Sot

Koordinate: 45° 09′ 20″ S; 19° 19′ 01″ I / 45.155666° S; 19.316833° I / 45.155666; 19.316833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sot
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaŠid
Stanovništvo
 — 2011.Pad 679
 — gustina34/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 09′ 20″ S; 19° 19′ 01″ I / 45.155666° S; 19.316833° I / 45.155666; 19.316833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina157 m
Površina23,6 km2
Sot na karti Srbije
Sot
Sot
Sot na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22243
Pozivni broj022
Registarska oznakaŠI

Sot je naselje u Srbiji u opštini Šid u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 679 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Arheološki materijal koji je do sada pronađen na području sela Sot i bliže okoline ukazuje na činjenicu da je na ovim prostorima ćovek živeo od pradavnih vremena. Na arheološkoj kasrti Vojvodine, Rudolf Šmit, Sot je zabeležen kao naselje iz vremena neolitskog doba. Arheološki Zavod za zaštitu spomenika u Sremskoj Mitrovici potvrdio je postojanje četiri lokaliteta na prostorima sela Sot. Reč je o nalazištima Gradina, Dolače, Ornice i Gradić.

Arheološki predmeti nađeni na prostoru Gradine dostupni su u Arheološkom muzeju u Zagrebu[1] gde su kao poklon učitelja Ladislava Ankenbauera, trgovca Koste Arsenića i sveštenika Mate Marinkovića dospeli u periodu 1896.-1898. godine. Dok je jedan deo nalaza kupljen 1901. godine od Hajnriha Batora. Predmeti uglavnom pripadaju kamenom i bakarnom dobu. Među predmetima se nalaze i keramički nalazi koji ukazuju na Badensku kulturu, koja je prva indoevropska kultura koja je došla u ove krajeve.

Arheološko nalazište Dolače ukazuje da je na ovom prostotu bilo manje naselje. Materijal pronađen na ovom lokalitetu čiva se u Muzeju Vojvodine i Muzeju Srema.

Arheološko nalazište Ornice iznedrilo je praistorijsku keramiku koja potiče sa kraja srednjeg i poznog bronzanog doba i pripada grupi starije i mlađe faze Belegiš-grupe. Materijal pronađen na ovom lokalitetu čiva se u Muzeju Vojvodine i Muzeju Srema.

Arheološko nalazište Gradić prema istraživanjima iz 1969. godine je srednjovekovna nekropola. Na ovom nalazišti pronađeni su keramika, fragmentovana rimska opeka i mnoštvo ljudskih kostiju. U podnožju Gradića prilikom istraživanja ovog dela 1979. godine pronađena je peć iz poznog srednjeg veka. Peć je služila za pečenje keramike.

Rimska vladavina[uredi | uredi izvor]

Najstarija pronađena karta ovih krajeva u Rimskom periodu je Pojtingerova tabla koja pokazuje rimske puteve sa stanicama i većim naseljima. Na njoj je zabeležena okolina Sota. Nema bitnijih podataka o samom mestu Sot iz ovoga vremena, dok je okolina današnjeg mesta Sot u tom pogledu bogatija arheološkim nalazima.

Prvi pisani tragovi mesta Sot[uredi | uredi izvor]

Sot se prvi put pominje u mađarskim dokumentima 1297. godine. Međutim, prva nalazišta koja dokazuju da je Sot bio nastanjen mnogo ranije nađena su na više lokaliteta u okolini sela. Na potesu Gradina pronađeni su tragovi naselja iz perioda neolita, sopotsko-lenđelske kulturne grupe. Uporedo sa Sotom, postojalo je i mesto Pakledin koje početkom 18. veka prestaje da postoji.

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

U srednjem veku Sot se pominje u spisima poseda plemićkih porodica Gorjanski, Horvat, Raškai i Gereb. U periodima vladavine Gorjanskih, Sot je zabeležen kao utvrđenje. Pod Turcima je od 1526. do 1688. kada su desetinu i druge dažbine plaćali turskom posedniku Kenesakoviću iz Nijemaca. Od oslobođenja od Turaka, zajedno sa većim delom Srema pripali su posedima italijanskog grofa Odeskalkija. U prvom nađenom popisu porodica iz 1736. godine pominje se 12 porodičnih starešina u Sotu i 28 u susednom Pakledinu. Preseljenje Pakledina u Sot dogodilo se 1742. godine najverovatnije zbog izgradnje Rimokatoličke crkve Sv. Katarine u Sotu.

Period Austrougarske vladavine[uredi | uredi izvor]

Posle 1848. godine i oslobađanja od feudalne vlasti Sot je u sastavu Austrougarske monarhije do 1918. godine.

Stvaranje Kraljevine SHS[uredi | uredi izvor]

Stvaranjem kraljevine SHS Sot ulazi u sastav Iločkog sreza i Dunavske banovine. Stvaranjem Banovine Hrvatske i Sot sa iločkim srezom ulazi u njen sastav, U ovom statusu selo je bilo do početka Drugog svetskog rata kada potpada pod Pavelićevu NDH.

Drugi svetski rat i SFRJ[uredi | uredi izvor]

Selo Sot je u Drugom svetskom ratu pripalo Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Zabeleženo je da je tokom uprave NDH nad ovim prostorom lokalni sveštenik rimokatoličke crkve bio protiv pokrštavanja ne-rimokatoličkog stanovništva, prakse koju je sprovodila zločinačka NDH pre svega nad srpskim stanovništvom.

Tokom ratnog perioda na području Sota bilo je nekoliko partizanskih akcija koja su uglavnom imale za cilj oduzimanje naoružanja lokalnim ustaškim vlastima. Prema podacima iz Sota bilo je između 61 i 75 učesnika NOP-a.

Na sotskom groblju sahranjeni su borci Vučelija Mirko i Vuković Milorad koji su u lokalnoj bolnici preminuli od zadobijenih rana na Sremskom frontu.

U ovom periodu selo Sot je doživelo tužnu sudbinu da je u ustaškim fabrikama smrti po rasnim zakonima selo očišćeno od Jevreja.

Selo je oslobođeno 04.12.1944. godine.

Stvaranjem republičke granice između Republike Hrvatske i Republike Srbije Sot je od 1948. godine pripao srezu Šid u NR Srbiji.

Raspad SFRJ i tragični ratovi 90tih[uredi | uredi izvor]

Nakon rata devedesetih godina dolazi do velikih migracija stanovništva i menjanja nacionalne strukture sela.

Tokom NATO agresije protiv Savezne republike Jugoslavije 1999. godine selo pogodila raketa koja nije eksplodirala. Najverovatnije se radilo o raketi koja je bila namenjena rušenju mosta "25. maj" koji se nalazi u neposrednoj blizini.

Verski objekti[uredi | uredi izvor]

U selu se nalazi rimokatolička crkva Svete Katarine, kao i objekat Srpske pravoslavne crkve Crkva Svetih apostola Petra i Pavla.

Pored nabrojanih u Sotu se nalaze dva manja sakralna objekta vernika rimokatoličke crkve - Kapela Mala gospa, izgrađena 1928. godine kao kopija svetilišta u Lurdu, i Kapela Sveta Ana izgrađena 1918. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Sot živi 651 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,2 godina (38,9 kod muškaraca i 45,6 kod žena). U naselju ima 290 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,70.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.202
1953. 1.279
1961. 1.272
1971. 1.077
1981. 900
1991. 819 801
2002. 791 816
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
340 42,98%
Hrvati
  
317 40,07%
Mađari
  
33 4,17%
Slovaci
  
28 3,53%
Jugosloveni
  
15 1,89%
Rusini
  
7 0,88%
Nemci
  
1 0,12%
nepoznato
  
45 5,68%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Naslovnica | Arheološki Muzej u Zagrebu”. amz.hr. Pristupljeno 2019-11-10. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. Kubik, Ivica (2016). SOT od neolita do XXI veka, Sot