Josip Alebić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Josip Alebić
Lični podaci
Datum rođenja(1947-01-07)7. januar 1947.
Mesto rođenjaHrvace, kod Sinja, FNR Jugoslavija, danas Hrvatska
Datum smrti8. mart 2021.(2021-03-08) (74 god.)
Mesto smrtiJesenice, Hrvatska
Državljanstvojugoslovensko, od 1991. hrvatsko
Visina1,77 m
Sportske informacije
Sport400 m
KlubASK Split
Dostignuća i titule
NagradeSportista goduine 1977.
Nagrada grada Splita 2012.
Nagrada Franjo Bučar 2013.
Osvojene medalje
Atletika
400 m
Evropsko prvenstvo u dvorani
Srebrna medalja — drugo mesto 1975. Katovice 49.04
Mediteranske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 1975. Alžir 46.44
Bronzana medalja — treće mesto 1979. Split 46.24
4 h 400 m
Zlatna medalja — prvo mesto 1975. Alžir 3:05.58
Srebrna medalja — drugo mesto 1979. Split 3:04.33
Svetski kup
Srebrna medalja — drugo mesto 1977. Diseldorf 3:02,47

Josip Alebić (poznat kao Jozo i Joško, Hrvace, kod Sinja, 7. januar 1947Krilo Jasenice, 8. mart 2021)[1] bio je jugoslovenski i hrvatski atletičar, čija je specijalnost bila trka na 400 metara. Trostruki je učesnik Letnjih olimpijskih igara, član štafete reprezentacije Evrope na Svetskom kupu u atletici 1977. srebrni sa Evropskog prvenstva u dvorani 1975., višestruki osvajač medalja na Mediteranskim igrama.

Sportska karijera[uredi | uredi izvor]

Na početku karijere trenirao je trku na 60 metara, skok udalj i igrao fudbal.

Karijeru je započeo 1962. godine, kada se pridružio klubu ASK iz Splita, koji je predstavljao tokom svoje karijere.

Tri puta se takmičio na Olimpijskim igrama, bez većeg uspeha. Godine 1972. u Minhenu eliminisan je u kvalifikacijama trke na 400 metara i štafeti 4 × 400 m. U Montrealu 1976. eliminisan je u četvrtfinalu na 400 m, a 1980. u Moskvi završio je u trci od 400 metara u četvrtfinalu i kvalifikacijama na 4 × 400 m.

Na Evropskom prvenstvu u dvorani 1975. u Katovicama osvojio je srebrnu medalja. Srebrnu medalju osvojio je i sa Evropskom štafetom 4 h 400 metara na prvom Svetskom kupu u atletici 1977. u Diseldorfu ( Alebić, Fransis Demarton (FRA), Dejvid Jenkins (UK) i Rišard Podlas (POLj) ).

Dve zlatne medalje osvojio je na Mediteranskim igrama 1975. u Alžiru na 400 m i sa štafeti 4 h 400 m. (Ivica Ivičak, Milorad Čikić, Milovan Savić, Alebić) Četiri godine kasnije na Mediteranskim igrama u Splitu osvojio je bronzanu mealju na 400 m i srebrnu sa štafetom (Željko Knapić, Dragan Životić, Rok Kopitar i Alebić).

Višestruki je prvak Jugoslavije i Hrvatske na 200 i 400 metara i štafetom 4 x 400 m. Prvak Juoslavije na 200 m bio je od 1975. do 1997, a na 400 metara je prvak 1972. i od 1974. do 1977. i od 1979. do 1981. godine. Prvak Balkana na 400 metara od 1972 do 1977. godine.

Značajniji rezultati[uredi | uredi izvor]

Godina Takmičenje Domaćin Plasman Discipline Rezultat Napomena
Predstavljajući Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslaviju
1972 Olimpijske igre Minhen, Zapadna Nemačka 41. 400 m 47,01 [1]
12. 4 × 400 m 3:05,70 [2]
1975 Evropsko prvenstvo u dvorani Katovice, Poljska 400 m 49,04 [3]
Mediteranske igre Alžir, Alžir 400 m 46,44
4 × 400 m 3:05,58
1976 Evropsko prvenstvo u dvorani Minhen, Zapadna Nemačka 8. 400 m 49.31 [4]
Olimpijske igre Montreal, Kanada 23. 400 m 46,94 [5]
1979 Mediteranske igre Split, Jugoslavija 400 m 46,24
4 h 400 m 3:04,33
1980. Olimpijske igre Moskva, Sovjetski Savez 21. 400 m 46,60 [6]
9. 4 h 400 m 3:05,3 [7]
Predstavljajući Evropu
1977 Svetski kup Diseldorf, Zapadna Nemačka 4 h 400 m 3:02,47 [8]

Rekordi[uredi | uredi izvor]

Bio je rekorder Mediterana i Juoslavije. Najbolji rezultat na 200 m 21,31 sekundu istrčao je 10. jula 1977. u Novoj Gorici. Lični rekord na 400 metara od 45,86 postavio je 11. maja 1977. u |Ankari.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Godine 1977. proglašen je Sportistom godine u izboru zagrebačkih Sportskih novosti. Dobitnik je Državne nagrade za sport „Franjo Bučar” 2013. za životno delo. Za „iznimna sportska dostignuća te doprinos splitskoj i hrvatskoj atletici” dobio je nagradu za životno delo Grada Splita 2012. godine.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]