Starogrčki jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Ancient Greek)

Starogrčki jezik
Ἑλληνική
Hellēnikḗ
Natpis o izgradnji statue Atine Partenos u Partenonu, 440/439. p. n. e.
Regionistočni Mediteran
Indoevropski
Raniji oblici
pragrčki
  • Starogrčki jezik
Grčki alfabet
Jezički kodovi
ISO 639-2grc
ISO 639-3grc (includes all pre-modern stages)
Glotologanci1242[1]
Ovaj članak sadrži MFA fonetske simbole. Bez odgovorajuće podrške, možda ćeš vidjeti znake pitanja, kutije ili druge simbole umjesto unikod karaktera.
Početak Homerove Odiseje
Starogrčki dijalekti

Starogrčki jezik (ἡ Ἑλληνική γλῶττα [hē hellēnikḗ glōtta], grčki: Ἀρχαία Ἑλληνική [Archaía Ellinikí]; ili antički grčki jezik) je istorijski indoevropski jezik iz oblasti istočnog Mediterana.[2]

Ovaj jezik predstavlja ranu fazu razvoja grčkog jezika, u periodu od postanka grčkog alfabeta (9. vek p. n. e.) do početka helenističke ere (4. vek p. n. e). Starogrčki jezik se u književnosti koristio mnogo duže, do 7. veka n. e. Kao norma klasičnog grčkog jezika služio je dijalekt Atike iz 5. i 4. veka p. n. e. Grčki jezik u periodu 600–1453. se označava kao srednjovekovni grčki (vizantijski grčki). Za njim je sledio novogrčki, jezik moderne Grčke, koji se u kontinuitetu razvio iz starogrčkog.

Starogrčki jezik je usamljena grana indoevropske jezičke porodice. Sličnosti sa jezicima savremenicima pokazuje jedino u odnosu na staromakedonski (antički makedonski) jezik. Mnoge reči starogrčkog jezika su ušle u latinski jezik i sve moderne evropske jezike, naročito kroz stručnu terminologiju. U novijem dobu, starogrčki jezik se izučavao i izučava u okviru klasične filologije.

Na starogrčkom jeziku su napisani Homerovi epovi, Ilijada i Odiseja, kao i velika dela grčke književnosti, pozorišta, nauke i filozofije iz zlatnog doba antike. Značajan je i kao jezik na kome su pisani rani hrišćanski tekstovi, poput Novog zaveta.

Po ISO 639 standardizaciji, oznaka za starogrčki jezik je grc.

Moderna upotreba[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Izučavanje starogrčkog u evropskim zemljama pored latinskog zauzimalo je značajno mesto u nastavnom planu od renesanse do početka 20. veka. Drevni grčki se još uvek predaje kao obavezan ili izborni predmet, posebno u tradicionalnim ili elitnim školama širom Evrope, kao što su javne škole i gimnazije u Ujedinjenom Kraljevstvu. On je obavezan je u liceo klasiko u Italiji, u gimnaziji u Holandiji, u nekim odeljenjima u Austriji, u klasičnoj gimnaziji (gimnazija – smer: klasični jezici) u Hrvatskoj, na klasičnim studijama u ASO u Belgiji i izborni je predmet u gimnaziji usmerenoj na humanističke nauke u Nemačkoj (obično kao treći jezik posle latinskog i engleskog, od 14. do 18. godine). Tokom 2006/07. godini, 15.000 đaka je učilo starogrčki u Nemačkoj, prema podacima Saveznog zavoda za statistiku Nemačke, a 280.000 učenika ga je učilo u Italiji.[3] To je obavezan predmet pored latinskog u humanističkim naukama za zvanje španskog bačilera. Drevni grčki se takođe predaje na većini velikih univerziteta širom sveta, često u kombinaciji sa latinskim kao deo proučavanja klasika. Godine 2010. bio je ponuđen u tri osnovne škole u Ujedinjenom Kraljevstvu, kako bi se unapredile jezičke veštine dece,[4][5] i bio je jedan od sedam stranih jezika koje bi osnovne škole mogle da predaju 2014. kao deo velikog napora da se unaprede obrazovni standardi.[6]

Starogrčki se takođe uči kao obavezan predmet u svim gimnazijama i licejima u Grčkoj.[7][8] Počevši od 2001. godine, godišnje međunarodno takmičenje „Istraživanje starogrčkog jezika i kulture” (grč. Διαγωνισμός στην Αρχαία Ελληνική Γλώσσα και Γραμματεία) održava se za srednjoškolce preko grčkog Ministarstva nacionalnog obrazovanja i verskih poslova, sa grčkim jezikom i kulturnim organizacijama kao saorganizatorima.[9] Ova inicijativa je obustavljena 2010. godine, pošto nije uspela da dobije priznanje i prihvatanje od strane nastavnika.[10]

Moderna upotreba u stvarnom svetu[uredi | uredi izvor]

Moderni autori retko pišu na starogrčkom, iako je Jan Kresadlo pisao poeziju i prozu na tom jeziku, a Hari Poter i Kamen mudrosti,[11] neki tomovi Asteriksa[12] i Aliksine avanture su prevedeni na starogrčki. Ὀνόματα Kεχιασμένα (Onomata Kečijasmena) je prvi časopis ukrštenih reči i zagonetki na starogrčkom.[13] Njegovo prvo izdanje pojavilo se u aprilu 2015. kao aneks Hebdomada Aenigmatum. Alfred Ralfs je u svoje izdanje Septuaginte iz 1935. uključio predgovor, kratku istoriju teksta Septuaginte i druge materijale prevedene na starogrčki jezik; Robert Hanhart je takođe uključio uvodne napomene za revidirano Rahlfs–Hanhartovo izdanje iz 2006. na ovom jeziku.[14] Akropolis Vorld Njus izvještava sedmično sažetak najvažnijih vesti na starogrčkom.[15]

Drevni grčki takođe koriste organizacije i pojedinci, uglavnom grčki, koji žele da izraze svoje poštovanje, divljenje ili sklonost prema upotrebi ovog jezika. Ova upotreba se ponekad smatra grafičkom, nacionalističkom ili humorističnom. U svakom slučaju, činjenica da savremeni Grci još uvek mogu u potpunosti ili delimično da razumeju tekstove napisane u nearhaičnim oblicima starogrčkog pokazuje srodnost savremenog grčkog jezika sa svojim prethodnikom.[15]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Antički grčki”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  2. ^ Ralli, Angela (2012). „Greek”. Revue belge de Philologie et d'Histoire. 90 (3): 964. doi:10.3406/rbph.2012.8269. 
  3. ^ „Ministry publication” (PDF). www.edscuola.it. 
  4. ^ „Ancient Greek 'to be taught in state schools<span style="padding-right:0.2em;">'Neophodna novčana pretplata. The Daily Telegraph. 30. 7. 2010. Arhivirano iz originala 10. 1. 2022. g. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  5. ^ "Now look, Latin's fine, but Greek might be even Beta" Arhivirano 3 avgust 2010 na sajtu Wayback Machine, TES Editorial, 2010 - TSL Education Ltd.
  6. ^ More primary schools to offer Latin and ancient Greek, The Telegraph, 26 November 2012
  7. ^ „Ωρολόγιο Πρόγραμμα των μαθημάτων των Α, Β, Γ τάξεων του Hμερησίου Γυμνασίου”. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  8. ^ „ΩΡΟΛΟΓΙΟ ΠΡΟΓΡΑΜΜΑ ΓΕΝΙΚΟΥ ΛΥΚΕΙΟΥ”. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  9. ^ „Annex to 2012 Greek statistics” (PDF). UNESCO. 2012. str. 26. Pristupljeno 14. 12. 2018. 
  10. ^ „Proceedings of the 2nd Pan-hellenic Congress for the Promotion of Innovation in Education”. II. 2016: 548. 
  11. ^ Areios Potēr kai ē tu philosophu lithos, Bloomsbury (2004) Rowling, J. K. (15. 10. 2004). Harry Potter and the Philosopher's Stone: Ancient Greek Edition. Bloomsbury USA. ISBN 1-58234-826-X.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć)
  12. ^ „Asterix speaks Attic (classical Greek) - Greece (ancient)”. Asterix around the World - the many Languages of Asterix. 22. 5. 2011. 
  13. ^ „Enigmistica: nasce prima rivista in greco antico 2015”. 4. 5. 2015. Pristupljeno 10. 9. 2018. 
  14. ^ Rahlfs, Alfred, and Hanhart, Robert (eds.), Septuaginta, editio altera (Deutsche Bibelgesellschaft, 2006).
  15. ^ a b „Akropolis World News”. www.akwn.net (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 22. 9. 2016. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Adams, Matthew. "The Introduction of Greek into English Schools." Greece and Rome 61.1: 102–13, 2014.
  • Allan, Rutger J. "Changing the Topic: Topic Position in Ancient Greek Word Order." Mnemosyne: Bibliotheca Classica Batava 67.2: 181–213, 2014.
  • Athenaze: An Introduction to Ancient Greek (Oxford University Press). [A series of textbooks on Ancient Greek published for school use.]
  • Bakker, Egbert J., ed. A Companion to the Ancient Greek Language. Oxford: Wiley-Blackwell, 2010.
  • Beekes, Robert S. P (2010). Etymological Dictionary of Greek. Leiden, The Netherlands: Brill. 
  • Chantraine, Pierre. Dictionnaire étymologique de la langue grecque, new and updated edn., edited by Jean Taillardat, Olivier Masson, & Jean-Louis Perpillou. 3 vols. Paris: Klincksieck, 2009 (1st edn. 1968–1980).
  • Christidis, Anastasios-Phoibos, ur. (2007). A History of Ancient Greek: from the Beginnings to Late Antiquity. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Easterling, P and Handley, C. Greek Scripts: An Illustrated Introduction. London. Greek Scripts: An Illustrated Introduction. Society for the Promotion of Hellenic Studies. 2001. ISBN 0-902984-17-9. 
  • Fortson, Benjamin W. Indo-European Language and Culture: An Introduction. 2d ed. Oxford: Wiley-Blackwell, 2010.
  • Hansen, Hardy; Quinn, Gerald M. (1992). Greek: An Intensive Course. Fordham University Press. ISBN 9780823216635. 
  • Horrocks, Geoffrey. Greek: A History of the Language and its Speakers. 2d ed. Oxford: Wiley-Blackwell, 2010.
  • Janko, Richard. "The Origins and Evolution of the Epic Diction." In The Iliad: A Commentary. Vol. 4, Books 13–16. Edited by Richard Janko, 8–19. Cambridge, UK: Cambridge University Press, 1992.
  • Jeffery, Lilian Hamilton (1990). The Local Scripts of Archaic Greece: Revised Edition with a Supplement by A. W. Johnston. Oxford: Oxford University Press. 
  • Morpurgo Davies, Anna, and Yves Duhoux, eds. A Companion to Linear B: Mycenaean Greek Texts and their World. Vol. 1. Louvain, Belgium: Peeters, 2008.
  • Swiggers, Pierre and Alfons Wouters. "Description of the Constituent Elements of the (Greek) Language." In Brill’s Companion to Ancient Greek Scholarship. Edited by Franco Montanari and Stephanos Matthaios, 757–797. Leiden: Brill, 2015.
  • Bakker, Egbert J., ed. 2010. A companion to the Ancient Greek language. Oxford: Wiley-Blackwell.
  • nl [Beek, Lucien van]. The Reflexes of Syllabic Liquids in Ancient Greek: Linguistic Prehistory of the Greek Dialects and Homeric Kunstsprache. Brill, 2022. http://www.jstor.org/stable/10.1163/j.ctv29sfq2v.
  • Christidis, Anastasios-Phoivos, ed. 2007. A history of Ancient Greek: From the beginnings to Late Antiquity. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
  • Colvin, Stephen C. 2007. A historical Greek reader: Mycenaean to the koiné. Oxford: Oxford University Press.
  • Horrocks, Geoffrey. 2010. Greek: A history of the language and its speakers. 2nd ed. Oxford: Wiley-Blackwell.
  • Palmer, Leonard R. 1980. The Greek language. London: Faber & Faber.
  • Skelton, Christina Michelle (2015). „Borrowing, Character Weighting, and Preliminary Cluster Analysis in a Phylogenetic Analysis of the Ancient Greek Dialects”. Indo-European Linguistics. 3: 84—117. doi:10.1163/22125892-00301003. 
  • Griechische Dialekte und ihre Verteilung, Titus site, in German. List, map, table of features.
  • Dialects of Greek, Kelley L. Ross. Map and brief description.
  • Excerpts from Margalit Finkelburg, „Greeks and Pre-Greeks: Aegean Prehistory and Greek Heroic Tradition” (PDF).  (162 KiB). One of the topics is the origin of the dialects.
  • Searchable Greek Inscriptions. A considerable corpus of ancient Greek inscriptions in various dialects published by The Packard Humanities Institute.
  • Inscriptions Listed by Region, Centre for the Study of Ancient Documents site.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Učenje gramatike[uredi | uredi izvor]

Klasični tekstovi[uredi | uredi izvor]