Valin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Valine
Nazivi
IUPAC naziv
Valine
Drugi nazivi
2-amino-3-methylbutanoic acid
Identifikacija
3D model (Jmol)
Abrevijacija Val, V
ECHA InfoCard 100.000.703
MeSH Valine
  • CC(C)C(N)C(=O)O
Svojstva
C5H11NO2
Molarna masa 117,15 g·mol−1
Gustina 1,316 g/cm3
Tačka topljenja 298 ºC (razlaže se)
rastvoran
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Valin (Val, V) esencijalna aminokiselina (ljudski organizam je ne može sintetizovati). 2-amino-3-hidroksibutanska kiselina (2-aminoizovalerijanska kiselina) ima razgranat ugljenikov lanac (kao i leucin i izoleucin).[4][5]

Hemijska formula: (CH3)2CHCHNH2COOH

Izvor valina u prehrani je riba, sir, pernata živad, i neke semenke.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Weast, Robert C., ur. (1981). CRC Handbook of Chemistry and Physics (62nd izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 0-8493-0462-8. .
  4. ^ Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava. Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 
  5. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava. Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]