509 |
Pozivni broj | 011 |
Registarska oznaka | BG |
Skela je naselje u gradskoj opštini Obrenovac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1858 stanovnika. Staro ime Skele je Grac dok je trenutno ime dobila budući da je preko Save selo Kupinovo i da se odlazilo u Kupinovo i dolazilo u Skelu skelom (dereglijom), bar kada se radi o masovnijem prelazu ljudi, stoke i robe. Arhitektura Skele je starovlaškog tipa, seoske kuće su pored drumova, s jedne i s druge strane puta, dosta zbijene, s malim okućnicama, s kućama uvučenim malo u dvorište i naročitim rasporedom zgrada.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Rimsko doba
Vorbiz (Vorbis) u Skeli i jednim delom na Ušću po narodnom predanju bio je veliki rimski grad, na samoj obali Save, opkoljen sa svih strana, osim Save antom, otokom ušćanskih i skeljanskih bara. Za grad se priča da je bio veliki, naseljen Rimljanima. Vorbiz se i danas sav ne zirati, po njemu se izoravaju, a po potrebi vade sarkofazi, novac, cigle, kamenje, razno bronzano oruđe i oružje. Danas se ovim Vorbizom zove deo sela geografski lociran na istom mestu kao i antički Vorbiz, takođe službeno mesto železničke stanice TENT-a „B“ je dobilo naziv VORBIS.
Grac je ciglom ozidano ošančeni lokalitet u pravcu prema sredini sela za koji se misli, da je još u rimsko doba bila vojnička karaula sa posadom, koja je obezbeđivala prevoz robe i ljudi preko Save.
Srednji vek (Tursko doba)
Posle propasti Prvog srpskog ustanka, 5. oktobra 1813. godine, turska kaznena ekspedicija koja je krenula iz Bosne, sa zapada ka Beogradu, stigla je u selo. Bežeći pred turskim okupatorima, pedeset žena i devojaka iz sela ne želeći da ih Turci obeščaste, skočile su u Savu, držeći se za ruke i utopile se.[1]
Drugi svetski rat
Za vreme Drugog svetskog rata, 15. avgusta 1941. godine selo Skela je bilo prvo mesto u Jugoslaviji koje je bilo žrtva nemačke okupatorske kaznene ekspedicije kada su nemački vojnici spalili selo i streljali 15 meštana i 42 osobe dovedene iz Banjičkog logora.
U periodu posle sloma ustanka u Srbiji, decembra 1941. godine selo je živelo mirnim, ali teškim okupacijskim životom. U toku pripremnih borbi za oslobođenje Beograda, početkom oktobra 1944. godine Skelu je oslobodila Četvrta vojvođanska udarna brigada, koja je u sastavu 16. vojvođanske divizije NOVJ nastupala dolinom Save ka Obrenovcu i Beogradu.
U toku završnih borbi za oslobođenje Beograda, selo Skela je bila poprište okršaja jedinica NOVJ i Crvene armije sa ostacima nemačke borbene grupe generala Štetnera. Ova nemačka borbena grupa, se na početku borbi za oslobođenje Beograda nalazila u Smederevu i imala je zadatak da u toku borbi iznenadi i napadne jedinice NOVJ i Crvene armije sa leđa. U tom cilju ova grupa je 16. oktobra krenula sa napadnim dejstvima na oslobodioce iz pravca Smederevskog druma. Ova nemačka namera je bila osujećena i u veoma teškim borbama ova grupa se povukla ka Avali, gde je takođe u teškim borbama 18. oktobra razbijena, a general Štetner poginuo. Brojni ostaci ove razbijene borbene grupacije su tada otpočeli panično povlačenje ka Savi, u cilju prebacivanja u Srem. U potrazi za prevozom (skelom) oko 3.000 nemačkih vojnika je izbilo u rejon sela Skela i zauzelo ga. U dvodnevnim borbama 20. i 21. oktobra jedinice 16. vojvođanske divizije potpomognute snagama Crvene armije uspele su da razbiju ove nemačke ostatke. U ovim borbama poginulo je oko 800, a zarobljeno oko 1.000 nemačkih vojnika, dok se ostatak delom probio prema Šapcu, a delom rasuo po terenu, gde je kasnije bio uništen ili zarobljen.
Novembra 1951. godine, u selu je pored grobnice streljanih, podignut „Spomenik streljanim taocima“, a njegov autor bio je vajar Božidar Obradović. Ovaj spomenik je u obliku sarkofaga ukrašenog reljefima u bronzi, koji predstavljaju borbu i streljanje talaca.
U slavu 88 ratnika koji su od 1912. do 1918. godine dali svoje živote za kralja i otadžbinu, u centru Skele im je podignut spomenik.[2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Dom kulture
-
Osnovna škola Nikola Tesla
-
Spomenik palim borcima Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata
-
Spomenik streljanim taocima 1
-
Spomenik streljanim taocima 2
-
Nemački masakr u Skeli (streljane talaca) 1
-
Nemački masakr u Skeli (streljane talaca) 2
-
Nemački masakr u Skeli (streljane talaca) 3
-
Spomen ploče u Skeli
-
Spomenik žrtvama i borcima u Drugom svetskom ratu
-
Spomen ploča na zgradi Doma
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Skela živi 1512 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (40,8 kod muškaraca i 43,3 kod žena). U naselju ima 627 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,96.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 4 | 6 | ||
80+ | 17 | 13 | ||
75—79 | 26 | 47 | ||
70—74 | 56 | 70 | ||
65—69 | 63 | 82 | ||
60—64 | 56 | 64 | ||
55—59 | 44 | 50 | ||
50—54 | 76 | 68 | ||
45—49 | 70 | 70 | ||
40—44 | 73 | 59 | ||
35—39 | 73 | 51 | ||
30—34 | 57 | 57 | ||
25—29 | 52 | 53 | ||
20—24 | 52 | 52 | ||
15—19 | 64 | 57 | ||
10—14 | 58 | 46 | ||
5—9 | 44 | 44 | ||
0—4 | 41 | 40 | ||
Prosek : | 40,8 | 43,3 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 783 | 234 | 478 | 35 | 32 | 4 |
Ženski | 799 | 142 | 463 | 165 | 23 | 6 |
UKUPNO | 1.582 | 376 | 941 | 200 | 55 | 10 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 396 | 115 | 0 | 0 | 57 |
Ženski | 197 | 58 | 0 | 0 | 13 |
UKUPNO | 593 | 173 | 0 | 0 | 70 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 43 | 38 | 27 | 4 | 60 |
Ženski | 4 | 6 | 35 | 4 | 13 |
UKUPNO | 47 | 44 | 62 | 8 | 73 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 4 | 14 | 5 | 9 |
Ženski | 0 | 5 | 4 | 16 | 31 |
UKUPNO | 0 | 9 | 18 | 21 | 40 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 10 | 0 | 0 | 10 | |
Ženski | 8 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 18 | 0 | 0 | 10 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Najjača priča o 5. oktobru, a niste je znali: 50 Srpkinja skočilo u Savu da bi izbegle silovanje”. Telegraf. 05. 10. 2016. Pristupljeno 6. 10. 2016.
- ^ Spomeničko nasleđe Obrenovca iz Velikog rata. Obrenovac: Biblioteka "Vlada Aksentijević" Obrenovac. 2018. str. 17. ISBN 978-86-81212-03-5.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi — Beograd. „Prosveta“, Beograd i „Nolit“, Beograd 1964. godina.