Ljubinka Bobić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubinka Bobić
Ljubinka Bobić, glumica
Lični podaci
Puno imeLjubinka Bobić
Datum rođenja(1897-01-02)2. januar 1897.
Mesto rođenjaKruševac, Kraljevina Srbija
Datum smrti3. decembar 1978.(1978-12-03) (81 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFR Jugoslavija
Veza do IMDb-a

Ljubinka Bobić (Kruševac, 2. januar 1897Beograd, 3. decembar 1978) bila je srpska glumica i članica Narodnog pozorišta u Beogradu od 1920.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Kruševcu u siromašnoj porodici kao drugo od petoro dece. Brat Miloljub Bobić, učitelj, jedan je od 1300 kaplara i nosilac Albanske spomenice. Otac Vladislav, obućar, bio je iz Srema (Sremski Golubinci), a majka Jelisaveta iz Makedonije (Struga). Preselili su se na Topčidersko brdo gde je Ljubinka odrasla.

Pozorište ju je privlačilo i svojom upornošću postaje član Narodnog pozorišta i život posvećuje glumi. Nikada se nije udavala. Imala je romanse sa direktorom „Politike“ Vladislavom Ribnikarom, piscem Milošem Crnjanskim i pesnikom Radetom Draincem. Preminula je 3. decembra 1978. u Beogradu i sahranjena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Poštanska marka sa njenim likom izdata je 2003. godine.

Ulica Ljubinke Bobić nalazi se na Novom Beogradu u naselju Bežanija. Postoji još 2 ulice sa njenim imenom u Jakovu i u Lazarici u Kruševcu[2].

Karijera[uredi | uredi izvor]

Njen talenat otkrio je Branislav Nušić dok je čežnjivo gledala ka teatru u jeku Velikog rata 1915. godine u Skoplju gde ju je porodica poslala kod rođaka. Zahvaljujući njemu, počela je da statira u skopskom Narodnom pozorištu. Kada su rođaci to preneli njenim roditeljima ovi su je vratili u Beograd gde nastavlja školovanje u Ženskoj radničkoj školi. Sudbina je po drugi put ukrstila put sa Nušićem od koga traži preporuku za zagrebačko pozorište. Ipak se opredeljuje za Narodno pozorište u Beogradu čija članica postaje 1920. do penzionisanja (dala je ostavku početkom 1936[3], što je uvaženo u februaru[4]). Nije igrala samo za vreme Drugog svetskog rata jer je odbila da zasmejava publiku dok je zemlja okupirana. Dobila je glumačke stipendije koje su joj omogućile usavršavanje u Berlinu i Londonu.

Tokom duge karijere tumačila je najrazličitije likove, a nenadmašnom se smatra njena interpretacija Živke u komediji Gospođa ministarka Branislava Nušića.[1] Mada sama Ljubinka Bobić je smatrala da je tu ulogu još bolje od nje igrala Žanka Stokić. Ljubinka Bobić je dala znatan doprinos srpskoj međuratnoj glumi.

Dobila je Zlatnu arenu 1957. godine za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu „Pop Ćira i pop Spira“. Dobitnik je Sedmojulske nagrade SR Srbije, Statuetu Ćuran dobila je 1976. godine za ulogu Živke u predstavi „Gospođa ministarka“. U TV drami Neozbiljni Branislav Nušić iz 1986. njen lik je tumačila glumica Ljiljana Šljapić. Godine 2006. ustanovljena je nagrada za glumačka ostvarenja u oblasti komedije Nagrada Ljubinka Bobić.

Poštanska marka izdata 2003. godine.

Pozorište[uredi | uredi izvor]

U početku je glumila sentimentalne devojčice i dečake-mangupe. Prvo značajno glumačko ostvarenje bila je uloga Puka u „Snu letnje noći“, zatim sledi uloga Feme u „Pokondirenoj tikvi“, gospođa Mica u predstavi „Vlast“, Marica u „Sumnjivom licu“, sin Raka gospođe Ministarke koju je tumačila Žanka Stokić... Osim u komedijama tumačila je i likove Kate u „Koštani“, Hedvige u Ibzenovoj „Divljoj patki“, Madlen Petrovne u Krležinoj drami „U agoniji“ i druge. Živku u „Gospođi ministarki“ odigrala je 265 puta - prvi put 1964. godine u 67. godini života kao penzionerka, a poslednji put u 81. godini života 8. novembra 1978. nepunih mesec dana pre smrti

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Bista Ljubinki Bobić ispred zgrade Kulturnog centra u Kruševcu
God. Naziv Uloga
1950.e
1951. Major Bauk Baba
1954. Anikina vremena Jelenka
1957. Pop Ćira i pop Spira popadija Sida
1960.e
1960. Diližansa snova Sara Padavicki
1961. Prvi građanin male varoši vračara
1962. Koštana (TV)
1962. Dr gospođa Draga
1964. Narodni poslanik Spirinica
1966. Gospođa ministarka Živka Popović, ministarka
1966. Štićenik gazdarica
1969. Kros kontri baba
1970.e
1971. Sve od sebe
1972. Smeh sa scene: Narodno pozorište (TV dokumentarni) Živka Popović
1973. Nesreća
1975. Pavle Pavlović direktorka disko kuće
1975. Đavolje merdevine stara

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Ulica Ljubinke Bobić u Beogradu

Kada joj je dosadilo da igra tipske likove uobraženih „otmenih“ mondenki napisala je nekoliko popularnih humorističko-satiričnih komada.

  • 1935. Naši maniri: komedija u tri čina[5]
  • 1936. Otmeno društvo: bezazlena komedija u tri čina (5 slika, prikazana u maju 1937[6])
  • 1940. Porodica Blo: komedija u tri čina[7]

Svi su bili postavljeni na scenu i imali veliki uspeh.

Napisala je i dva komada za decu: „Rista Robinson“ i „Rista sportista“ koji je premijerno izveden 15.01.1939. u dečjem pozorištu „Roda“. Sastojao se od pet slika sa baletom i pevanjem. Adaptacijom ovog komada nastao je istoimeni strip za koji je Ljubinka sa Mićom Dimitrijevićem pisala tekst a crtež je radio Momčilo Moma Marković. Prvi nastavak ovog stripa izašao je 28.02.1939. godine u prvom broju „Politikinog zabavnika“, a poslednji nastavak u 17. broju 25.04.1939

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 153. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ „Plan plus”. Plan plus. Pristupljeno 16. 02. 2017. 
  3. ^ "Politika", 4. jan. 1936
  4. ^ "Politika", 11. feb. 1936
  5. ^ "Politika", 22. feb. 1935
  6. ^ "Politika", 10. maj 1937
  7. ^ "Politika", 23. april 1940

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Borivoje S. Stojković: „Velikani srpskog pozorišta“, Beograd - Valjevo 1983, 365 strana. (članak „Ljubinka Bobić“ pp. 245-260) COBISS.SR 27109127
  • Kosta Dimitrijević: „Troje velikih srpskih glumaca iza scene : Milivoje Živanović, Raša Plaović, Ljubinka Bobić“. Beograd: Prosveta, 2011
  • Kosta Dimitrijević. „Antibiografija Ljubinke Bobić“. U Teatron, 18, (1994). str. 85-107.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]