Jug Bogdanova crkva u Prokuplju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jug Bogdanova (Latinska) crkva
Jug Bogdanova crkva
Opšte informacije
MestoProkuplje
OpštinaOpština Prokuplje
Država Srbija
Vrsta spomenikaCrkva
Vreme nastankaXIV vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš
www.prokuplje.org.yu

Jug Bogdanova ili Latinska crkva se nalazi u centru današnjeg Prokuplja, nedaleko stare gradske crkve, sa kraja IX ili početka X veka. Podigao ju je najverovatnije neki lokalni vlastelin, sredinom XIV veka, u podgrađu Prokupačkog grada, a u njenoj unutrašnjosti su delimično očuvani ostaci živopisa. Na crkvi su obavljeni konzervatorsko-restauratorski radovi i ona se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja.[1]

Naziv crkve[uredi | uredi izvor]

Jug Bogdanova crkva je naziv vezan za mitskog Jug Bogdana (istorijskog župana Vratka Nemanjića), koji je, prema narodnom predanju, vladao ovim krajem i podigao Prokupačko utvrđenje. Ova narodna tradicija je očuvana do danas, pa se pored crkve, po njemu danas zovu i najočuvanija kula nekadašnjeg utvrđenja, glavna gradska ulica, obližnje selo, a ta tradicija je i simbolično predstavljena na grbu grada.

Latinska crkva je naziv koji je nastao po Dubrovčanima tj. Latinima (pošto su kao katolici vršili bogosluženje na latinskom jeziku), koji su tokom XVII i XVIII veka imali svoju koloniju u Prokuplju i koristili su crkvu kao svoju bogomolju.

Položaj, arhitektura i živopis[uredi | uredi izvor]

Jug Bogdanova crkva je podignuta sredinom XIV veka, na vrhu uskog prevoja zvanog Brana, koji predstavlja jedini kopneni prilaz brdu Hisar i utvrđenju na njemu. Naziv Brana potiče od epigenije reke Toplice, koja se, od prevoja, okreće za 180° i teče „unazad“ da bi obišla brdo Hisar sa tri strane, nakon čega nastavlja svoj put ka istoku i Južnoj Moravi.

Mesto na kome je crkva podignuta, korišćeno je za verske objekte i pre njenog podizanja. Građevina je podignuta na mestu ranohrišćanske bazilike, čiji se temelji danas vide oko crkve, dok je sama bazilika podignuta na mestu hrama posvećenog Herkulu, čija je statua pronađena na tom mestu tokom arheoloških istraživanja. Smatra se da je Herkulov hram pripadao rimskom Hameumu, dok je bazilika bila deo vizantijskog Komplosa.

Crkva je mala jednobrodna građevina, sa polukružnom apsidom.[1] Na njenoj zapadnoj strani su temelji narteksa, iznad ulaza se očuvala niša u kojoj se ranije nalazio prikaz sveca zaštitnika, dok se na bočnim stranama nalazi po jedan mali prozor, nalik puškarnici. U njenoj gradnji je korišćen žućkasti kamen i crvenkasta opeka, tako da je crkvena spoljašnjost ukrašena naizmeničnim redovima kamena i opeke. Ovaj način gradnje je preuzet iz vizantijske arhitekture, a bio je praktično neizostavan element na crkvama Vardarskog (od kraja XIII veka do kraja XIV veka) i Moravskog stila (od sedme decenije XIV veka do 1459. godine) srpske arhitekture.

Živopis Jug Bogdanove crkve je samo delimično očuvan, a pored narativnosti,[1] odlikuju ga svetao kolorit, jaki svetlo-tamni kontrasti i korektnost crteža.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]