Pređi na sadržaj

Japanski razarač Ajanami (1930)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanski razarač Ajanami
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena20. januar 1928.
Porinut5. oktobar 1929.
Završetak gradnje30. april 1930.
SudbinaPotopljena 15. novembar 1942.
Glavne karakteristike
Deplasman1.750 tona standardni deplasman
2.058 tona puni deplasman
Dužina115.31 metara
Širina10.36 metara
Gaz3.23 metara
Pogon2 × Parne turbine, snage 50.000 KS
Brzina38 čvora
Posada197 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 6 × 127 mm,
Mitraljezi 2 × 13 mm
Torpeda 9 × 610 mm

Ajanami (jap:綾波) je bio razarač klase Fubuku u carskoj japanskoj floti i služio je tokom Drugog svetskog rata. Njegova gradnja je počela 20. januara 1928. godine na doku u brodogradilištu u gradu Fudžinagata, pod privremenom oznakom "Razarač N°45". Međutim, kasnije te godine (1. avgust), on dobija ime Ajanami, jer je prethodnom razaraču koji je nosio to ime, promenjeno ime u "W-9". Brod je porinut 5. oktobra 1929. godine. Razarač Ajanami je bio prvi brod u svojoj klasi koji je dobio nove modifikovane kule za topove od 127 mm, koje su imale visinsku elevaciju za topove od 75°, dok su kule na prethodnim razaračima ove klase imale visinsku elevaciju od 40°. Potopljen je tokom druge pomorske bitke za Gvadalkanal, a njegovi ostaci se nalaze jugoistočno od ostrva Savo u tesnacu sa gvozdenim dnom.

Služba[uredi | uredi izvor]

Rani period[uredi | uredi izvor]

Od početka Pacifičkog rata, pa sve do svog potonuća, razarač Ajanami se nalazio pod komandom kapetana korvete Sakumi Eiđia. Brod se nalazio u sastavu 19. divizije razarača, 3 eskadron Prve flote. Glavni zadatak razarača u početnom periodu Pacifičkog rata, je bio, eskortovanja japanskih trupnih konvoja. Dana, 19. decembra 1941. godine, prilikom eskortovanja jednog takvog konvoja, razarač Ajanami, i još dva druga razarača – Uranami i Jugiri, potapaju holandsku podmornici O-20.

U periodu januar – februar 1942. godine, Ajanami eskortuje zajedno sa krtaricama Mogami, Mikuma, Suzujo i Kumano, invazione snage ka Malaji, Anambaskim ostrvima i Pankal-pinangu na ostrvu Banka. Dana, 17. februara, razarač je malo oštećen, prilikom nailaska na podvodni greben kod Anambaskih ostrva, te je stoga 20. februara na njemu u zalivu Kamran, urađen neophodni remont. Već sutradan, Ajanami isplovljava i pomaže krstarici Čokai, koja se nasukala kod rta Sent Žak, a zatim je prati do Singapura.

Ajanami sredinom marta pomaže u eskortovanju invazionih snaga ka severnoj Sumatri. Dana, 23. marta 1942. godine, razarač pokriva snage za invaziju Andamanskih ostrva, a zatim patrolira i eskortuje konvoje u blizini Port Blera, tokom Indijsko okeanskog prepada. Po završenom Indijsko okeanskom prepadu, razarač Ajanami odlazi u Singapur, koji napušta 13. aprila i odlazi preko zaliva Kamran ka bazi Kure, gde je urađen kraći neophodni remont.

Tokok bitke za Midvej, razarač Ajanami je uključen u glavne snage, prateći grupu ratnih brodova kojom je direktno komandovao admiral Jamamoto. Po završenoj bici kod Midvej, Ajanami se vraća u bazu Kure, odakle 30. juna odlazi sa trupnim konvojem ka ostrvima Amami šima, vršeći protiv podmorničke patrole. On napušta ostrva Amami šima 17. jula 1942. godine, i preko baza Mako, Singapur i Sabanga na ostrvu Breu stiže u bazu Mergui u Burmi, radi novog reida po Indijskom okeanu. Međutim, operacija je privremeno odložena zbog Gvadalkanala (vidi:Gvadalkanalska kampanja).

Gvadalkanal[uredi | uredi izvor]

Razarač Ajanami napušta bazu Mergui 8. avgusta 1942. godine, i preko baze Belikpapan na Borneu, odlazi u bazu Truk, gde stiže 21. avgusta. Dana, 24. avgusta, on učestvuje u bici kod Istonih solomonovih ostrva, gde je u sastavu pratnje transportnih brodova. Tokom celig septembra, Ajanami patrolira u oblasti severnih solomonovih ostrva, a 24. septembra eskortuje tanker Toho Maru ka ostrvu Šortlend. U periodu od 4. oktobra do 5. novembra, Ajanami je sedam puta učestvovao u eskortovanju trupnih konvoja ka Gvadalkanalu, a od 6. do 9. novembra prati krstaricu Sendaj od Šortleda do Truka.

Poslednja bitka[uredi | uredi izvor]

Poslednja bitka u kojoj je učestvovao razarač Ajanami je bila Druga pomorska bitka za Gvadalkanal, od 14. do 15. novembra 1942. godine. Tu se on nalazio u satavu izviđačkih snaga kontraadmirala Sentore, čiji je zastavni brod bio laka krstarica Sendaj. Kada je američka operativna eskadra TF-64 pod komandom admirala Lia uočena u blizini ostrva Savo, Hašimoto šalje svoje brodove sa desne strane ostrva, ali Ajanamija šalje samog u suprutnom smeru, tragajući za neprijateljskim brodovima. Kada su Lievi brodovi locirani, naređenje za napad je izdato, i premda je sam, Ajanami postaje jedan od tri kraka u početku napada (pored Hašimotove grupe se nalazila i grupa kontraadmirala Kimure, koji se nalazio na lakoj krstarici Nagara).

Ajanami je prvo opazio američki razarač Velk, ali je laka krstarica Nagara ubrzo locirala i četiri razarača koji su plovili ka njoj. Vatrom sa Ajanamija, Nagare i Uranamija, potopljena su dva od četiri razarača (Priston i Velk), teško oštećen Benam (koji je potonuo nakon bitke), i oštećen Gvin, prouzrikovavši na taj način velike američke gubitke u prvoj fazi bitke. Ajanami je bio malo oštećen od projektila ispaljenih sa američkog bojnog broda Saut Dakota.

Međutim, drugi američki bojni brod – Vašington, opaža razarač Ajanami i otvara na njega vatru. Razarač trpi velika oštećenja a 40 članova njegove posade gine, Oko trideset člana posade, uključujući i komandanta broda, Sakumu, beži čamcem ka Gvadalkanalu, a ostatak spašava razarač Uranami.

Kasnije tokom noći, Uranami ispaljuje jedno torpedo na napušteni Ajanami, koji zatim tone, u oblast takozvanoj „Tesnac sa gvozdenim dnom“.

Ostaci broda[uredi | uredi izvor]

Jula 1992. godine, poznati pomorski arheolog Robert Balard je predvodio jednu ekspediciju u „Tesnacu sa gvozdenim dnom“ i pronašao pored trinaest nedavno otkrivenih olupina brodova, ostatke Ajanamija. Mesto gde je pronađen Ajanami, bilo je jugoistočno od ostrva Savo, a olupina se nalazila na dubini od približno 700 metara. Trup i kobilica broda bili su uništeni od jedne torpedne eksplozije, odmah iza komandnog mosta. Takav, brod je izgledao kao da leži na dnu, polomljen na dva dela

Komandanti broda[uredi | uredi izvor]

Čin, Ime i Prezime Od Do
Kapetan korvete Tecugoro Goto 30. april 1930. 1. decembar 1931.
Kapetan korvete Kenosuke Kavahara 1. decembar 1931. 15. novembar 1933.
Kapetan korvete Šunzo Fudžita 15. novembar 1933. 15. novembar 1935.
Kapetan korvete Šakao Sakijama 15. novembar 1935. 1. decembar 1936.
Poručnik bojnog broda Šuiči Sugino 1. decembar 1936. 15. novembar 1937.
Poručnik bojnog broda Nagajoši Širaiši 15. novembar 1937. 1. decembar 1938.
Kapetan korvete Tameiči Hara 1. decembar 1938 . 15. novembar 1939.
Poručnik bojnog broda Tokijoahi Arima 15. novembar 1939. 12. septembar 1941.
Kapetan korvete Eiđi Sakuma 12. septembar 1941. 15. novembar 1942.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]