Srednja mašinska škola Novi Sad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srednja mašinska škola
Srednja mašinska škola Novi Sad
Tipsrednja stručna škola
Osnovana1936/1937.
LokacijaNovi Sad
Država Srbija
DirektorVladimir Gavranić
Veb-sajtmasinskans.edu.rs

Srednja mašinska škola u Novom Sadu (SMŠ) je jedna od najvećih srednjih škola u Vojvodini. Osnovana je 1936. godine od strane Ministarstva trgovina i industrije. Tokom svoje duge istorije pretrpela je mnogobrojne značajne promene. Od samog nastanka, Srednja mašinska škola prošla je kroz niz reformi. Danas ona predstavlja instituciju u kojoj se trenutno obrazuju oko 1.500 đaka, dok je broj zaposlenih veći od 150.

Škola je nekoliko puta menjala naziv. Pod ovim imenom postoji od 27. novembra 1990.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Izučavanje metala u novosadskim školama počelo je školske 1909. godine, kada se u zanaskoj školi izučavalo kovanje. Do 1911. već su se školovali bravari, limari strugari, mašinbraavari i vodoinstalateri. Najvažniji premet je bila praksa koja se najviše i izučavala. Od opštih predmeta ocenjivalo se čitanje, pisanje, korespondencija, račun, geometrija, knjigovođstvo vladanje i vrednoća. Mašnska zanimanja postala su popularna mnogo pre osnivanja prve mašinske škole 1936.

Prva mašinska škola u Novom Sadu osnovana je od strane Ministarstva za trgovinu i industriju, kao jedan od dva odseka Državne srednje tehničke škole u Školskoj ulici. Od samog početka, škola je privlačila mnogobrojne učenike iz unutrašnjosti. Svativši je kao ozbiljnu školu ministri trgovine i industrije držali su je pod svojim upravom.

Tokom svog rada škola je pretrpela mnogobrojne promene. Za vreme Drugog svetskog rata bila je okupirana i pretvorena u isključivo mađarsku školu. Posle okupacije je ekonomski uništena, a sva oprema kojem je raspolagala bila je uništena.

Školu je pohađalo više od 50.000 đaka. Najviše učenika imala je 1975. godine. Čak 2.500 dece bilo je smešteno u 83 odeljenja. Mnogi njeni učenici i profesori bili su velikani Srbije. Najznačajniji je svakako ratni heroj Boško Palkovljević – Pinki, poznat još i po demokratskom štrajku koji je uzdrmo Novi Sad. Kasnije će se njegovo ime upotrebljavati kao ime škole.

Danas Srednja mašinska škola predstavlja obrazovnu instituciju koja se prostire na preko 12.000 zatvorenog i oko 24.000 m² otvorenog prostora. Jedna je od najvećih i najopremljenijih mašinskih škola u regionu.

Obrazovni profili[uredi | uredi izvor]

Trogodišnji smerovi[uredi | uredi izvor]

  • Zlatar 30
  • Automehaničar 10
  • Zavarivač 10
  • Instalater 10
  • Operater mašinske obrade - ogled 30

Četvorogodišnji smerovi[uredi | uredi izvor]

  • Mašinski tehničar motornih vozila 30
  • Tehničar za kompjutersko upravljanje 30
  • Tehničar za robotiku 30
  • Mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje 30

Opremljenost[uredi | uredi izvor]

Otvaranje novog kabineta

Opremljenost kabineta i učionica, kreće se od 80% do 100%. Poslednjih godina, škola ulaže velike investicije u opremanje i renoviranje škole. Polako se stari nameštaj zamenjuje novim, nabavlja se noviji pribori potrebni za rad.

Pored velikog broja visokotehnoloških oprema, škola poseduje mnogobrojne mašine potrebne za sticanje znanja iz praktične nastave. Nedavno je nabavila automobil na kome mnogobrojni mehaničari i limari izvode vežbe. Dosta od tih mašina stare su i po nekoliko decenija, pa ih je uprava škole postavila u stalnoj postavci školskog muzeja.

Škola je i vlasnik mnogih muzičkih instrumenata, na kojima đaci sviraju prilikom školskih praznovanja.

Biblioteka škole[uredi | uredi izvor]

Biblioteka posle renoviranja

Školska biblioteka poseduje oko 31.000 knjiga u preko 10.000 naslova (do 1944. brojala je samo 519 naslova). Od tog broja 65% čine lektire. Ostatak predsrtavlja kolekciju od niz zbirki, leksikona, enciklopedija koje su veoma tražene od strane učenika. Pored stručnih, nalazi se i mnoštvo knjiga iz drugih profila.

U poslednjih nekoliko godina, škola ulaže velike investicije u opremanju biblioteke. Tokom školske 2005/2006. godine konpletna biblioteka je renovirana. Nabavljen je novi kancelarijki nameštaj, stare police zamenjene su novim, a i nameštaj mini čitaonice je zamenjen.

Svake godine se font obogaćuje novim izdanjima. Samo tokom 2006/7. kupljeno je preko 1.000 knjiga.

Tehnološke inovacije, doprinele su da se sve knjige kompjuterski obrađuju. Prema rečima nadležnih, postoji inicijativa da se u najskorijoem periodu učenicima omogogući korišćenje o-line usluga u samoj biblioteci.

Vojvođanski centar za učenje na daljinu[uredi | uredi izvor]

Prvi centar za učenje na daljinu u Vojvodini zvanično je otvoren u Srednjoj mašinskoj 28. januara 2008.[1] Učenicima ove škole nastava iz ProEngineer-a preko interneta dostupna je već tri godine. Pored mnogobrojnih lekcija i primera modeliranja đacima je obogućeno i provera znanja iz određenog dela gradiva iz ProEngineer-a. Određeni broj predavanja dostupno je i bez nalognim članovima.

Zahvaljujući prvom vojvođanskom centru za učenje na daljini, pored predavanja iz ProEngineer-a (koji se izučava kroz nekoliko predmeta konstruisanja i modeliranja), biće omogućeno i praćenje nastave i iz srpskog, matematike, fizike, automatizacije i robotike, istorije, geografije i ostalih predmeta koji se izučavaju u SMŠ-i. Uz jednostavno korišćenje računara učenicima će gradivo biti dostupno sa bilo kog mesta u bilo koje vreme i time će škola raditi 24 sata dnevno. Za one učenike koje ne poseduju personalni računar, sadržaj centra moći će da prate preko školskih umreženih računara u nastavnom i vannastavnom vremenu.

Projekat koji je osmislio Zoran Rastović, Radovan Jelača i Branko Šipka finansira Izvršno veće Vojvodine. Pored glavnog centra koji će biti u Srednjoj mašinskoj školi u Novom Sadu u ralizaciji je otvaranj još 12 vojvođanskih potcentara.

Ovakav način učenja koji već nekoliko godina funkcioniše u svim razvijenijim zemljama sveta dalo je pozitivne rezultate. Pored usavršavanja korišćenja novih tehnologija nivo znanja učenika i njihova zainteresovanost za pojedine predmete u stalnom je rastu. Samo su učenici SMŠ osvojili preko 70 titula na raznim takmičenjima iz modeliranja i konstruisanja uz pomoć postojećeg on lajn sistema za učenje.

Tehnološke inovacije[uredi | uredi izvor]

Robot SMŠ

Hodajući u korak sa vremenom i njenim tehnološkim dostignućima SMŠ je jedna od vodećih škola u Srbiji.

Škola poseduje preko 150 računara, TFT monitora, nekoliko projektora poslednje generacije, na desetine laserskih štanpača, skenera, na desetine TV prijemnika, DVD plejera, filmsku kameru....

„... Mašinska škola je prva u Vojvodini u kojioj će učenici raditi sa robotom....“

Robot od 800.000 dinara, u kabinetu vrednom 5.000.000 povezan je kompjuter i CNC mašina, a učenici i profesori imaju zadatak da napišu program i pripreme tehničku dokumentaciju, da bi robot pravilno funkcionisao i izradio neki deo ili alat.

Od 2007. godine škola je u saradnji sa republičkim institucijam za rekonstrukciju i razvoj školstva, omogućilo elektronsku proveru uspeha učenika. Sa jednistvenim JMBG-om i tajnim pin-kodom ocene se mogu proveravati putem interneta, sms poruka i govornog automata pozivanjem telefonskog broja.

Sekcije[uredi | uredi izvor]

Sekcija Kompjutersko Konstrisanje

Zbog velikih ihteresovanja učenika za vannastavničke aktivnosti profesori Srednje mašinske škole osnovali su nekoliko sekcija. Pored dramsko-recitatorskih, sportkih i muzičkih sekcija veliki uspeh ima i sekcija Kompjutersko Konstrisanje koju pored sadašnjih učenika, pohađa i nekoliko studenata i učenici osnovnih novosadskih škola čije interesovanje za ProEngineer-om stalno raste. Učenici sekcije osvajali su značajne međunarodne nagrade. Velike uspehe sekcija beleži i na Tesla festu, gde je samo tokom 2007. osvojila zlatnu, srebrnu i bronzanu medalju.[2]

Sekcija Svet i mi

Zanimljivo je da je tokom školske 2006-2007. godine osnovana i sekcija društvenih i prirodnih nauka Svet i Mi koja je za kratko vreme uspela da dobije veliku medijsku popularnost praćenu kroz nekoliko televizijskih emisija.

Značajnu ulogu u vannastavničkim aktivnostima ima dramsko-recitatorska sekcija.

Mašinac[uredi | uredi izvor]

Mašinac je časopis učenika i profesora Srednje mašinske škole koji se u novom izdanju štampa od 2000. godine. Tiraž Mašinca je 1000 primeraka. List izlazi do četiri puta tokom jedne školske godine.

Osamnaesti izdanje

Bezbednost[uredi | uredi izvor]

Bezbednos škole svakako je jedna od najbitnijih stavki svakog roditelja. Od 2005. škola poseduje video nadzor. U svim hodnicima, i na svim spratovima postavljeno je po nekoliko kamera. Čak su i učenički toleti pod video nadzorom, narabno ne narušavajuću privatnost učenika. Škola ima i posebno odezbeđenje i portire koji su u školu 24 sati dnevno, tokom cele godine. Takođe, u mnogobrojnim učionicama postavljeni su i alarmi.

Učenici[uredi | uredi izvor]

Srednju mašinsku školu trenutno pohađa oko 1.400 učenika raspoređenih u oko 55 odeljenja i to u 11 trogodišnjih i 6 četvorogodišnjih smerova. U zavisnosti od obrazovnog profila, školovanje traje od tri do četiri godine, i po završetku četvrtog stepena učenik ima zvanje tehničara srednje stručne spreme.

Nekadašnji učenici, a danas poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Tokom svog viševekovnog rada, školu je pohađalo preko 50.000 učenika. Među njima je bilo i talentovanih sportista, budućih profesora, umetnika, biznismena... Među sportistima najistaknutiji su bili Siniša Kovačević, vice prvak sveta u džudou i atletičar Anton Guhak. Kao budući profesori istakli su se Janko Hodolić, Ratko Gatalo, Mirko Babić, Teodor Ananacković, Milan Martinović, Vukman Čović, Risto Kovač, Branislav Protić i Bogdan Stanić. Kao biznismeni pokazali su se čuveni Sima Matić, Josip Beheranov i Dragan Letić. Aleksandar Krstić i Vladislav Rajčetić postali su poznati umetnici.

Nastavnički kadar[uredi | uredi izvor]

Nastavnički kadar SMŠ čine profesori:

Vannastavnički kadar[uredi | uredi izvor]

Pored mnogobrojnih profesora u Srednjoj mašinskoj školi zaposleni su i:

  • Direktor
    • Zamenik direktora
      • Pomoćnik direktora
  • Pedagoško-psihološka-sociološka služba
  • organizator nastave
  • služba za bezbednost
  • portirska služba
  • referen za učenička pitanja
  • referent nabavke
  • radnice za održavanje čistoće u školi
  • radnice za održavanje čistoće u radioničkom bloku

Direktori[uredi | uredi izvor]

Tokom svoje istorije, duge preko 70 godina, školom je upravljalo 14 direktora. Od početka osnivanje mašinskog centra vlada je želela da on preraste u vodeći cenar mašinstav u regionu. Zbog toga je u prvih nekoliko decenija birala i postavljala direktore mašinske škole.

Prvi direktor bio je Štirski-Nikolajević Miroslav dok današnju funkciju obavlja Vukčević Jovan

Spisak dosadašnjih direktora[uredi | uredi izvor]

  • Štirski-Nikolajević Miroslav (1936.) – vladin direktor
  • Sekulac Miroslav (1937.) – vladin direktor
  • Paunović K. Vladimir.
  • Sentkuti Feliks (1941-? )
  • Časal Đula (?-1944.)
  • Borivoje Jovanović.
  • Borivoje Gagić.) – vladin direktor
  • Georgije Slatvinski.)
  • Pejić Jovanka (1963.) - vladin direktor
  • Žiković Nenad
  • Prgomelja Nikola
  • Đurašević Gojko
  • Dabetić Radomir
  • Vukčević Jovan
  • Miloš Mazalica
  • Vladimir Gavranić (2016.) - sadašnji direktor

Prilaz školi[uredi | uredi izvor]

Srednja mašinska škola nalazi se na Bulevaru Kralja Aleksandra Prvog, br. 38, jednom od najprometnijih bulevara u Novom Sadu. Zahvaljujuću tome do nje je lako stići. Pored same škole prolaze gradske linije br. 3 i 8.

Od autobuske i železničke stanice udaljena je oko 300m, što omogućava brzd dolazak učenika i zaposlenih iz svih pravaca.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1][mrtva veza], Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ Osnovni statistički podaci Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. april 2008), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srednja mašinska škola u Novom Sadu – Monografija povodom 60 godina postojanja škole
  • Leksikon škola grada Novog Sada – leksikon novosadskih škola
  • Mašinac – list učenika i profesora Srednje mašinske škole
  • Blic – dnevne novine
  • Večernje novosti – dnevni list

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]