Stadion Sentenario
Stadion Sentenario | |
---|---|
Mesto | Montevideo, Urugvaj |
Gradnja počela | 21. jul 1929. |
Otvoren | 18. jul 1930. |
Vlasnik | Departman Montevideo |
Kapacitet | 76.609 [1] |
Podloga | trava |
Cena gradnje | 1.000.000 dolara |
Arhitekta | Huan Antonio Skazo |
Dimenzije | 105 x 68 m |
Korisnici | |
Fudbalska reprezentacija Urugvaja FK Penjarol |
Stadion Sentenario (šp. Estadio Centenario) je stadion u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja. Stadion je građen između 1929. i 1930. za potrebe prvog Svetskog prvenstva u fudbalu 1930, kao i da bi se obeležila stogodišnjica od prvog Ustava Urugvaja. Imao je kapacitet za 100.000 gledalaca kada je otvoren, dok danas ima kapacitet od 76.609 mesta.
Pored Svetskog prvenstva 1930, Sentenario je bio domaćin i Južnoameričkog prvenstva 1942, 1956, 1967. i 1995. godine. Trenutno stadion koristi fudbalska reprezentacija Urugvaja za domaće utakmice, kao i FK Penjarol (ima svoj stadion, ali ne igra na njemu od 1997), dok FK Nasional Montevideo koristi stadion samo za veće utakmice.
Stadionom upravlja Administrativna komisija Službenog polja, koja je sastavljena od tri člana Fudbalskog saveza Urugvaja i dva Opštine Montevideo.[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Stadion Sentenario je dizajnirao urugvajski arhitekta Huan Antonio Skazo. Izgradnja stadiona je počela 21. jula 1929. i uz pomoć imigrantskih radnika je izgrađen u rekordnom vremenu od 9 meseci. Građen je posebno za organizaciju prvog Svetskog prvenstva u fudbalu 1930, a njegovo ime potiče od proslave 100 godina od donošenja prvog Ustava Urugvaja (1830).
U početku je bilo planirano da na Sentenariju budu odigrane sve utakmice Svetskog prvenstva. Međutim, obilne kiše u Montevideu su sprečile završetak izgradnje stadiona, pa je nekoliko utakmica odigrano i na stadionu Positos od Penjarola i Gran Park Sentralu od Nasionala.[3]
Stadion je otvoren 18. jula 1930. utakmicom Urugvaja i Perua pred 85 hiljada gledalaca, u kojoj je domaća selekcija pobedila sa 1:0 golom Ektora Kastra.[3] U finalu Svetskog prvenstva su se sastali Urugvaj i Argentina, a domaća selekcija je pred rekordnih 93.000 gledalaca savladala Argentinu sa 4:2.[4]
I klupska fudbalska istorija Urugvaja je usko povezana sa stadionom u Montevideu, jer je stadion bio domaćin više mečeva dva najjača kluba u državi, Penjarola i Nasionala.
Tribine[uredi | uredi izvor]
Stadion ima četiri tribine razdvojene sa četiri prolaza. Glavna tribina se zove „Olimpijska tribina“ (Tribuna Olimpica), a taj naziv je dobila jer je reprezentacija Urugvaja osvojila dva olimpijska zlata zaredom 1924. i 1928. To je najveća tribina i ima kapacitet od 21.648 mesta. U okviru Olimpijske tribine se nalazi i Muzej fudbala, koji je otvoren decembra 1975. godine. Muzej zauzima 3.000 m² na dva sprata.[5]
Tu su još i tzv. popularne tribine, nazvane tako jer su to uglavnom najjeftinija mesta, a to su: tribina „Kolomb“ (Tribuna Colombes), u čast grada u Francuskoj gde je nacionalni tim postao olimpijski prvak 1924; tribina „Amsterdam“ (Tribuna Amsterdam), pošto je tamo nacionalni tim postao olimpijski prvak po drugi put 1928. Tribina Kolomb ima kapacitet od 16.414 mesta, dok Amsterdam ima 16.423 mesta.Tribina „Amerika“ (Tribuna America) se nalazi paralelno sa Olimpijskom tribinom. Tu se nalaze VIP i novinarske lože, a ukupan kapacitet tribine Amerika je 10.750 mesta.
Utakmice Svetskog prvenstva 1930.[uredi | uredi izvor]
Na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1930. stadion je bio domaćin ukupno deset utakmica, sedam utakmica takmičenja po grupama, oba polufinala i finala.
Datum | Vreme | 1. Tim | Rez. | 2. Tim | Kolo | Gledalaca |
---|---|---|---|---|---|---|
18. jul 1930. | 14:30 | Urugvaj | 1 – 0 | Peru | Grupa 3 | 85.000 |
19. jul 1930. | 12:50 | Čile | 1 – 0 | Francuska | Grupa 1 | 50.000 |
19. jul 1930. | 15:00 | Argentina | 6 – 3 | Meksiko | Grupa 1 | 50.000 |
20. jul 1930. | 13:00 | Brazil | 4 – 0 | Bolivija | Grupa 2 | 12.000 |
20. jul 1930. | 15:00 | Paragvaj | 1 – 0 | Belgija | Grupa 4 | 12.000 |
21. jul 1930. | 14:50 | Urugvaj | 4 – 0 | Rumunija | Grupa 3 | 80.000 |
22. jul 1930. | 14:45 | Argentina | 3 – 1 | Čile | Grupa 1 | 35.000 |
26. jul 1930. | 14:45 | Argentina | 6 – 1 | Sjedinjene Države | Polufinale | 60.000 |
27. jul 1930. | 14:45 | Urugvaj | 6 – 1 | Jugoslavija | Polufinale | 80.000 |
30. jul 1930. | 15:30 | Urugvaj | 4 – 2 | Argentina | Finale | 93.000 |
Ostala takmičenja[uredi | uredi izvor]
Reprezentacije[uredi | uredi izvor]
Pored Svetskog prvenstva 1930, Sentenario je bio poprište nekoliko drugih velikih međunarodnih turnira. Od trofeja svetskog prvaka 1930. Urugvaj je nastavio sa osvajanjem svih međunarodnih takmičenjima održanih na Sentenariju.
- Južnoameričko prvenstvo 1942.
- Južnoameričko prvenstvo 1956.
- Južnoameričko prvenstvo 1967.
- Zlatni kup svetskih prvaka 1980. (Mundijalito)
- Američki kup 1995
Pored toga, jedan od dva meča finala Američkog kupa 1983. između Urugvaja i Brazila je odigran na Sentenariju. Urugvaj je pobedio 2:0 kod kuće i sa 1:1 u Brazilu osvojio trofej.
Klubovi[uredi | uredi izvor]
S obzirom da se u Južnoj Americi finala međunarodnih klupskih takmičenja igraju u dve utakmice (kod kuće i u gostima), svako učešće u finalu dva najjača urugvajska kluba, Penjarola i Nasionala, garantovalo je Sentenariju domaćinstvo jednog finala. Do 1979. i finala Interkontinentalnog kupa su održavana na isti način, tako da je Sentenario bio domaćin i nekoliko finala ovog takmičenja. Pored toga, do 1987. treći meč Kupa Libertadores je igran na neutralnom terenu, a ako u finalu nije bilo urugvajskih klubova on je obično igran na Sentenariju. Urugvajski klubovi su takođe stizali do finala drugih međunarodnih takmičenja, kao što su Superkup Libertadores i Kup KONMEBOL.
Finala glavnih međunarodnih klupskih takmičenja igrana na Sentenariju:
God. | Takmičenje | Klub domaćin | Protivnik |
---|---|---|---|
1960. | Kup Libertadores | Penjarol | |
1960. | Interkontinentalni kup | Penjarol | Real Madrid |
1961 | Kup Libertadores | Penjarol | Palmeiras |
1961. | Interkontinentalni kup | Penjarol | Benfika |
1961. | Interkontinentalni kup | Penjarol | Benfika |
1962. | Kup Libertadores | Penjarol | Santos |
1964. | Kup Libertadores | Nasional Montevideo | Independijente |
1965. | Kup Libertadores | Penjarol | Independijente |
1966. | Kup Libertadores | Penjarol | River Plejt |
1966. | Interkontinentalni kup | Penjarol | Real Madrid |
1967. | Kup Libertadores | Nasional | Rasing |
1967. | Interkontinentalni kup | Rasing | Seltik |
1968. | Kup Libertadores | Estudijantes | Palmeiras |
1969. | Kup Libertadores | Nasional | Estudijantes |
1970. | Kup Libertadores | Penjarol | Estudijantes |
1971. | Kup Libertadores | Nasional | Estudijantes |
1971. | Interkontinentalni kup | Nasional | Panatinaikos |
1973. | Kup Libertadores | Independijente | Kolo Kolo |
1977. | Kup Libertadores | Boka juniors | Kruzeiro |
1980. | Kup Libertadores | Nasional | Internasional |
1981. | Kup Libertadores | Flamengo | Kobreloa |
1982. | Kup Libertadores | Penjarol | Kobreloa |
1983. | Kup Libertadores | Penjarol | Gremio |
1987. | Kup Libertadores | Penjarol | Amerika Kali |
1988. | Kup Libertadores | Nasional | Njuels Old Bojs |
1989. | Rekopa Sudamerikana | Nasional | Rasing |
1990. | Superkup Libertadores | Nasional | Olimpija Asunsion |
1993. | Kup KONMEBOL | Penjarol | Botafogo |
1994. | Kup KONMEBOL | Penjarol | Sao Paulo |
2011. | Kup Libertadores | Penjarol | Santos |
- Kurzivom su označena dodatna finala na neutralnom terenu.
- Podebljano označava klubove koji su na kraju osvojili takmičenje.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Competiciones - Estadios clásicos - Estadio Centenario - FIFA.com
- ^ Operatori Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. april 2013), estadiocentenario.com.uy
- ^ a b Istorija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. februar 2012), estadiocentenario.com.uy
- ^ Finale Svetskog prvenstva 1930 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. jun 2013), fifa.com
- ^ Muzej fudbala Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. jul 2012), suite101.net, 27. 9. 2010.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvaničan sajt Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. februar 2021)