Teniska sezona Novaka Đokovića u 2013. godini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Đoković je počeo sezonu na egzibicionom turniru u Abu Dabiju. Iako se turnir igrao od 27. do 29. decembra 2012. godine, pripada teniskoj sezoni 2013.[1] Pored Đokovića, učestvovali i Tipsarević, Berdih, Mari, Ferer i Nikolas Almagro, koji je zamenio bolesnog Nadala[2] Đoković je bio slobodan u četvrtfinalu, a u polufinalu je porazio Davida Ferera, 6:0, 6:3. U finalu je igrao protiv Almagra i pobedom u tri seta odbranio titulu iz prethodne godine.

Zajedno sa Anom Ivanović učestvovao je na Hopman kupu 2013. Bili su raspoređeni u grupu sa Australijom, Italijom i Nemačkom. Prošli su u finale protiv Španije sa sve tri pobede (jednom rezultatom 3:0 i dve sa 2:1). Iako je Đoković pobedio u svom meču protiv Verdaska, Ivanovićeva je izgubila od Anabel Medine Gariges, a potom su izgubili i u mešovitom paru, pa je trofej pripao Španiji.[3]

Novak Đoković na Rolan Garosu

Na Otvorenom prvenstvu Australije Đoković je bio dvostruki branilac titule. U prva tri kola je pobedio Pola-Anrija Matjea, Rajana Harisona i Radeka Štjepaneka bez izgubljenog seta. U četvrtom kolu je odigrao maratonski meč od 5 sati i 2 minuta protiv Stanislasa Vavrinke, koji je završen rezultatom 1:6, 7:5, 6:4, 6:7(5), 12:10. Ovo je bio prvi put da je Đoković igrao peti set na razliku.[4] Potom, u četvrtfinalu, savladao je Tomaša Berdiha u četiri seta. U finale je prošao posle brze pobede nad Davidom Fererom, 6:2, 6:2, 6:1[5] U trećem uzastopnom finalu ovog grend slema protivnik je bio Endi Mari. Đoković je dobio i taj meč rezultatom 6:7(2), 7:6(3), 6:3, 6:2 i tako osvajio svoj šesti grend slem trofej u karijeri[6] Takođe, postao je jedini igrač koji je u Open eri osvojio Otvoreno prvenstvo Australije tri puta zaredom i izjednačio rekord Agasija i Federera po broju ukupnih titula (4). Ovo je bio prvi turnir koji je Đoković osvojio više od tri puta.

Đoković je nastupao za reprezentaciju Srbije u prvom kolu Dejvis kupa, protiv Belgije. Pobedio je u svom meču protiv Olivija Rohusa sa 3:0 u setovima, a Srbija je obezbedila plasman u četvrtfinale.

Drugi profesionalni turnir na kom je Đoković učestvovao bio je ATP Dubai. Osvojio ga je bez izgubljenog seta. U finalu je pobedio Tomaša Berdiha. Na turniru se takođe takmičio u konkurenciji parova sa svojim bratom Markom, ali su eliminisani u prvom kolu.[7]

Đoković je učestvovao na egzibicionim mečevima u Los Anđelesu, gde je u pojedinačnoj konkurenciji savladao Mardija Fiša. U konkurenciji parova Đoković je igrao sa svojim idolom iz detinjstva, Pitom Samprasom, protiv braće Brajan, ali su izgubili taj meč.[8]

Potom je Đoković igrao na prvom Mastersu u sezoni, Indijan Velsu. Ponovio je rezultat iz prethodne godine, kada je stigao do polufinala, u kome ga je ovog puta zaustavio Del Potro, zadajući Srbinu prvi poraz u sezoni. Na Mastersu u Majamiju Đoković je bio dvostruki branilac titule. Lako je pobedio Rosola i Devarmana, ali ga je već u četvrtom kolu izbacio Tomi Has.

Zajedno sa kolegama iz reprezentacije Srbije, Đoković je učestvovao u četvrtfinalnom meču Dejvis kupa protiv Sjedinjenih Američkih Država. Susret dve reprezentacije otvorili su Đoković i Džon Izner, a Srbin je doneo vođstvo svom timu pobedivši sa 3:0 u setovima. U svom drugom meču, protiv Sema Kverija, Đoković je iskrenuo zglob desne noge.[9] Posle medicinskog tajm-auta nastavio je meč, uspevši da donese odlučujući bod Srbiji rezultatom 3:1.

Zbog povrede zgloba Đoković nije bio siguran da li će moći da učestvuje na Mastersu u Monte Karlu.[10] Ipak, jedan dan pred svoj meč najavio je da je spreman da igra[11] U prva dva meča, protiv Južnog i Monaka, Đoković je morao da preokreće rezultat posle izgubljenog prvog seta. U četvrtfinalu i polufinalu je sa 2:0 pobedio Jarka Nijeminena i Fabija Fonjinija. Đoković se u finalu, posle više od deset meseci, susreo sa starim rivalom Rafaelom Nadalom. Dobio je taj meč rezultatom 6:2, 7:6(1) i tako postao prvi igrač koji je osvojio osam od devet Masters turnira. Na narednom turniru iz Masters serije u Madridu, poražen je u drugom kolu od bugarskog tenisera Grigora Dimitrova u tri seta. Na Mastersu u Rimu, uspeo je da stigne do četvrtfinala gde je izgubio od Tomaša Berdiha u tri seta, iako je imao veliku prednost od 6:2, 5:2.

Drugi grend slem u sezoni, Rolan Garos, Đoković je započeo pobedom protiv Davida Gofana u prvom kolu u tri neizvesna seta. Bio je ubedljiviji u drugom kolu gde je dobio meč protiv Gvida Pelje sa 6:2, 6:0, 6:2. U trećem kolu Đoković je dobio meč protiv Grigora Dimitrova. U četvrtom kolu posle izgubljenog prvog seta je pobedio Filipa Kolšrajbera iz Nemačke (4:6, 6:3, 6:4, 6:4). Dostigao je 16. uzastopno grend slem četvrtfinale, u kom je bez izgubljenog seta pobedio Tomija Hasa. U polufinalu Rafael Nadal je pobedio Đokovića sa 6:4, 3:6, 6:1, 6:7(3), 9:7, iako je srpski teniser imao brejk prednosti u petom setu.

Pre Vimbldona, Đoković je odigrao egzibicione mečeva na „Budls čelendžu“, gde su učestvovali i Janko Tipsarević, Marin Čilić, Grigor Dimitrov, Tomaš Berdih, Huan Martin del Potro, Rišar Gaske i još nekoliko tenisera.[12]

Na Vimbldonu 2013, Đoković je u prvom kolu pobedio Nemca Florijana Majera sa 3:0 u setovima. I u narednim mečevima, sve do polufinala, nije izgubio set. Savladao je Bobija Rejnoldsa, Žeremija Šardija, Tomija Hasa i Tomaša Berdiha. U polufinalu Đoković je pobedio Huana Martina del Potra rezultatom 7:5, 4:6, 7:6(2), 6:7(6), 6:3. Svoje drugo vimbldonsko finale srpski teniser je izgubio od Endija Marija, ne osvojivši nijedan set.

Na američkoj seriji turnira Đoković je imao slabije rezultate u poređenju sa prethodnim godinama, pošto nije uspeo da osvoji nijednu titulu. Na Rodžers kupu u Montrealu imao je težak posao u trećoj rundi protiv Uzbekistanca Denisa Istomina, ali je uspeo da dobije meč sa 2:6, 6:4, 6:4. U četvrtfinalu je lako savladao Rišara Gaskea, koga je prethodne godine pobedio u finalu istog turnira. U polufinalu Rafael Nadal je eliminisao Đokovića posle neizvesnog meča rezultatom 6:4, 3:6, 7:6(2). Masters u Sinsinatiju Đoković je započeo pobedama protiv Huana Monaka i Davida Gofana. U četvrtfinalu je, međutim, izgubio od Džona Iznera.

Na poslednjem grend slem turniru u sezoni, Otvorenom prvenstvu SAD, Đoković je prošao do četvrtfinala bez izgubljenog seta, a posebno ubedljiv bio je protiv Marsela Granoljersa, koga je savladao sa 6:3, 6:0, 6:0 u četvrtoj rundi. U četvrfinalu je pobedio Rusa Južnog sa 3:1 u setovima. Polufinale je Đokoviću donelo još jedan duel od pet setova protiv Stanislasa Vavrinke. Švajcarac je ponovo bio blizu trijumfa, ali je Srbin slavio sa 2:6, 7:6(4), 3:6, 6:3, 6:4. U svom četvrtom uzastopnom Ju-es open finalu Đoković je igrao protiv Rafaela Nadala. To je bio 37. duel Srbina i Španca, čime su oborili rekord koji su držali Ivan Lendl i Džon Mekinro po broju međusobno odigranih mečeva.[13] Nakon što je izgubio prvi set, Đoković je izjednačio, a zatim i poveo u trećem, u kome je imao šansu da preokrene rezultat u svoju korist. Međutim, Španac se vratio u meč i osvojio treći set, a zatim brzo priveo susret kraju za svoju trinaestu grend slem titulu.

Samo nekoliko dana posle finala u Njujorku, Đoković je stigao u Beograd na polufinalni susret Dejvis kupa između Srbije i Kanade. Svom timu je doneo dva poena pobedama protiv Pospišila i Raonića. Odlučujući poen Srbiji doneo je Janko Tipsarević trećeg dana susreta.

Azijsku seriju Novak Đoković je po tradiciji počeo ATP 500 turnirom u Pekingu. Jedini meč u kojem je imao poteškoće bio je protiv Fernanda Verdaska u drugom kolu. U finalu je pobedio Nadala, preknuvši niz od tri poraza u međusobnim duelima. Odbranio je titulu u Pekingu i postao prvi četvorostuki osvajač tog turnira. Ipak, Nadal je samim plasmanom u finale obezbedio povratak na prvo mesto ATP liste i pretekao Đokovića na njoj.[14] Pored pojedinačne konkurencije, Đoković se u prestonici Kine takmičio i u parovima. Partner mu je bio Stanislas Vavrinka. Švajcarac i Srbin su na startu turnira napravili veliko iznenađenje, izbacivši druge nosioce Linšteda i Bupatija rezultatom 6:3, 6:3. Još ubedljiviji su bili u drugom kolu, gde su pobedili Nemce Hasa i Majera. Polufinalni meč su, međutim, bili prinuđeni da predaju zbog Vavrinkine povrede[15]

Sledeći turnir u Đokovićevom rasporedu bio je Masters u Šangaju, koji je bio osvojio prošle godine. Uspeo je da odbrani titulu pobedom nad Congom u polufinalu i Del Potrom u finalu (6:1, 3:6, 7:6). Đoković je ovime došao do svoje druge Masters titule u sezoni, rekordne sedme osvojene titule u Kini i dvadesete uzastopne pobede na tlu te zemlje.

Đoković (drugi zdesna) na ceremoniji penzionisanja Nikolasa Masua u Čileu.

Svoju jubilarnu četrdesetu titulu, a šesnaestu iz Serije 1000, Đoković je osvojio na Mastersu u Parizu. Turnir je počeo pobedom nad mladim domaćim igračem Erberom. U sledeća dva kola Đoković je savladao dva igrača koji su mu zadavali dosta problema ove sezone, Džona Iznera i Stanislasa Vavrinku. U polufinalu se, posle skoro godinu dana, ponovo sastao sa Rodžerom Federerom. Uspeo je da pobedi Švajcarca sa 2:1 u setovima i smanji zaostatak u međusobnim duelima. Đoković je u finalu pobedio Davida Ferera sa 7:5, 7:5, iako je Španac u oba seta servirao za njihovo osvajanje.

Na završnom turniru sezone Đoković je, kao drugi nosilac i branilac titule, raspoređen u grupu B. Prošao je u polufinale kao prvoplasirani, sa sve tri pobede: protiv Federera, Del Potra i Gaskea. U polufinalu se suočio sa drugoplasiranim iz grupe A, Stanislasom Vavrinkom, koga je pobedio rezultatom 6:3, 6:3. Đoković je u finalu savladao prvog tenisera sveta, Rafaela Nadala, i tako odbranio titulu iz prethodne godine i osvojio svoj treći ATP Završni šampionat.

Nekoliko dana kasnije, Đoković je učestvovao na finalnom susretu Dejvis kupa između Srbije i Češke, u beogradskoj Kombank areni. Iako je pobedio sa maksimalnih 3:0 u oba svoja meča, protiv Radeka Štjepaneka i Tomaša Berdiha, srpska reprezentacija je izgubila preostala tri meča, te je popularna „Salatara“ pripala Češkoj, drugu godinu za redom.

Sezonu 2013. Đoković je završio na drugom mestu ATP liste. Ostvario je odnos pobeda i poraza 74:9 (88%)[16] i osvojio sedam turnira: Otvoreno prvenstvo Australije, Završni masters, Masterse u Monte Karlu, Šangaju i Parizu i dva turnira iz 500 serije, Dubai i Peking. Posebno uspešan je bio u jesenjem delu sezone, u kojem je osvojio četiri turnira za redom, napravio niz od 24 pobede i 13 puta savladao igrače iz prvih 10.

Nakon zvaničnog kraja sezone, Đoković je zajedno sa Rafaelom Nadalom otputovao u Južnu Ameriku, gde je u Čileu i Argentini odigrao nekoliko egzibicionih mečeva sa svojim najvećim rivalom. Povod za mečeve bili su penzionisanja tenisera Nikolasa Masua i Davida Nalbandijana.[17][18] Tom prilikom Đoković i Nadal su odigrali egzibicioni meč na ledenoj reci glečera Perito Moreno, pod pokroviteljstvom Nacionalnog instituta za turističku promociju Argentine.[19]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Novak protutnjao pored Ferera”. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  2. ^ „Almagro umesto Nadala u Abu Dabiju”. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  3. ^ Pert uživo, Pristupljeno 16. 1. 2013
  4. ^ „Novak kroz pakao do Berdiha”. b92. 27. 1. 2013. Pristupljeno 27. 1. 2013. 
  5. ^ „Đoković "počistio" Ferera za finale”. b92. 24. 1. 2013. Pristupljeno 27. 1. 2013. 
  6. ^ „Novak piše istoriju Melburna!”. b92. 27. 1. 2013. Pristupljeno 27. 1. 2013. 
  7. ^ „2013 Doubles Activity”. Pristupljeno 23. 11. 2013. 
  8. ^ „Nole dobio Fiša, izgubio od Brajana”. b92. 5. 3. 2013. Pristupljeno 6. 3. 2013. 
  9. ^ „Novak odveo Srbiju u polufinale!”. b92. 7. 4. 2013. Pristupljeno 21. 4. 2013. 
  10. ^ „Novak mora da miruje, lakša povreda”. b92. 9. 4. 2013. Pristupljeno 21. 4. 2013. 
  11. ^ „Novak igra u Monte Karlu”. b92. 16. 4. 2013.  Nepoznati parametar |http://www.b92.net/sport/tenis/masters/vesti.php?yyyy= игнорисан (помоћ);
  12. ^ „Šou Noleta i Dimitrova u predgrađu Londona, Đoković Grigoru imitirao Mašu!”. Blic. 19. 6. 2013. Приступљено 19. 6. 2013. 
  13. ^ „Đoković i Nadal ulaze u istoriju”. B92. 8. 9. 2013. Приступљено 19. 10. 2013. 
  14. ^ „Nadal od ponedeljka ponovo No. 1”. B92. 5. 10. 2013. Приступљено 19. 10. 2013. 
  15. ^ „Official site of China open”. Архивирано из оригинала 14. 10. 2013. г. Приступљено 27. 10. 2013. 
  16. ^ „2013 Singles Activity”. Приступљено 23. 11. 2013. 
  17. ^ „Đoković baš voli da pobeđuje Nadala”. B92. 21. 11. 2013. Приступљено 23. 11. 2013. 
  18. ^ „Novak i Nadal ispred glečera”. B92. 23. 11. 2013. Приступљено 23. 11. 2013. 
  19. ^ „Sad se može reći da su svuda igrali: Novak i Rafa se nadmetali i na glečeru!”. Blic. 23. 11. 2013. Приступљено 23. 11. 2013.