Teizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bog Otac koga je prikazao Julijus Šnor fon Karolsfeld 1860.

Teizam u najširem smislu znači verovanje u bar jedno božanstvo.[1][2]

Teizam predstavlja verovanje u Boga, svedržitelja i tvorca svega, koji se ne može izjednačiti sa tvorevinom koju je sam stvorio.

To je zajednički naziv za sva verovanja koja uključuju postojanje boga ili božanstava. Teizam u užem smislu uključuje verovanje da su bog ili božanstva imanentna svetu, ali istovremeno i i izvan njega, odnosno sveznajuća, sveprisutna i svemoguća.

Teizam se često navodi i kao antiteza ateizma ili nonteizma - neverovanja u božanstva.

Teistička verovanja se najčešće dele po shvatanju koliko ima božanstva, a zatim po tome kakva je njegova/njihova priroda. Podela po broju božanstava se svodi na monoteizam - verovanje da postoji samo jedan bog ili božanstvo, odnosno politeizam - verovanje da postoji više različitih božanstava.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Termin teizam potiče od grčkog theos ili theoi što znači „bog” ili „bogovi”. Teizam je prvi upotrebio Ralf Kadvort (1617–1688).[3] Prema Kadvortovoj definiciji, „strogo i ispravno se nazivaju teistima, oni koji potvrđuju da je savršeno svesno razumno biće, ili um, koji sam po sebi postoji od večnosti, bio uzrok svih drugih stvari“.[4]

Tipovi teizma[uredi | uredi izvor]

Monoteizam[uredi | uredi izvor]

Monoteizam (od grčkog μόνος) je verovanje da postoji samo jedan bog.[5] Neke moderne monoteističke religije uključuju judaizam, hrišćanstvo, islam, bahajaksu veru, sikizam, zoroastrizam, Arja Samaj (hinduizam) i ekankar.

Politeizam[uredi | uredi izvor]

Politeizam je verovanje da postoji više od jednog boga.[6] U praksi, politeizam nije samo verovanje da postoji više bogova; obično uključuje verovanje u postojanje specifičnog panteona različitih božanstava.

Politeizam je takođe podeljen prema tome kako se posmatraju pojedina božanstva:

  • Henoteizam: gledište/verovanje da može postojati više od jednog božanstva, ali samo jedno od njih se bogosluži. Primer je zoroastrizam.
  • Katenoteizam: Tačka/verovanje da postoji više od jednog božanstva, ali da se bogosluži samo jedno božanstvo u jednom trenutku ili ikada, a drugo može biti dostojno obožavanja u neko drugo vreme ili na drugom mestu. Ako se obožavaju jedno po jedno, onda je svako redom vrhovno.
  • Monolatizam: Verovanje da može postojati više od jednog božanstva, ali da je samo jedno dostojno bogosluženja. Većina modernih monoteističkih religija je možda počela kao monolatrična, iako je to sporno.

Panteizam i panenteizam[uredi | uredi izvor]

  • Panteizam: Verovanje da je univerzum ekvivalentan bogu i da ne postoji podela između tvorca i supstance njegovog stvaranja.[7] Advajta vedantska škola hinduističke filozofije je primer ovoga; filozofija Baruha Spinoze je istorijski takođe bila blisko identifikovana sa ovom pozicijom, iako postoje određene kontroverze oko toga da li je on u stvari bolje opisan kao panenteista.
  • Panenteizam: Kao i panteizam, verovanje da je fizički univerzum povezan sa bogom ili bogovima. Međutim, takođe veruje da božansko prožima i interpenetrira svaki deo univerzuma i takođe se proteže izvan vremena i prostora. Primeri uključuju većinu oblika višnuizma i filozofije Georga Vilhelma Fridriha Hegela i Alfreda Norta Vajtheda.

Razlika između ova dva verovanja može biti dvosmislena i beskorisna, ili i značajna tačka podele.[8] Panteizam se može shvatiti kao vrsta neteizma, gde fizički univerzum preuzima neke od uloga teističkog Boga, a druge uloge Boga se smatraju nepotrebnim.[9]

Pošto oba ova verovanja zamenjuju boga za ono što su prihvaćene činjenice stvarnosti, nedostaje im bilo kakva osnova ili validnost kao argument.

Deizam[uredi | uredi izvor]

  • Deizam je verovanje da jedan bog postoji i da je stvorio svet, ali da tvorac ne menja prvobitni plan za univerzum, već njime predsedava u obliku Proviđenja. Poznato je da su neki klasični deisti su verovali u božansku intervenciju.[10]
Deizam obično odbacuje natprirodne događaje (kao što su proročanstva, čuda i božanska otkrovenja) istaknute u organizovanoj religiji. Umesto toga, deizam smatra da religiozna verovanja moraju biti zasnovana na ljudskom razumu i posmatranim karakteristikama prirodnog sveta, i da ovi izvori otkrivaju postojanje vrhovnog bića kao kreatora.[11]
  • Pandeizam: Verovanje da je Bog prethodio univerzumu i stvorio ga, ali je sada ekvivalentan njemu.
  • Polideizam: Verovanje da postoji više bogova, ali da ne intervenišu u univerzumu.

Autoteizam[uredi | uredi izvor]

Autoteizam je gledište da je božanstvo, bilo spoljašnje ili ne, inherentno unutar 'sebe' i da osoba ima sposobnost da postane bogolik. Indijske religije poput budizma i džainizma su autoteističke. Ovo može biti na nesebičan način, kojim se prate implikacije izjava koje se pripisuju etičkim, filozofskim i verskim vođama (kao što je Mahavira[12]).

Autoteizam se takođe može odnositi na verovanje da je neko božanstvo, u kontekstu subjektivizma. Hindusi koriste izraz „aham Brahmasmi” što znači „ja sam Brahman”.[13]

Džozef Smit, osnivač mormonizma, podučavao je tip autoteizma koji se zove apoteoza, gde ljudi mogu da dostignu božanstvo.[14]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Oxford English Dictionary, Second Edition
  2. ^ „Merriam-Webster Online Dictionary”. Pristupljeno 13. 1. 2009. 
  3. ^ Halsey, William; Robert H. Blackburn; Sir Frank Francis (1969). Louis Shores, ur. Collier's Encyclopedia. 22 (20 izd.). Crowell-Collier Educational Corporation. str. 266—7. 
  4. ^ Cudworth, Ralph (1678). The True Intellectual System of the Universe, Vol. I. New York: Gould & Newman, 1837, p. 267.
  5. ^ “Monotheism”, in Britannica, 15th ed. (1986), 8:266.
  6. ^ „polytheism”. AskOxford. Arhivirano iz originala 29. 09. 2007. g. Pristupljeno 08. 06. 2022. 
  7. ^ „Philosophical Dictionary: Pacifism-Particular”. 
  8. ^ „What is Panentheism?”. About.Com: Agnosticism/Atheism. Arhivirano iz originala 05. 01. 2011. g. Pristupljeno 2011-03-18. 
  9. ^ Levine, Michael P. (1994). Pantheism : a non-theistic concept of deity (1. publ. izd.). London u.a.: Routledge. ISBN 0415070643. 
  10. ^ „AskOxford: deism”. Arhivirano iz originala 29. 09. 2007. g. Pristupljeno 08. 06. 2022. 
  11. ^ Webster's New International Dictionary of the English Language (G. & C. Merriam, 1924) defines deism as "belief in the existence of a personal god, with disbelief in Christian teaching, or with a purely rationalistic interpretation of Scripture". Although listed as a type of theism, deism is completely different from theism. If anything, theism would be an off-shoot of deism since it takes beliefs a step further to include miracles and divine revelation, with deism being the "base" belief in God.
  12. ^ Jain, Mahavir (1976), „Neutron Experiments at Lampf”, Few Body Dynamics, Elsevier, str. 215—219, ISBN 978-0-7204-0481-4, doi:10.1016/b978-0-7204-0481-4.50063-0, Pristupljeno 2020-11-10 
  13. ^ Gurumayum Ranjit Sharma (1987). The Idealistic Philosophy of Swami Vivekananda. Atlantic. str. 180. GGKEY:PSWXE5NTFF4. 
  14. ^ An Introduction to Mormonism. str. 79. ISBN 9780521817387. Pristupljeno 2022-03-16 — preko Google Books. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]