Trojni pakt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trojni pakt
Potpisivanje Trojnog pakta. Sa leve strane slike, sa leva na desno sede Saburo Kurusu (predstavnik Japana), Galeaco Ćano (predstavnik Italije), i Adolf Hitler (predstavnik Nemačke)
TipVojni savez
Potpisan27. septembar 1940.
Prvobitni
potpisnici
 Nacistička Nemačka
 Kraljevina Italija
 Japansko carstvo
Potpisnici Kraljevina Mađarska
 Kraljevina Rumunija
Slovačka Republika
 Kraljevina Bugarska
 Nezavisna Država Hrvatska
 Kraljevina Jugoslavija (de facto do 18. aprila 1941)

Trojni pakt, takođe poznat kao Berlinski pakt, Pakt tri sile, Osovinski pakt, Pakt tri pravca ili Trojna pretnja je pakt koji je potpisan u Berlinu, Nemačka, 27. septembra 1940. godine. Potpisali su ga Saburo Kursu iz Carevine Japan, Adolf Hitler iz Nacističke Nemačke i Galeaco Ćano (ministra inostranih dela Italije) iz Fašističke Italije. Time je zvanično stvoren vojni savez sila Osovine u Drugom svetskom ratu kao suprotnost silama saveznicima.

Trojni pakt, uz Antikominternski pakt i Čelični pakt, je bio jedan od sporazuma između Nemačke, Japana, Italije i drugih država Sila Osovine koji je uređivao njihove odnose.[1]

Pozadina i sporazum[uredi | uredi izvor]

Sporazum je formalizovao savezništvo sila Osovina, koji je uperen protiv još uvek formalno neutralnih Sjedinjenih Država u slučaju da se umešaju u Drugi svetski rat.

Trojnom paktu pristupila je Mađarska (20. novembra 1940), Rumunija (23. novembra 1940), Slovačka kao satelitska država Nemačke (24. novembra 1940) i Bugarska (1. marta 1941). Pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu (25. marta 1941) je prouzrokovalo vojni puč dva dana kasnije, a Nemačka, Italija i Mađarska su na ovo odgovorile invazijom na Jugoslaviju, okupirajući i deleći njenu državnu teritoriju uz asistenciju Bugarske. Rezultat okupatorske podele Jugoslavije bio je stvaranje italijansko-nemačke satelitske države poznatije kao Nezavisna Država Hrvatska koja će takođe pristupiti Trojnom paktu (15. juna 1941).

Tekst pakta[uredi | uredi izvor]

Vlade Nemačke, Italije i Japana smatraju kao preduslov trajnog mira da svaka nacija na svetu treba da ima prostor koji joj je potreban.

ČLAN 1. Japan priznaje i poštuje vođstvo Nemačke i Italije u zavođenju novog reda u Evropi.

ČLAN 2. Nemačka i Italija priznaju i poštuju vođstvo Japana u zavođenju novog reda u Istočnoj Aziji.

ČLAN 3. Japan, Nemačka i Italija složili su se da sarađuju na svim poljima. Obavezuju se se da se pomažu svim političkim, ekonomskim i vojnim sredstvima ako jedna od tri ugovorene strane bude napadnuta od neke sile, koja se ne nalazi u evropskom ratu ili kinesko-japanskom sukobu.

Kraljevina Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Dana 25. marta 1941. godine, knez Pavle Karađorđević, prvi namesnik Kraljevine Jugoslavije pristao je na Trojni pakt. Hitleru nije bilo lako da natera Jugoslaviju na ovaj sporazum. Postojala je vrlo jaka antinemačka struja u zemlji, prvenstveno kod većinskog srpskog stanovništva. Vojnim pučom od 27. marta 1941. godine je promenjena vlada i šef države u Jugoslaviji, ali nije povučen dokument o pristupu Trojnom paktu. Puč je izvela grupa jugoslovenskih oficira, uz britansku podršku, i tom prilikom dovela maloletnog kralja Petra II Karađorđevića na vlast.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cooke, Tim (2005). History of World War II: Volume 1 - Origins and Outbreak. Marshall Cavendish. str. 154. ISBN 0761474838. Pristupljeno 28. 10. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]