Матичњак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Melissa officinalis)

Matičnjak
Melissa officinalis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
M. officinalis
Binomno ime
Melissa officinalis

Matičnjak ili pčelinja trava, matočina, pčelinjak (lat. Melissa officinalis) je lekovita, aromatična biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae).

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Višegodišnja zeljasta biljka sa kratkim rizomom i podzemnim stolonama. Stablo je uspravno, dlakavo ili golo i četvorostrano. Listovi su svetlozeleni, jajasti sa obodom koji je grubo testerast i raspoređeni su naspramno. Cvetovi su sakupljeni po 3-10 u pazuhu vršnih listova. Cvetovi su dvousni beli, svetloljubičasti ili žuti. Biljka miriše na limun, otud naziv limunova trava. Naziv pčelinja trava biljka je dobila jer su česti posetioci pčele. U pitanju je višegodišnja biljka, čiji je vek trajanja od 5 do 10 godina. Formira žbun, bokori se.

Iz semena se proizvodi rasad, koji se rasađuje na 25 cm. Rasađivanje može da se sprovede i prenosom već oformljenog korena tj. podzemnog dela biljke na novu parcelu. Biljka se kosi najmanje 2 puta godišnje. Može da bude i vrlo dekorativna saksijska biljka, prijatnog mirisa.

Droga i hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Matičnjak se koristi u narodnoj i zvaničnoj medicini i to njegovi listovi i etarsko ulje. Skupljaju se vršni delovi biljke na samom početku cvetanja - list i stabljika (koren ne), suše se i prerađuju. Listovi sadrže etarsko ulje (0,02-0,2%) čiji sadržaj varira zavisno od genetskog potencijala i podneblja na kome biljka raste. Koristi se u obliku čaja, biljnih kapi ili etarskog ulja.

Lekovito dejstvo[uredi | uredi izvor]

Ova biljka se tradicionalno upotrebljava u srpskom narodu. Etarsko ulje je sedativ (sredstvo za umirenje) i karminativ (sredstvo protiv naduvenosti stomaka), a može i da se utrljava spolja protiv reumatizma i neuralgija. Veoma je cenjeno u parfimerijskoj industriji, a i koriste se protiv uboda komaraca. Pored u ove svrhe, matičnjak se koristi i kod neuroza želudačno-crevnog sistema, psihovegetativnih bolesti srca, migrene. Dokazano je i njegovo antimikrobno dejstvo posebno na viruse herpesa.

Sinonimi[uredi | uredi izvor]

  • Melissa officinalis subsp. altissima (Sm.) Arcang.
  • Melissa officinalis var. altissima (Sm.) K.Koch
  • Melissa officinalis var. cordifolia (Pers.) K.Koch
  • Melissa officinalis var. foliosa Briq.
  • Melissa officinalis var. graveolens (Host) Nyman
  • Melissa officinalis var. hirsuta K.Koch
  • Melissa officinalis subsp. officinalis
  • Melissa officinalis var. romana (Mill.) Woodv.
  • Melissa officinalis var. villosa Benth.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistočne Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]